Upotreba reči klicao u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Niti u svome duhu tvoj sjaj odricao; I svoj put pređoh ceo sa tvojim znamenom, Svugde sam tebe zvao i svud te klicao. Iz sviju stvari ti si u mene gledao, Tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

a koji nije znao ni reči drugog jezika, nego rusinokog, i sam je skočio, i sam je počeo da viče, pa je i pevao i klicao.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Strah me je od tolikog. Ne mogu nano, strah me je!... Jesam li ja to smeo? Ne! Zagrejan, potresen, klicao sam „Napred!“ I pošao sam. Znaš li, kad se spremah da idem u drugu varoš radi veće škole?

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Tamo, kuda je nekad sa Helom bludio srećan, Sada je s bezumnim bolom klicao njezino ime! On je sedeo samac na pustoj obali mora, Gde je u svetle noći i Hela sedela s njime. No ipak ne beše samac.

Krakov, Stanislav - KRILA

Bio je gospodar vazduha, a ne jedan od onih koji mile dole nevidljivi. Možda je i klicao kao Skit pobedonosni, ali je motor urlao strujom vazduha, i sve se slivalo u ogromnu, zanošljivu igru.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Tamo kuda je nekad sa Helom bludio srećan, Sada je s bezumnim bolom klicao njezino ime; On je sedeo samac na pustoj obali mora, Gde je u svetle noći i Hela sedela s njime. No ipak ne beše samac.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti