Upotreba reči komšiku u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Čula je srce, njega nije mogla da utiša. ...Do udaje nisam više ništa zgrešila. Jedino što sam kudila moju komšiku kod oca njenog momka da je jektičava. Nije se udala. To je moj najveći greh. Veliki greh, sveta slavo i crkvo.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Puna joj kosa inja, dugo je vrebala komšiku. Vešta u onom glasnom šapatu, nastavlja: — Šta li to može biti? Doktor je ozbiljan čovek, a za Julicu se nikada ništa

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Zaljubio sam se u Persu, našu komšiku, jer ona mi je bila najbliža. Persa je bila pegava, nosila je žute čarape i uvek su joj bile iskrivljene štikle na

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti