Upotreba reči komšijsku u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Tu se zavukla u komšijsku slamu, pa dok nisu krave došle kući, nije smela ni nosa promoliti odande. A u tome se i táta odljutio malo, a i máma se

Osluškuje, ali ne sme nikako da pogleda u komšijsku baštu. Malo joj čudno što ne čuje odande pesme ni tambure. »Pa šta je to baš tako strašno uradio?

— reče u sebi, pa, ne mogav više da izdrži, polako prileti plotu, pogleda strašljivo oko sebe, pa se primače i zaviri u komšijsku baštu.

pa sad... — pa se opet zaplaka prija Sida. — Pa ne ide Turčinu, nego opet, što kažu, u kristijansku i komšijsku familiju! — Teši je prija Makra. — E, slatka prijo, ta kako da ne plačem, od radosti!?

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

| XVIII Sofka, sklonjena u onu komšijsku kuću preko bašte, sedela je u maloj sobici na krevetu do prozora, da bi mogla otuda, kroz bašte, sve ovamo videti.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

jedino kroz kapidžik u komšijsku avliju ili preko sokaka što je umela i smela sama poći. Zato i nije bilo lako Mani; i prošlo je poviše vremena dok je

Tek malo posle neko se meškolji, zagleda u komšijsku tablicu, viče: „Mućni!“ Nacko odgovara: „Mućkam“. jedni viču: „Mućni bolje!“, drugi opet: „Dobro je, dobro!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti