Matavulj, Simo - USKOK JANKO
posred srijede, ne mareći što bi mu prolaznici mogli polomiti zube, ako zapnu o kraj, pa tako, prebira nešto za kolanom. — A ženske, opet neke se prte; neke, zar tu se prvom udesile, pa se cmokaju u obraze, u ramena — nikad se rastati.
“ Svi potvrdiše da je tako. Ozrinić stade prebirati za kolanom, govoreći: „Baš bjeh i zaboravio, no se sad sjetih! Donio sam nešto, kao neka ikonica šta li je, te mu ostade kod nas..
A baki sad udijelite što, rad sretna šićara!“ Svi, smijući se, stadoše tražiti po fišeklijama i za kolanom koji bijeli grošić, da babi poklone, a dvojica vješti selu, odoše po nepoznata čovjeka. Do malo se vrtahu trojica.