Upotreba reči kolac u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

No mnogi su brezove tojage zaoštrili, i, štono reknu, koji kolac koji proštac uzmu i udare sa tri strane na Valjevo. Turci Valjevčani izađu pred nji’ u Ljubostinju, dočekaju i’ i tu se

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

veliki, negda alevi i sa plavom kićankom a sad ugasito mrk, od mnoge maščure i prošlih godina, fes, pa ga metne na kolac da ga drugovi gađaju.

Odabraše se njih nekoliko ponajkuražnijih, pa neko kolac, neko motiku, neko oplavak i hajd' naviše u šumu. Radoš s puškom napred da im pokaže gde je ta napast.

Purko izveo Živanovog vranca bez belege, još nepočišćena. Đilas odsekao kolac od crnog gloga i zaoštrio ga ne može bolje biti. Ćebo poneo u nekom šišetu vode adžijazme. Neki poneli budake i motike.

Ćebo prinese vodu adžijazmu. Pop natače petrahilj i otvori trebnik. Đilas zasuka rukave, primače onaj glogov kolac i spremi se. — Dobro gledaj, more — veli mu čiča Mirko — da ne prsne na te ili na nas koga krv.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Toliko — tvrdi Ivan. Svi pogledi padoše ia Aleksu. A on je stajao bled, ukočen kao kolac. Kao da mu stotinu vrelih kuršuma i hiljadu oštrih noževa prođe kroz njegovo nesrećno roditeljsko srce...

— Ne pretim. Ali on nije lopov!... Ja to ne dam nikome reći! Krunija diže ruku na nju, ali je ona stojala mirno kao kolac. Ni mrdnula nije... Krunija trže ruku, pa, van sebe, reče: — Odoh da ti kažem ocu. I kao vihor izide iz vajata...

On ne odgovori Zeki ništa, jer mu se reč uze... — Kuda li će? — pita Zeka. Stanko stojaše kao kolac. Pogled mu se stopio u Jelicu. Najedanput jurnu kao kobac. Zeka ga ne može ni sustići...

„Da ih pomlatimo!” — viče Zeka. „Da pravimo džumbus!” veli Zavrzan... A Jovan i Jovica zajednički drže jedan kolac, digli ga uvis, te se lepo vidi obrijana glava.

— Ostupi!... — reče on i ustuknu ga pogledom nekoliko koračaji. — Stoj! Pravo stoj! Lazar se ukočio kao kolac. — Sad, kad tamo odeš, pozdravi tvoga babu, Marinka, pa i lepog agu Krušku!... Kaži im da sam te za njima poslao!

— Je l̓ to glava Mujagina? — upita Zeka, i uze glavu iz Stankovih ruku. — To je. — Nabijte je na kolac! — zapovedi Zeka. Ivanko je dokopa i u trenu glava se Mujagina kezila na Turke.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

A poslije službe: cmok! Pozdravljaju se i oni koji se prije ne htješe ni pogledati, i kmet istavi kolac kojim je bio podupro vrata od buvare.

— roba kadifa — meka svilena tkanina sa odsjajem; somot, baršun kadril — igra, ples sa četiri para igrača kazuk — kolac ili kameni stub za vezivanje lađe kalkulator — računovođa kaloče — kaljače Kasija carica — roman Milovana Vidakovića

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Kad opazi stranca, a on stade tako strašno lajati i skakati na lancu, da u mal’ što nije iščupao kolac za koji je bio vezan, dok nije opazio i pop-Spiru i tako se obavestio i umirio malo.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Došljaci su bili mirni, snuždeni, bolesni, zahvalni što nalaze zemlju plodnu, u koju je bilo dovoljno zabosti kolac da procveta i nikne. U prvim godinama švapskih naselja, nije bilo bune.

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

za svagda Staću onakav kakav sam Bez korena bez grane bez krune Staću oslonjen na sebe Na svoje čvoruge Biću glogov kolac u tebi Jedino što u tebi mogu biti U tebi kvariigro u tebi bezveznice Ne povratila se 13 Ne šali se čudo Sakrilo si

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Pred očima mi je još bio njen otac sa sekirom u rukama. Taj bi me isekao na komade ili bi me nabio na kolac. Kažu da su Turci u davna vremena to radili. Ne bi bilo ništa novo da on to uradi sa mnom.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Tvrd kolac od mladog bagrema beše nabijen, pred njim, u zemlju, šiljat i oguljen, tako da je bilo skoro neverovatno kako je mogao bez

a sa druge, krovovima od trske, žbunjem i drvenim zvonicima, zagledan u to ludo biće što se neprestano naginjalo na kolac, previjajući se od bola, ne mareći ni za šta oko sebe, ne mareći za vruć, letnji dan, iza hladovitog bagrenja, ni za sve

Danas je bila sedma godišnjica kako mu celu porodicu, u bekstvu, na očigled njegov, nabiše na kolac, pa je pomahnitao. Turci su mu bili iščupali jezik, zato je sad ćutao.

