Upotreba reči kostiju u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

je prosvešten razum koji nam pokazuje istinu, a mračno sujeverije čini nas bojati se slabe kokoši i pokojnih u groblju kostiju koje nisu kadre nikom nikada zla učiniti.

to ništa ne pomaže, kako ga upazi jednom da se otreska, ošije i legne kao mrtav, dâ ga odneti u jednu grobnicu punu kostiju, i kad rasudi da se je mogao naspavati i otrezniti, dođe grobnici na vrata, pak stane kucati. Pita on: „Ko to lupa?

dođoše takima u ruke koji bolje umedoše lagati, licemerstvovati, otimati, grabiti, bednom i udručenom narodu i mozak iz kostiju sisati i Turkom bljuvati.

Jezik je bez kostiju i zglavaka, lasno slaže reči kakve hoće, i svaki zao može slatko i lepo go|voriti; zato pravo ga se je čuvati, i na

živiti, a ovo se ne može bez prosipanja, a otkud bi se prosipalo kad se ne bi podanim cedio i izmoždavao mozak iz kostiju? Višnji bože! Kad ćedu te jedanput i velika gospoda poznati? Pravdo! Čelovečestvo! Dobro|djetelji!

apostola primili hristjanski zakon, onda nije bilo ni časnoga drveta, ni ikona, ni svetih telesa, ni moštiju, ni kostiju, ni kanona, ni irmosa, ni tropara nikakva, ni najmanjeg kondaka.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Pod plamenim nebom na obali Rajne kiše su pojele groblje do kostiju. Na Aleksander placu jato vrana gosti se na ruskom oficiru.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Zaliste, i kostima potrusiste svaku stopu zemlje, a iz krvi i kostiju vaših niče bujina, koja nam oči k nebu podiže!... Hvala vam, i... praštajte!...

!... Šta ti je, ludo jedna?... Što ću ti ovaki?... Vidiš, bolan, da ova jadna koža jedva ovo kostiju steže!... Ona je ćutala. On pruži ruku i uhvati je za njenu ruku. Gledaše, pa se okrete smejati. — Bogami, jesi luda!

Pred zoru poče kiša, ona strašna sitna kiša što prodire kroz kožu do kostiju, od koje ti i sama duša ozebe... Ozebla siročad poče plakati. Sve se najedared poče brinuti da zaklona nađe.

Ljudi su padali kao kruške sa drveća, pa se preko njih gazilo kao da nisu od mesa i kostiju... Usred najljućeg boja, usred najvećeg okršaja Zeka pogleda Stanka, čije je oko sevalo od razdraženja: — Veliš li,

Afrika

Za to vreme dečaci sve jače pevaju da bi zagušili njegov vapaj. Posle toga sekirama lome mu noge i vade srž iz kostiju. Mučenje najzverskije produžava se do duboko u noć. i dva sina žrtve uzimaju nažjivljega udela u njemu.

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

ti čelom o moja vratanca Podrezaću ti raspevane nokte Da mi ne crtaš školice po mozgu Napujdaću ti magle iz kostiju Da ti popiju kukute s jezika Videćeš ti šta ću da ti radim 8 I ti hoćeš da se volimo Možeš da me praviš od moga

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Sada je to bilo stovarište kostiju, krpa i gvožđa u svim mogućim oblicima. U jednom uglu raslo je kiselo drvo bez plodova i senke. Inače, nije bilo ničeg.

U svakom tanjiru bilo je po nekoliko pilećih kostiju, davno oglodanih, i dva zelena lista. Baronica je smešeći se gledala u nas. - Čaponji vas je prijavio. Sedite!

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

biti neće, seobu duša svojih, ne samo dece svoje, promenu večnu, koja će kao kreč u grobu do veka da im grize meso s kostiju, dok god budu u ovoj zemlji, iz koje ih više pustiti neće? Marija Terezija.

Imao je grozne ruke, od samih kostiju, kojima ih je hvatao, a oblačio se skoro isključivo u crnu svilu i zlatom izvezen somot, navikavši se, preterujući, da

Pri skoku konja oseti da iz njega nestaje bolest, što ga je mučila, bol kostiju i zglavaka, i udišući travu, rosu, toplotu hata, udar kopita i tupi ukus gvožđa na sebi, za jedan jedini trenut strese

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Ali njegove mišice načinjene od lukavstva lisice, kostiju i kože, loše uhranjeni mišići dečaka koji je upoznao glad ratnih dana, nikada do kraja najeden, čak ni u najbednijoj

) objavljen sultanov Hatišerif o unutrašnjoj nezavisnosti Srbije? Zujite, iznad grobova i zatrpanih kostiju ustanika, begova i derviša i žvaćete žvaku, a oni vas gledaju odozdo, ispod asfalta, mrtvi ratnici — baš vas briga!

U potpunoj tišini, koja iznenada nastupi iznad oglodanih kostiju, čula je kako preživa porodica za njenim stolom. Otac kao da je isisavao poslednje sokove iz ovlažene čačkalice koja mu

Radičević, Branko - PESME

Već je davno kada ovo bješe. Od onijeh što taj bojak biše Danas valjda ni kostiju nema, Pa opet se priča i spominje Kako, brate, da juče bijaše.

ma nje mili, — Docne momci priskočili —: Tamo ispod stene gole, Ukraj mora gleni dole, Tamo ona strašna smesa Od kostiju, krvi, mesa, Njegovo je telo, jao, Ko li bi ga sad poznao! Beše divan, zgodan, gledan, Šta učini časak jedan?!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

slavski, gosti još se nisu ni razišli, još se po kući povlače ostaci pečenja i naš Žutija blaženo leškari kraj gomile kostiju, a starina Petrak već se mota oko razvaljena samara i zapitkuje djeda: — Koja će ono godina biti vašem Vrančiću?

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Večera je pri kraju. Počeše opet zdravice. Sofra već mokra od vina, umrljana od jela i puna kostiju. Razgovori življi, brži, isprekidani. A kako da ne? Kad ti od vina, i da ga ne piješ, od mirisa njegova, drukčije.

Kostić, Laza - PESME

Al' osim greha žive duše nema, nekoliko samo kostiju beli' što su ih po garu vetrovi razneli, po pučini crnoj prosute se Nižu, bledilom smrtnim kô da reči pišu, da strašna

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Četrdeset i osam i petsto grama smešnih ideja, viceva, seksa, kože i kostiju i jamica na obrazima, pročitanih knjiga, spavanja na levoj strani i sanjanja u bojicama i plakanja na tužnim filmovima, a u

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ I opet svađa zaori mlinom, od snažne vike plamen se giba: „Hoćemo brda kostiju samih!“ „Nećemo kosti, živela riba!

“ Drugari stari mlinu se žure, tamo gde deda spavaše tvrdo, kad, evo čuda, na samom pragu kostiju ribljih čitavo brdo; i još se vidi kako je spavȏ nepoznat lovac, repom i glavom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

zadremaju i, taman glava klone na grudi, a iz daljine dopire komanda, vozari uzjahuju i jednolično kloparanje, kao udari kostiju, provlači se kroz noć. Pred zoru naiđe neka magla i zahladne. Seljanke i deca istrčavaju na put.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Nije htelo dugo da dozvoli ni prenos kostiju tih atentatora. Sem toga, čak i kod nas, neki su od Principa bili načinili Srbina – provincijalca, fanatika, šovena,

Kao što je poznato, atentator je držan u tamnici Terezijenštata i tamo mu je, tobože zbog tuberkuloze kostiju, lagano amputirana desna ruka. Između tih, užasnih, časova, ispitivali su ga o motivima njegovog atentata.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Naklopio se, pa jede li jede! Toliko je pojeo da je pred njim oglodanih kostiju kao pred kakvom trogloditskom pećinom. Pije i jede svet, a sve na Sretin račun.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Odlično, Švrćo! Odlično, rode! Život je proleće sa pčelom na cvetu. Dok ima sunca, kostiju i vode, Može se živeti na ovom svetu. FENEK Fenek je mala lisica.

Al i napuklih kostiju, šuplje kože, Srušena i mrtva, šljiva može Da se, po nagonu veoma starom, Okiti bleštavo belim beharom.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Od pare, toplote, rasparene i omekšane do kostiju, da izlude od besa, pevale su. Amam bruji. Čak i amamdžika ušla. I onako obučena, sa pletivom o vratu, zagledala se.

Pandurović, Sima - PESME

A sutra će, preko novih barikada Kostiju iz rata što ništi i mrvi, Obasjati sunce novog veličanstva Suncokrete naših požutelih nada, I crvene ruže naše

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

No eto tvrdo spavaju. Tlo pod njima bijaše, gotovo, pepeo od ljudskijeh kostiju. S njega se ne dizahu utvare odrubljenijeh glava, ni okljuvanijeh tjelesa, da im se u snu priziru.

„A koliko ih imaš, mediže, vjere ti?“ „Ma česa, koliko imam?“ „Ma kostiju u životu, čoče! Ti si medik, ti znaš to!“ „Da se kladimo e ne zna! Otkud da zna! Ako je brojio tuđe, svoje nije!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Pristoji mu kao magarcu (zlatno) sedlo. Proveo se kao bos po trnju. Pun pameti kao pijavica kostiju. Puca mu srce kao kobili za suvačom. Raduju mu se kô kokoši lisu. Siguran kao vrbov klin.

i sedam damara, osamdeset i osam žglavaka (a međutim sve jače upire nožem u zemlju) i njegovih devedeset i devet kostiju.

i Mujina srca, i džigerice, i njegovih sedamdeset i sedam damara, osamdeset i osam žglavaka i njegovih devedeset i devet kostiju! (Sada duhne u zvezdu i bez obzira ode kući).

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

koja bivaju, a najpače zli i opaki običaji da kaluđeri nose po varoši, po seli, po kuća i po pazari pune sandučiće kostiju ručni[h], nožni[h], leđni[h] i svega tela, a najpače množestvo zuba. Bog i[h] višnji znao čiji li su, kakvi li su!

No šta ćeš da čine? Uveo se i ukorenio taj stari običaj; prosti narod neće da ostane bez moštiju i kostiju. Ko bi se usudio reći da sve te mošti i kosti i zubove i parčeta haljina i gvožđa i grudve u zemlju valja zakopati?

i da su smeli od Turaka, zaisto bi ga sažegli živa, jer se je usudio bio protiv sabora, dugi[h] postova i mrtvih kostiju pisati. No, blagodarenije budi blagomu nebesnomu promislu, u ovim prosveštenim zemljama, ja se toga ne imam bojati.

da ja vsuje to želim, da za toliko godina tu su i drugi mnogi soplemenici, stari i mladi, pogrebeni i ko će kosti od kostiju razaznati!

Evo na koji su način postala sva oboženija i poklonjenija moštiju, kostiju i ikona. Goreća i srdečna ljubov i visokopočitanije samo jedan korakljaj potrebuje za preobratiti se u ljubimago i

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Žedna zemlja pijaše brzo vodu. Zatijem poče tiho ali trajno rominjati ona kiša što pastirima prodire do kostiju. Čmanjak, najstariji Kušmeljić, gurio se tijeh dana u jednoj pudari, čuvajući stoku.

ele, u onome stanju kad čovik ćuti da ima samo kožu, a iznutra ka da je pun praznine, ka da nema kostiju, ni mesa, ni krvi, nego ka da je pun samo arije...

Ćosić, Dobrica - KORENI

trne u tišini po kojoj vetar, obradovan snegom, lako i vešto skače s grane na granu, pa se dugim rukama bez zglobova i kostiju hvata za čuperke drveća i ljulja, gibak, uvek mlad i najbrži. Petnaest godina je prošlo, sada, sada će da vrisne puška.

Ne oseti kad ustade i jurnu u poslove. ...U tišini i mraku, za stolom punim kostiju, razbijenih čaša i bokala, i mokrim od vina, sedi sam Đorđe; stavio pesnice na sto a čelo na pesnice, toliko umoran da

upre zadnjim nogama i svu snagu pretoči u vrat, sjuri u rogove, zaplete ih, osloni se na drugog, pa kroz glatke šiljke kostiju sluša srce protivniku, sluša strah, damare i drhtaje u kolenima, očekujući kad će da ustukne za uzdah samo, dok kost

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Znali su to po severcu koji im je prodirao u srž kostiju ledeći im dah i znoj na čelu. Sve dokle je oko dopiralo, predeo je bio okovan ledom koji je iskrio na suncu u

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Vekova tavnih to su tragovi, Te crne bore, mračne pećine; A kamen ovaj, k'o piramida Što se iz praha diže u nebo, Kostiju kršnih to je gomila Što su u borbi protiv dušmana Dedovi tvoji voljno slagali, Lepeći krvlju srca rođenog Mišica svojih

-------------------- Vetar me hladni do kostiju probi Na toplom suncu vedrog letnjeg dana. ...Al' sliku tamnu moje mračne kobi Odagna odjek klika razdragana: To

Popa, Vasko - KORA

nam se kriju Iza uskih leđa Šake se hvataju Za nejake oblake Vene nam valjaju mutne Postelje i stolove Izlomljenih kostiju Podne na ruke nam palo I smrknulo se Otvorena raka na licu zemlje Na tvome na mome licu 8 Na raskrsnicama Podočnjaci

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Trideset i dve milje na rđavim putevima, po magli i zimi. Hu hu! Promrzao sam do kostiju“. „Spremi brzo vruć grog!“, reče gospođa Smit svojoj starijoj ćerci.

Evo već dvanaest meseci kako ne jedem niti spavam.’ - ,Vidi vam se, Bog i duša, izmršavili ste do kostiju.’ - ,Moje telo’, reče on, i moj duh su rasklimatani.’ Srce mi se stegnu kad ga videh tako jadnog“. „Pa šta beše dalje?

„To sam učinio u svom velikom delu „Ispitivanja okamenjenih kostiju“. Ono je doživelo do sad tri izdanja; prvo izdanje imalo je četiri sveske, a treće sedam.

Svet se divio džinovskom stasu junaka koji je, prema veličini tih kostiju, morao biti visok bar trideset stopa. Ja sam razorio romantiku te bajke, a iz zaostalih kostiju vaskrsao mesto

Ja sam razorio romantiku te bajke, a iz zaostalih kostiju vaskrsao mesto junačkog džina, ovu neman“. „Zaista, vrlo zanimljivo!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

kolenom na izvrnutu mišicu, prelomi, snažnim jednim pokretom, ukrućenu u laktu onu ruku koja se, uz krcanje slomljenih kostiju, ispravi.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Hladna crkvena lađa bila je slabo osvijetljena. Uz duvare strujao je vlažan dašak i prožimao do kostiju. Na ostacima pozlate po zidovima žmirkali su odsjevi petrolejskih lampa. Savlada me umor, i neopazice zakunjam.

Petković, Vladislav Dis - PESME

I, kostiju, krvi k'o da sada nesta! K'o da sve iščeze neosetno minu! Zar ničega nema? i zar život presta, U vizije svoje razli se

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

mape međusobno upoređuju, ogledaju i prožimaju u sledećim Popinim stihovima: Podižemo kapiju Od svojih rascvetalih kostiju Na ulazu u nebo Prostiremo pola duše Uz jednu padinu neba Smišljamo trpezu Od svojih skamenjenih dlanova Na

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

SREĆU 203 ZEBNjA U RAJU 204 DARVIN 207 ĐURO DANIČIĆ 208 GERMAN JOVANOVIĆ 209 MARIJA TRANDAFIL 210 O PRENAŠANjU KOSTIJU LjUDEVITA GAJA 211 TINA JAKŠIĆKA 213 ĐORĐE RAJKOVIĆ 215 LAZA NANČIĆ 218 NA GROBU JEDNOG SKROMNOG SRBINA 220 Dr.

Ja barem čvrsto Verujem u to. KAKAV JE DANAS DAN O prenosu Brankovih kostiju 10 jula 1883. Kolo milih brata i milih sestrica, Čini l’ vam se nebo danas druga lica?

