Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ispripovjedio mi je natenane sadržaj fantastičnog romana koji „namjerava napisati”. Kišilo je još od jutra. Neprekidno, ujednačeno, bez nade da će se nagli škropci smjenjivati s igličastim roskanjem i blijedim
Kaplje u lokvicama pred prozorom padale su nepromijenjenom gustoćom. Besprekorno, ujednačeno, kao da je oduvijek kišilo i kao da će dovjeka kišiti. — Zar ne?... — Doista, ne preostaje drugo!... Učinite tako!...
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Trkimice, prokisli, izmakoše ispred većeg pljuska do u kućicu, da se pri vatri ogreju i osuše. Osle kišilo je danju i noću, kao da se nebo progalilo. Vejavica, prsak i vetar izmenjivahu se na mahove. Sunca ni za lek.
Krakov, Stanislav - KRILA
Opet. Još jedna. Zemlja ih zasu. Granje više njih je bilo pokidano, a komađe gvožđa je tupo kišilo po poderanim džakovima. Telefon je sav razbijen i bačen u stranu... — Majčice božja, majčice božja... Stari se krstio.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Ča petak? — začudi se Marko. — Znaš i sam da je kišilo. Od onoga nije bilo koristi. — Dakle, tri dana! — zaključi šjor Luka, pa izvadi pehar krcat novaca i zbroji svaku
* Sutradan ujutro, kada je Ivo rastvorio prozore, kišilo je napolju. Sa svih strana prodirala je jesenja mokrina. On se prisloni uza zid i zagleda se u napušteni prostor.
Kapci bijahu otvoreni, da svjetlost dopre unutra; stakala ionako ne bijaše. Napolju još je kišilo, a niz uličicu verala se mutna voda.