Plakao je nad celom porodicom Pantelejmona koju su Turci nabili na kolac i spominjao, jetko, sve moguće svetitelje, kojima je pri polasku bio darovao po dukat.

živela u prisnom prijateljstvu, morao je da obeća da će gospoži Dafini, jedne noći, svojeručno, zabiti u grob glogov kolac.

Da se već jednom smire i psi i ljudi u naselju, pošao je, dakle, Ananija, da na grobu gospože Dafine zabije glogov kolac. Stojeći gologlav, u tremu, on je mirisao noć koja se spuštala, kao pas kad njuši nekog, koji izdaleka prilazi.

Ananija je koračao hrabro, noseći na ramenu sekiru i kolac, držeći se, kao u nekom pritajenom strahu, baš velikih senki žbunja i rastova.

Odmerivši najposle mesto, položi na zemlju šiljati kolac i osvrte se uokolo, još jednom. Moglo je biti možda oko ponoći, kad se spremaše da počne da zabija, a obori i kuće i

Ispravi se zato i, u punoj noći; opali po kocu, koliko je god mogao. Kolac mu se izvrte i on se stušti nad njim, ispravivši ga ponovo, udarajući kao lud po njemu.

Na to se i Ananija prepade, udariv glavom o krov, i, omašivši kolac, koji je bio već duboko nabijen u zemlju, razbi sekirom nogu.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

“¹⁴⁶ Kao preventivno sredstvo za odbranu od veštica, u Srbiji se uvek drži u kući glogov kolac ili trn. Pošto su na Poklade i Đurđevdan veštice naročito opasne, to se tada deci stavlja u kolevku krstić od tisovine.

(Vuk, br. 3891) — U lepe majke lepa i ćerka. (LMS, 1860, knj. 101, br. 460) — Djelaj kolac kao ti i otac. (Vuk, br. 1207) — Bog na nebu, a otac na zemlji. (M. M., 1973) — Od zla oca još gora su đeca.

¹ Zbog ove očeve naglašene uzdržanosti i krutosti u ophođenju s decom, u narodu se kaže: „Otac kao kolac“, Ovde valja reći da je očev izrazito ozbiljan, rezervisan odnos prema deci pre ritualno, društvenom ulogom propisano

reč“; „Što god dete zlo i pogano govori, od oca i od matere čuje“; „Mladi gude kako im stari gusle udese“; „Djelaj kolac kao ti i otac“; „Dobar život — najbolja pouka“.²³ Podučavanje.

Dete se oblikuje po uzoru na roditelje, ugledanjem na njihovo ponašanje. („Što čine đeca? — Što vide od oca“; „Djelaj kolac kao ti i otac.“). Veliku ulogu u svetovnom poimanju odrastanja deteta igra i činilac sudbine.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Evo Beograda! Tu, iznad ušća, pobijen je prvi slovenski kolac i prikupljeno razbacano kamenje rimskog utvrđenja. Singidunum. Sin-gi-du-num. Sing. In. Dum. Dum. Dum.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

suprotna plećina (druga strana brda); kenjčijati (sprdati se); svjetlina koja se rastupljuje (otvara prolaz); gurelj (kolac kojim se ribe izgone iz okapina i podobala); pržljiv (prgav); bistrać (mudrica, inteligentno stvorenje); ižinjati pjesmu

Radičević, Branko - PESME

Kad pušaka stane cika, Kad zagledam turska skota, Pa kad mi se s konja smota, Kad mu glavu pseću zbrijem Pa na kolac kad nabijem. Turskim glavam' goru kitim, O ajdučke divne sreće!

“ „Ta ne smije, žalosna mu majka! Brata sam mu na kolac popeo, A njega ću jošte na čengele, Samo čekaj — no sad da se ide.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HASANAGA: Ako ti se s koca smeje, smejaćeš se! JUSUF: Sad još i kolac! Ali o tvome razlogu ne vredi ni da se govori! Što da ti pričam kad znaš!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

drveća, česmu, drum, vinograde i onu ledinu s koje se čak i ovde čuo zvon ovaca, video čoban gde nogom naslonjen o kolac nečijeg groba, ogrnut iscepanim vojničkim šinjelom, svira u duduk. A svirka mu oštra, monotona.

na leđima, a drugom se šiba prutićem po pantalonama i zvera, gleda na sve strane, traži kamen, grudvu kreča, izvaljen kolac ili koju trulu gredu, da to ponese, odvuče i ubaci u svoja dvorišta.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: — Daj,

dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: — Daj, baba, glavu!

— Ja sam jarac živoderac živ klan — nedoklan, živ soljen — nedosoljen, živ pečen — nedopečen; zubi su mi kao kolac, pregrišću te kao konac! Kad to čuju zec i lisica, poplaše se, pa pobjegnu bez obzira.

— Ja sam jarac živoderac, živ klan — nedoklan, živ soljen — nedosoljen, živ pečen — nedopečen; zubi su mi kao kolac, pregrišću te kao konac! Na to mu jež reče: — Ja sam jež, svemu selu knez; saviću se u trubicu, ubošću te u g...

jaše na nama; — pak onda obale magarca na zemlju, te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje, pa ga onda uzmu na kolac među se, i tako ga ponesu.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

da shvati zašto su kroz čitavu svoju istoriju bili tako svirepi prema jadnim Turcima; to jest, zašto su ih nabijali na kolac i odsecali im glave, što Totunbej Fadil Zoglu smatra sasvim primitivnim, jer jako boli!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

U čarnoj gori koliba stoji, ko god je vidi, trese ga strava, vještica baba oko nje broji kolac po kolac, na svakom glava. Delija momče kroz goru grabi, ide u najam opasnoj babi.

U čarnoj gori koliba stoji, ko god je vidi, trese ga strava, vještica baba oko nje broji kolac po kolac, na svakom glava. Delija momče kroz goru grabi, ide u najam opasnoj babi.

! Ovamo kolac, ovamo prut, ovamo pušku, strašno sam ljut!“ „Bežimo, Žućo, batina evo! — povika mačak frčući brkom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Zakrvavljenih očiju, pretio je jednom redovu da će mu jabučicu iščupati ako se još jednom saplete o kolac za koji je utvrđen šator.

Čujemo kako vojnici šljapkaju po vodi. Strepimo da se neko ne saplete o kolac, za koji je pričvršćen šator, pa bi nam se onda onako mokar sručio na glavu.

— on mi se unese u lice i škripnu zubima. Onda se okrete i viknu: — Ađutant! — A kada ovaj stade kao kolac, komandant mi se ponovo obrati ali malo blažim glasom: — Šta si razumeo?

— Gospodine naredniče, stanje baterije ratno. Dva se javila za lekarsku — tresnu dežurni kao kolac. Narednik klimnu važno glavom, pa, i ne gledajući dežurnog, produži. Narednik vrši inspekciju...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Muževi, ocevi, braća, deca u stidu i sramu. Ja pijem u slavu smeha Banaćana, koji je oštar kao kolac. Pijem u slavu pesme Banaćana, široke kao ravnica, lagane kao ugojena stoka, što hrani kao žito.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Bijele vlasi plela! — (kletva devojci). Vazda tuđa bremena nosio! Glava mu grad čuvala! (tj. bila nabijena na kolac). Guba ga razgubala!

Mujo umro, Bojčić oboljeo: Sam Alija vojevat’ ne more. Na dv’je grane nije dobro stati: Račvast kolac u zemlju ne ide. Nema zime dok ne padne inje; Ni proljeća dok sunce ne sine, Ni radosti dok ne deliš s kime.

3 Pitali Bošnjaka kad se vratio iz Hercegovine: — Ima li onamo zemlje? — Jedan dan sam po sahata tražio đe ću pobiti kolac da konja privežem. 4 Pitao Primorac Hercegovca: — Zašto i vi ne idete po moru?

Kad drmne onoga u sredi, on se ukočio kao kolac, pa ne sme da mrdne. „Ovo je moj,“ — rekne vuk, pa ga ščepa, izvuče pred kolibu i pojede svega.

— žvakanje i ono što se pojede žeželj — podugačak i podebeo štap, čiji se jedan kraj veže psu za ogrljak a drugi za kolac (da ne bi pas pregrizao uzicu) žeravi — ždralovi živina — živa rana koja kad na jednom mestu zaraste — na drugom se

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao „Daj baba

dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao „Daj baba glavu.

zubi su mi kao kolac, pregrišću te kao konac.“ Kad to čuju zec i lisica, poplaše se pa pobjegnu bez obzira. Bježeći tako naiđu na vuka,

zubi su mi kao kolac, pregrišću te kao konac.“ Na to mu jež reče: „Ja sam jež, svemu selu knez, saviću se u trubicu, ubošću te u g....

Ćosić, Dobrica - KORENI

Pucnji se kao megdandžijski konji razigraše u Nikoli, ukresaše mu oči, ispod godina kuljnu preostala snaga, ruke iščupaše kolac iz plota, on ga zari u sneg pred sobom, poguri se napred i osta tako zagledan kroz dve bitke u sebi u jednu kukavičku

— Pucaj! — viče vojnik drugu. — Pucaj ti! — odgovori on. — Ne pogani oružje! — sikće Nikola bez pokreta i drži kolac u sneg zariven. Vojnici ga zbunjeno gledaju, pa, psujući mu žensku decu, priđoše mrtvom vojniku. Pucnjava se proredi.

Moja buna je drukčija bila. Nikola klonulo sede u sneg, ne ispuštajući kolac. Aćim stoji na putu, uspravan, nepomičan, posađen između mrtvog Čađevića i onesvešćenog oficira s raskrvavljenim čelom.

Poslednja zamka koju je sebi namakao oko vrata. Beli krugovi jure se oko njega po tami. Kad li je ovom poslednjem udaren kolac? Sklopi oči i gadljivo se strese. Poslednji put je poslušao Aćima. Ovoga mi nije žao. Nije ni bio čovek.

Aja crnu vodu pijem otkad pamtim sebe. Posle neke bune, Turci mi uhvatiše oca i natakoše ga na bagremov kolac. Odsekli mlad bagrem, nije bio deblji od ruke, koru mu oljuštili i lepo ga zašiljili.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

A mora doći, ne može valiti... Ko mi je ono pričao: osuđen na smrt... vezali ga za kolac... namestili se ljudi, pružili puške i čekaju znak... a drumom se vije oblak prašine, sve bliže i bliže...

Pa to, onda.... da se mre!... Smrt!... Privežu za kolac, kao goveče, pa dum! ... Gotovo, svršilo se... A posle, šta biva posle ?... Ko će to znati...

Kad bi gotov sa zemljom, spustiše mu dugačak cerov kolac. Uze ga u obe ruke, pa stade da pobija. — Vala, Mićo, i zadužio te je — veli mu ozgo jedan.

Ispravi se na noge, ne brukaj se! Đurica prelete očima preko gomile zemlje, što se izdigla pred njim, ugleda rupu i kolac što viri iz nje... Trže se, kao da ga munja ošinu... Stade da mu se razviđava pred očima, spade ona težina s glave...

lepo vidi i razume... »Ovo je raka za mene... Otkuda ona?... Šta će taj kolac tu?... Hoće da me ubiju!... Što ja ovo sedim a svi drugi stoje ?...

ostavi to, molim te — reče Đurica, mahnuvši vezanom rukom. Mitar ostavi maramu ćuteći, živo priveza konopac za kolac, pa uze pušku i stade u red s onom četvoricom žandarma... — Mitre, molim te samo nemojte u glavu..

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: — Daj,

dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca, i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila, i ovaj je kolac sve jednako vikao: — Daj, baba, glavu.

odgovori: — Ja sam jarac živoderac, živ klan nedoklan, živ soljen nedosoljen, živ pečen nedopečen, zubi su mi kao kolac, pregrišću te kao konac. Kad to čuju zec i lisica poplaše se pa pobjegnu bez obzira.

odgovori: — Ja sam jarac živoderac, živ klan nedoklan, živ soljen nedosoljen, živ pečen nedopečen, zubi su mi kao kolac, pregrišću te kao konac. Na to mu jež reče: — Ja sam jež, svemu selu knez, saviću se u trubicu, ubošću te u gubicu.

jedna od dveju uspravnih gredica između kojih leži bratilo stio — hteo stisnuti se (na koga) — baciti se stožina — kolac strn — klas koji ostaje na njivi pošto se žito požnje struka — ogrtač stupa — kučina suval — pitanje suvotovati —

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Pomenuti crni monah nije niko drugi nego jeromonah Pantelejmon, kome su Turci pre bekstva iz Srbije svu porodicu na kolac nabili i njemu jezik iščupali.

ranije posmatrao kako je, nem i od bola sumanut, okajavao nepočinjene grehe udarajući golim grudima u šiljat bagremov kolac.

ništa manje jezovit prizor kada jeromonah Pantelejmon, sa odsečenim jezikom, golim grudima udara u zašiljen bagremov kolac, što simbolizuje srpska stradanja pod turskim gospodstvom.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

sa kojih se bele kuće posleratnih naseljenika, čovek bi rekao samo onih koji su iz čežnje a ne po nevolji tu pobili kolac.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Kolac mi daj!...“ Poviče on... Za koga kolac taj?... I čij’ ću onde čuti uzdisaj? „Tiče l’ se roba to? I rob da zna?

„Kolac mi daj!...“ Poviče on... Za koga kolac taj?... I čij’ ću onde čuti uzdisaj? „Tiče l’ se roba to? I rob da zna? Ha, ha, ha!“ Grozno se smeje on.

I rob da zna? Ha, ha, ha!“ Grozno se smeje on. A meni, svome robu, poklanja Dva veka bola, jada, čemera: Na oštar kolac pored Pajsija Bratovu glavu besno udara; Pa da je gavran ne bi kljuvao, Onde na stražu mene postavlja! Rođenog brata!

roblja teraju Pod tvrdog lanca teškim teretom, Sve paši, tamo do Beograda; A on će, mudar, znati deliti Nekome kolac, nekom vešala, Gdekome, opet, za grm vezanu, Olovom vrelim oči gađati, Dok iz dubine čela bleđanog S zenicom crnom

GLAVAŠ (za sebe): S ćerkom u gradu?... Među Turcima Šta li će onde?... Šta je smislila? Sad kad joj sinu kolac spremaju? Tu nečeg ima!... (Glasno.

Slušaju deca avaz samrtni, Pa se mukama smeju veseli; A sede glave nogom guraju, Ili na oštar kolac natiču, Za grozan primer jadnom narodu! HADžIJA: Grozno, Stanoje!...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ca ovim osećajem možda bi se jedino mogao uporediti osećaj osuđenika na smrt, u trenutku kad privezan za kolac čeka kad će grmnuti puške.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ne može se maći ni levo ni desno. Imao sam osećanje kao onaj koga su vezali za kolac i sad čeka plotun... Srećom, njihova artiljerija nije pogađala. Sigurno im je osmatrač bio daleko. Ali naša?...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Mnogo su ga Turci mučili, i jednom su ga htjeli kod Šibića čardaka na kolac nabiti. Drugi su mu put prijetili da će ga na ražanj nataći i uz vatru kao vola pripeći, a treći su ga put svukli gola

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Ne kažem da bi ta olakšavna okolnost pomogla da te ne vežu za kolac, al', opet, odužuješ se nekako svojoj savesti. I kad te vežu za kolac, ti možeš mirne duše sam sebi reći: „Ginem, al'

I kad te vežu za kolac, ti možeš mirne duše sam sebi reći: „Ginem, al' imam jednu olakšavajuću okolnost!” Veruj mi i poslušaj me, ja ti ovo

BOKA: Ama, šta vi govorite, gospodine? Kakav kolac, kakav kuršum, nisam ja ništa kriv! KAPETAN: Dobro, sinko, ja sam pokušao lepim da te privolim, no kad ne pristaješ,

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Sofrić, 60 id), i kod našeg naroda v. ima izvanrednu apotropajsku moć. Protiv vampira upotrebljuje se v. kolac, isto onako kao i glogov (ŽSS, 326); možda isti cilj ima i običaj u Samoboru da pohodnici mrtvaca škrope kitom V.

XII 1933). Upor. i sličan običaj kod starih Germanaca, sa ženskim lešom iz istočne Frizije, koji je bio vezan za kolac i pokriven trnjem (v. Karl Müllenhoff, Deutѕche Altertumѕkunde, 4, 245,; R.

Kad se ne zna tačno u kome je grobu vampir, treba, za svaki slučaj, pobiti u sve nove grobove po jedan g. kolac, i namestiti zamke od rogozine (SEZ, 40, 1927, 261).

ih ona jedne na druge nastavi, zakači za kućna vrata, pa onda rastegne, i dokle dođu, na tom mestu pobije u zemlju g. kolac, pa se okrene zapadu i kaže: »Do koca došla (bolest), a kolac ne prešla!« (ŽSS, 309). Na sličan način tera se g.

kolac, pa se okrene zapadu i kaže: »Do koca došla (bolest), a kolac ne prešla!« (ŽSS, 309). Na sličan način tera se g. kocem i padavica (ŽSS, 291). Od g.

Na sličan način tera se g. kocem i padavica (ŽSS, 291). Od g. plaše se i veštice, i zato mnogi stalno drže u kući g. kolac (ŽSS, 326. Upor. i slično verovanje kod starih Grka, Dіoѕcorіd. De mat. med., 1, 90 i Samter, o. s.

i tako odvuku u reku (SEZ, 40, 260). Kad se ne zna ko je vampir, treba u sve nove grobove pobiti po jedan kolac, i namestiti zamke od r. (ib., 261). ROTKVA Rettіch (raphanuѕ ѕatіvuѕ). Rotkva, rdakva, rodakva, andrkva (Šulek).

GEI, 9—10, 121, Sretečka župa). — Na kult t. ukazuje i tzv. »Topolja« u Rusiji i Ukrajini, tj. devojka vezanih ruku uz kolac koju vode po selu pevajući (R. Bulat, Pogled u ѕlovenѕku botanіčku mіtologіju, Zagreb, 1932, 8). Trešnja.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Pobio sam po dnu na svakih pola lakta rastojanja po jedan kolac sa šiljkom okrenutim uvis. Zatim sam pažljivo oko rupe rasturio iskopanu zemlju.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

kika Kad pušaka stane cika, Kad zagledam Turska skota, Pa kad mi se s konja smota, Kad mu glavu pseću zbrijem Pa na kolac kad nabijem. Turskim glavam' goru kitim, O ajdučke divne sreće!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

) — Gospođo Lazarić, vi imate fiks-ideju, i to je doktor Mirko. Šta ste se privezali za kolac! Ili taj Mirko, ili... Ima još sorti i fela! U životu, vidite, jedni su borci, a drugi su lovci.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Odmah za kolac — ljuti se poručnik Protić. — Ne za kolac! Takva smrt je za džentlmene. Nego motka. Pa ubiti kao džukelu. Kipislcauf!

Odmah za kolac — ljuti se poručnik Protić. — Ne za kolac! Takva smrt je za džentlmene. Nego motka. Pa ubiti kao džukelu. Kipislcauf!

oživeo, Jedan pešadijski poručnik pita svoga druga kako se na francuskom kaže: „Sestro, vi mi u stražnjicu zabijate kolac!“ — Ljudi... znate li, kada mi rkne onu iglu odostrag, sve mi svetlaci izlete pred oči.

Stegao sam vilice i zgrčio očne kapke i tada se setih onoga koji pomenu kolac... Zatim je zašla redom, od kreveta do kreveta, i svima špricala hinin. Pobegao je samo onaj pešak poručnik.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

odsijeku glavu i odnesu je u grad, te se na kocu metne na beden, a koga Turci živa u ruke dokopaju, onoga nabiju na kolac. A kad ni potjera ne može ništa da im učini, onda Turci iziđu na teftiš, tj.

Hajduci drže svoj zakon, poste i mole se bogu kao i ostali ljudi, i kad koga povedu da nabiju na kolac, pa ga Turci ponude da se poturči — da mu oproste život, on psuje Muhameda dodajući: „Pa zar poslije neću umrijeti?

Kad koga uhvate i povedu da nabiju na kolac, ponajviše pjevaju iza glasa, pokazujući da ne mare za život. I predani je hajduk svagda slobodniji n otreseniji od

Kada svoja pitanja završava ovako: Je li Đorđa caru opravio? Je l' Jakova na kolac nabio? Je li Luku živa ogulio? Je l' Cincara na vatri ispekô? Je l' Čupića sabljom posjekao?

Je li Đorđa caru opravio? Je l’ Jakova na kolac nabio? Je li Luku živa ogulio? Je l’ Cincara na vatri ispekô? Je l’ Čupića sabljom posjekao?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Odseče mu glavu njegovim mačem jedna udovica žena Judit i odnese je te je na bedenu na kolac metnuše. Navan boljarin opi se te cara Davida izruži i izpsova ga i da ne bijaše mu žena Aviđija pripala moliti i s

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti