Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
E to je besan konj, a besnija je još sila na njemu. Eto ti pokora, puče kolan, sedlo se samo sroza niza čilaša i na sedlu jezdač. A to beše nam Mrkša Ispijalo!
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Već sav trezan, previjajući se od bola, iz petinih žila uspe da ne padne sa sedlom, čiji kolan beše popustio, uhvativši najposle za rep konja, koji se vrteo.
Radičević, Branko - PESME
XXIX Dan četvrti eto beži, Kad al' pored neki luka Njegov zeka mrtav leži, A na njemu kolan pukâ. Ma nikakve na njem' rane, Pa oko njeg' sluge traže, Idu, glede na sve strane; Nigde ništa da im kaže Za
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Peva staru pesmu: kako kad’n Stana u baštu išetala, izgubila srma-kolan, u sreću joj mlad kaluđer, njega nabedila za kolan i kune ga: Ako si zel srma-kolan, Kato kolan da se viješ.
Peva staru pesmu: kako kad’n Stana u baštu išetala, izgubila srma-kolan, u sreću joj mlad kaluđer, njega nabedila za kolan i kune ga: Ako si zel srma-kolan, Kato kolan da se viješ. Kaluđer se kune, moli je: Nesam, Stano, živa bila!
u baštu išetala, izgubila srma-kolan, u sreću joj mlad kaluđer, njega nabedila za kolan i kune ga: Ako si zel srma-kolan, Kato kolan da se viješ. Kaluđer se kune, moli je: Nesam, Stano, živa bila!
išetala, izgubila srma-kolan, u sreću joj mlad kaluđer, njega nabedila za kolan i kune ga: Ako si zel srma-kolan, Kato kolan da se viješ. Kaluđer se kune, moli je: Nesam, Stano, živa bila!
Kaluđer se kune, moli je: Nesam, Stano, živa bila! Ako sam zel srma-kolan, Kato kolan da se vijem, Oko tvoja snaga!... Kliknu moj otac: Što si, Leno, na golemo? — Barem da si od koleno?
Kaluđer se kune, moli je: Nesam, Stano, živa bila! Ako sam zel srma-kolan, Kato kolan da se vijem, Oko tvoja snaga!... Kliknu moj otac: Što si, Leno, na golemo? — Barem da si od koleno?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Krv je ljudska rána naopaka, na nos vam je počela skakati; prepuniste mješinu grijeha! Puče kolan svečevoj kobili. Leopoldov hrabri vojevoda¹, Sobijevski, vojvoda savojski salomiše demonu rogove.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ostaše četir gomilice. Ono momče ponese dvije ranjenicima, pa im ih zavi za kolan, a one dvije ponese i stavi ih na mrtvace, na svakoga po jedan. Za oružje se lako pogodiše.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Konj ostade nasrid ceste. Tada ja brzo dotrčim, pririžem kolan, obalim tovar, uzjašem na gola konja pa: ajdede, ajdedec! — pravo cestom.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Noge su mu drhtale. Samo što ne padne. — Ne vredi!... — prošaputa seiz. I ne pitajući me, otkači kolan i skide sedlo. — Zavedi ga sa strane puta, da ga ne zgaze — rekoh prigušeno. Dođe mi da mu obavijem ruke oko vrata.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ih lojem i katranom, pa svijećom krila zapalila, te sapali krila Jabučilu; što ne mogla vatrom sagoreti, to pod kolan pritegnula tvrdo.
Ona mi je sapalila krila; što ne mogla vatrom sagoreti, to pod kolan pritegnula tvrdo; veće bježi kuda tebi drago“. Kad to začu vojvoda Momčilo, proli suze niz junačko lice, pa odskoči od
kopčama kogodi — kogod (kogodi je zbog stiha) kojeno, kojino — koje, koji kolajna — ogrlica, odlikovanje (medalja) kolan — pojas kojim se sedlo utvrđuje za konja kolast — šaren na kola (krugove) Kolašin — mesto na reci Tari koleno —