Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
! Ona, smejući se veselo, odgovori: — Ta šta ti je, bolan, što ne ustaješ? Evo nam mrkova! — Gde je? Otkud? — kliknu Simica i stade zverati gde će da ugleda svog mrkova. — Eno ga u voćnjaku, pase.
Ognjan taman obrazdio prvu brazdu, pa hoće da ovrati... kad eto ti mu majke. — Nuto moga matorca kako mi radi!... — kliknu Miona radosno, pritrčavši, pa uze grliti i ljubiti Ognjana. Ognjan se malo iznenadi. — Pa srećan ti rad, domaćine moj!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
kao ono bez mirisa dućansko cveće prema miomirnom naturalnom i prirodnom cveću iz bašte ili perivoja. — Iju! — kliknu Melanija. — Ala vi to lepo sravnjavate, samo kad bi to bila istina! — Lako je sravnjavati — veli Pera — kad je već tako.
Matavulj, Simo - USKOK
— Vazda vam sreća bila! — kliknu jedan veselo... — Kad je tako, učinićemo vam što god hoćete, a ne za platu, ni dao bog!
Radičević, Branko - PESME
ćede pomoći, Rode mili, u preteškoj noći, Al' s' u goru diže sinak pusti, Pa dovati rukom mrak taj gusti, Ajduk kliknu, šara puška planu, A Srbiji bijel dan osvanu. 1843, 1. dek.
“ — „Zmaj Milutin — ta Boga ti, sine! Kliknu starac, milo mu bejaše, Pa ovako dalje beseđaše: „Ta ja i on kâ braća smo bili, Zajedno smo nekad Turke bili.
sablje se sretoše, Ali Turčin beše sreće loše: Živo odbi, življe Srbin manu, Obori mu glavu na poljanu — Rusto pade — kliknu Srbadija, A uzdahnu listom Turadija, Zadrhtaše jadni na sve strane, Ponajviše Arslan Sulejmane, Obamre mu srce u
“ Dirnu konja, uteče iz boja Pravo Hajci, — vesela mu majka! Jošte kliknu: „Beži sa mnom, Hajka!“ Što bi dalje, to pesma ne znade, Al' i da zna, skratiti valjade, Nje tu nema, a nema ni Tala,
“ Gleni Turke — već su blizu gore, Već vesele započeše zbore: „Jala, kardaš!“ — tako jedan kliknu, Al' iz gore tanka puška ciknu, Turčin pade — i što ću ti više, Već iz gore puške okupiše, Veće Turčin za Turčinom
Poznade ga, kliknu Radivoje: „Jao Cveto, jao sunce moje! Kad ne možeš bit na srcu mome, Ta ne dam te, bogme, ni drugome.
“ kliknu i korači, Po oturi vrata pred sobome. Uđe Milun, glednu unaprijed, I opazi dvije ženske glave, Oh ne dvije, jednu,
Vrelo ječi i žubori, Čini mu se draga zbori: Ostavljena kanda kara, Njemu milost pregovara. „Prosti, prosti!“ kliknu, reče, I sve brže napred teče. Već je blizu, i sve bliže, Već do zlata svoga stiže.
“ — gospodar privati. — „Gusala s' mani, zapevaj onako!“ Al' sluga zače, jer već znade kako, Pa kliknu, spusti, zadrkta i savi, Pa lati, diže, otište i zavi, Pa izbu, kuću, ta pesma zatrese, Iz kuće jošte daleko ote se.
Baš jednim maom otkide mu glavu I obori je u pra i u travu, Još kliknu junak: „Blago li si meni, Da divno li ga, divno ga zameni'!
15. „Neka kukolj, neka ide, Bar je sama sad šenica!“ Srbin kliknu, a ne vide Ukraj sebe pijavica Što s' uz njega penju, viju Da mu samo krv ispiju. 16.
20. Haj, top prvi veće riknu Od tebeka, Varadine. — „Na noge se!“ Srbin kliknu, Lati pušku po sredine, Te bez topa, s tri fišeka, On zlotvorsku silu ščeka. 21. Mlogi li se boji biše!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Ehej, domaćini, hoće li ovo biti kuća Rade Ćopića? — Hoće, hoće! — kliknu djed, obradovan gostu, pa ko to bio da bio.
Kad haubica prvi put zagrmi i potrese zemlju, amidža Huso odjednom živahnu, podskoči i osokoljen kliknu: — Aferim ti, momče! Bome ćeš našima dolje potprašiti turove! Haubica tresnu i po drugi put. Huso ponovo đipi.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— Ne. Šta? — Još koliko imaš da učiš? Da znam. — Još malo — odgovorih ti samo da te obradujem. Ti kliknu: — E pa to je... — I ode.
Ako sam zel srma-kolan, Kato kolan da se vijem, Oko tvoja snaga!... Kliknu moj otac: Što si, Leno, na golemo? — Barem da si od koleno?
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
I kada se na sofri čitav kup, rpa od zlata načini, efendi Mita čisto kliknu. Kao da se ponova rodi i ožive, tako silno viknu: — Magdo!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ona ponese obje ruke na grudi. Serdar se sad promjeni u licu. Mjesto žalosti obuze ga srdžba i pregnuće, pa kliknu: „A sokolovi osvetite me! A, Janko, Janko...“ No mu Stana ne dade da dovrši.
Oni govorahu dalje, ne gledajući na nj. Janko gotovo posrćući, poteče k njima raširi ruke i kliknu: „Adolf!... Majn liber Adolf!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Ondar carev sin viđe da su ovo đavolja maštanija, prekrsti se put istoka i kliknu jakoga Boga u pomoć, dok puče munja iz neba te sažeže đevojačku majku, i pod njom se zemlja prosjede, te joj kosti
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
« — Umij se vodom iz potoka! — šapnu joj. — Progledaćeš! Srebrna plesačica zamoči glavu u vodu i kliknu: — Pa, ja vidim! Vidim! Hvala ti, ma ko da si! — ona podiže dečaka-kapljicu do svog lica i poljubi ga.
— Pogledaj kako blista! — kliknu Smejačko, a Plačko od straha zatvori oči. Padnu li: ni kožica im, ni koščica do zemlje neće stići.
— Poslednji put te pitam, jer već ističe moje vreme: šta je to što želiš iznad svega na svetu? — Da budem viši! — kliknu dečak i zaneme od uzbuđenja. — Pa dobro, bićeš, ali pod uslovom da nikad ne slažeš i nikom ne naneseš zlo!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
“ U jednom trenutku uzbudljive svečane tišine jedan puša u naručju svoga oca kliknu: „3ivio srpska vojska, i prozori se zatresoše od manitog odobravanja tapšanjem.
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
) – A što se ti keziš? (Vasi.) Idi, idi, optrči familiju i objavi da nisam više ministarka; neka Savka, Daca i Soja kliknu od radosti i neka kažu: „E, vala, dosta je Živkinog i bilo!” Tako će da lanu; znam ja njih, a znam i tebe.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Seno Durut! — povikaše svi u glas. Durutu ne bi milo, ali na veliko Hamzino navaljivanje uze gusle i kliknu kao vila, ozbiljno ređajući Ženidbu Paše od Tirana, kojega je majka usavetovala da za stara svata pozove Kraljevića
— Dobro je i ovo da vidimo!.. Hej, pobratime, otvaraj noćas! — kliknu pop pa snažno opet zalupa puškom u vrata. A prevario se bio grešni pop Bunjak i izostao u svojem selu iza vojske.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
1858. Nikola Borojević PITOMICA Dočekavši majka s puta Pitomicu instituta, Svoju milu Femu, Kliknu srcem nežnog žara: „Ima li joj, Bože, para U čitavom Sremu?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
I Boga mi, svijet se lijepo i podobro pribra. Stanko Taković uze gusle, prevuče dva-tri puta gudalom, pa kliknu: Svaka staza žali po junaka, ravni Azić Zalovaru starog, a Tramošnja Tomu Đakovića, Gomjenica Partu igumana, i junaka
Nastasijević, Momčilo - PESME
JASIKE Šta šume jasike bele, prečiste gorske deve, srebrne kad im strele jutarnje sunce hitne, i zrakom kliknu ševe? Hladne kad kaplje, kad sitne, niz tela im se sliju, zelenim proplankom magle kad mlečno kolo viju?
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
tebe ne ćede pomoći Rode mili u preteškoj noći, Al' s' u goru diže sinak pusti, Pa dohvati rukom mrak taj gusti, Ajduk kliknu, šara puška planu, A Srbiji bijel dan osvanu.
Petrović, Rastko - PESME
o mandolina, o mia gіovіnezza! Nekada, ta reč za devica albume, Jutrom Lorenco kliknu mladački gori. Sad stanovnici satiri sećaju me Belih baleta; oh, ballo zažubori: O quant'e cara, cantato: gіovіnezza!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
»Visoko, sve više, u plavu zenicu Sunca i ko zna kuda još — idem!« — kliknu Kapljica, ali ne oseti radost u sebi. Njen Cvet u pustinji cveta samo jednom u sto godina! — Vratiću se, vratiti!
Vodu ispod jezika sam proguta i kliknu, okrenuvši se ka Smrti: — Šta sada? Ali, tu gde je Smrt stajala zevnu praznina: Smrt kao da je u zemlju utonula.
— Kakvih sve ovde čuda nema! — kliknu dečak malen i tanak kao grančica. Zatim se, predvodeći četu mališana približi gvozdenoj kasi većoj od najveće gvozdene
Drhteći, baci je Radan, priželjkujući šesticu-pobedonosnicu. I gle čuda: bi šestica! — Pobedio sam! Pobedio! — kliknu dečak, a lice mu obli rumenilo. Micko će dolaziti. Više neće biti sam!
— To je, sigurno, moja Zvezda! — kliknu Čobanin i zadrhta: zar zvezde nisu večne? Zamoli Čobanin Mesec da ga ponese u posetu bolesnoj Zvezdi, ali Mesec se
Šantić, Aleksa - PESME
I skoro kad žita zašumeše jara, Kad pod strehom lasta kliknu pesmu njenu, Jedno jutro s učom oprosti se stara, Niz pragove siđe i putanjom krenu. Postigla je svrhu.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Zapucketa i planu lišće i sasušena paprat, diže se uvis lagan dim. — Navali vojsko! Neprijateljski logor gori! — kliknu knez Valjuško. Jedan po jedan dječak padali su u šake napadača.
— To će bar lako biti! — kliknu Đoko Potrk. — Lisina je puna paprati (bujadi). Ima je i suve, i trule, i sirove, pa kad se sve to izmiješa, dići će se
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Ovoj će kuče, Perso, banćer da mi bidne. Otkud ga izvadi pa taj reč, magare jordansko?! — kliknu blaženi Jordan. — Kako ga kaza onuj reč, ešeku nijedan?... — navađa ga otac da još jednom kaže...
I kad se uverio da tetka Doka sve zna, on joj se ispovedi i prizna joj iskreno da mu je Zona posred srca. — Aha! — kliknu tetka Doka. — Takoj te iskam! I tatko ti takav beše! — Teke... tetko, molim te...
! — reče i predade mu zavijenu svilenu maramu. — Što je ovoj?! — kliknu Mane začuđeno kad razvi maramu. — Šeftelija ?!... — Šeftelija!