»Starmali« 1883. O PRENAŠANjU KOSTIJU LjUDEVITA GAJA i vrlih mu drugova Leti, pesmo moja, hrvatskome kraju; Ako nemaš krila, ti na uzdisaju.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

FEMA: Prokleti francuski jezik, tako mi je zabunio glavu da sad upravo ne znam šta je to šteker. ANČA: Od beli kostiju, što se gledi kroz njega. FEMA: Pravo, Ančicema, i ja ću da postanem kratka vida. ANČA: Verujem, milostiva gospođa.

Miljković, Branko - PESME

Evo moje ljubavi evo moje krvi evo mojih kostiju evo svlačim svoju ljudsku kožu i u crnu zemlju ležem, IZGUBLjENA ZA ONE KOJI ŽIVE Izgubljena za one koji žive na drugim

Petrović, Rastko - AFRIKA

Za to vreme dečaci sve jače pevaju da bi zagušili njegov vapaj. Posle toga sekirama lome mu noge i vade srž iz kostiju. Mučenje najzverskije produžava se do duboko u noć. i dva sina žrtve uzimaju nažjivljega udela u njemu.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Turci u rovu budu prosto zgromljeni i uništeni. Kad sam docnije zagledao ovaj rov, on je formalno bio pun mesa, kostiju i ycipene krvi. Što granate nisu raščupale, prsne i pobegne.

Smrad da te uguši... Ulevo stoje gomile mesa, razdrobljenih kostiju, komadi poderane odeće, sva se gomila zapekla u krv i uveliko prelazi u trulež.

Majstorska je ovo slika. Ovo nisu blede kopije molera, slike bez mesa i kostiju; urnek je ovo, ovde svega ima. Pogledaj koji prizor hoćeš, kud god poglediš sve je meso i kosti.

jeza, i ti se groziš i bežiš dok za tobom ne ostane daleko smradno i užasno bojno polje, puno strva, truleži, krvi i kostiju.

slika smrti; goli kosturi u dugim redovima klize ti ispred zamućenoga pogleda i ti zaista čuješ klepet njinih suvih kostiju A kad se setiš Srba, svoje braće, koji su često tako isto ostajali po bojnom polju, kao ovo Turci na Šumatovcu, ti

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

I nevoljno se nametala misao, koja se često čita u novinama o „brdima kajmakčalanskih kostiju“. I preko tih kostiju mnogi su se ispeli na visoke stepenice.

I nevoljno se nametala misao, koja se često čita u novinama o „brdima kajmakčalanskih kostiju“. I preko tih kostiju mnogi su se ispeli na visoke stepenice.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

— I Venecija će biti spasena! Od kostiju ću ovog naroda Bezbedi vašoj bedem stvoriti...“ LEONARDO: Još nešto, Svetlosti.

puščanim, Da okitimo ovo prestolje Slobode skupe, sinjeg kamena, Čalmama belim, golim glavama, Što se o čelik naših kostiju Pakosno biju, mrve, cepaju... KATUNOVIĆ: I hoćemo, — Kad je i gospod tome kaio!... KNEZ ĐURĐE: Sed’ oče!

Jakšić, Đura - PESME

tavnih to su tragovi — Te crne bore, mračne pećine; A kamen ovaj, kô piramida Što se iz praha diže u nebo, Kostiju kršnih to je gomila, Što su u borbi protiv dušmana Dedovi tvoji voljno slagali, Lepeći krvlju srca rođenog Mišica

Nastasijević, Momčilo - PESME

Oh, to je, i subote ovaj bat nedotrulu te razgara. I kosti, te do kostiju me opeku, gomila su žara. Oh, to je, pokoja nê, van iza rođaja negde i mrenja.

Agarjanska đorda, ni tri dni hoda, za leđima nam tu, do kostiju zaseca u telo. Ugrina kovarnog pomoćnica obujmila nas ruka: zagrljaj u Hristu brata; zagrljaj, braćo, al grleći

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Lazarica. Prašak od l. i od divlje kadulje (ѕalvіa pratenѕіѕ) lek je za »živo u kosti« (trulež kostiju, GZM, 4, 152). LALA Tulpe (tulіpa). Lala.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Rekoše da to niko ne bi bio u stanju da izdrži, jer je glogovo trnje kruto i oštro, ulazi u meso do kostiju, da je otrovno i da pozleđuje ubod.

na Hristu silna snaga, kipte puste mišice nabrekle i bujne, u Prohora mlitava suva koža što visi sa iskrivljenih kostiju. Sve sam ovo uočio mnogo kasnije, kad sam mogao s mirom razgledati raspeće. Tako nisam mislio u početku.

kad sam već pomišljao da bi najbolje bilo da se vratim u našu jazbinu, gde je dovoljno toplo i dovoljno smrdljivo da mi iz kostiju rastera novembarsku studen a iz nosa kisel vonj smrti koja je bila svuda oko mene, naiđoh na onaj čudesni sprud čistog

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Množimo se iz dana u dan, zemlja pod nama puna naših kostiju i znoja, dakle naša, ali ima ko je stariji i od nas, pa brane živeti.

I najzad, najzanimljiviji među njima, neobično bogati i izuzetno kulturni Georgije Spida. Grk do srži kostiju — prosto je Atena bila iz njega — a istovremeno Evropljanin. Svetski čovek, otmen čovek, u lepom i pametnom smislu reči.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

A kakve su lepe ogrižine kad tko koga u računu omane, kad ko lažljivu obligaciju načini i drugog do kostiju oglobi, ili tuđe imanje sebi prisvoji, ili karte zabeleži i drugog prevari?

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

vekova I nosi te na venčanje Četvrte rajske reke Sa tridesetšestom rekom zemaljskom Bela si kost među oblacima Kost kostiju naših (1965—1971)

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Bilo ih je u uniformi i u nacionalnom odelu. A okolo neke žene. Na trpezi bilo je pečenja i oglodanih kostiju. U sobi se osećao zadah vina. Neodlučno pogledah, onda zapitah jednoga: — Komandant?

Pri vrhu počeše se lediti šinjeli. Vetar dopire do kostiju, a snaga u ljudi sve više popušta. Veliki je ovo napor, a oni žive samo o hlebu. Pa i hleba je već ponestalo.

Bio nam je na dohvatu ruke, vezasmo ga konopcima i uz najveći napor mišića i kostiju, iznesosmo ga prosto na rukama... — A šta je bilo sa onim vojnicima? — Da vidite sad naše muke!...

A na celom tom mučnom putu ostavili smo svuda trag ljudskih kostiju. — Istorija će zabeležiti naš podvig, isto onako kao što se kroz vekove pominje prelazak Hanibala preko Alpa —

Bilo je tu i starih i mladih lica, ali svi kao mumificirani, izduženih vratova i istaknutih kostiju. Malo podalje stajalo je nekoliko vojnika, po izgledu sličnih onim leševima. Kao da očekuju da njih stave u onaj red.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Odlazile su na jug divlje guske i vraćale se, opet išle. Jesu li znale lisice na brežuljku da već preko kostiju majki trče? Čobanin nije skidao pogled s neba. Postade glatka i kao ćilibar žuta svirala u njegovoj ruci...

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Našao je samo mnoštvo razbijenih lonaca, prošupljenih šerpi, repova od kašika i kašika bez repova, konjskih kostiju, zarđala lima i jedan pozelenio novčić bakrenjak rimskog cara.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ljutice i garezljivi naleti! Viđ'te kako se rasiplju i preturaju se kosti. I možete li po kostiju proznati Tko je bio car, kralj, princ?

VIZIJA PROROKA JEZEKILjA U jedno dobi izvede Bog proroka Jezekila na jedno široko polje, puno ljudskih kostiju. Gledeći ih Jezekil, s četiri strane duhnu na njih vetar jako: taki one kosti započeše vrlo šuštati i stadoše se

Ti život i života davatelj, a mi ka psi pakleni kod kostiju grešnih ljudi u groblju se nahodimo. Tebi kano svetih svetomu daju se sveta koja se ne pomeću psom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti