Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Sad padne na um gospodaru Sofri da je zaboravio kući pisati. Otkako je otišao, nije još pisao. Doduše, u Košici mislio je pisati, kako je iz čarde otputovao, ali je zaboravio i niko me to nije u onoj zabuni posle čardanske bitke
Sad se gospodar Sofra zahvali i lečnika nagradi. Polaze. No neće drugim putem, nego onim koji ide na drum prema Košici.
Putuju vrlo lagano i vrlo dugo. Jedared već naiđu i na taj put, i po tom poznatom putu upute se Košici. Putuju lagano, i dođu u Košicu. No već na nekoliko dana pre toga gospodar Sofra osećao je neku grižu u trbuhu.
No već na nekoliko dana pre toga gospodar Sofra osećao je neku grižu u trbuhu. Tek što su u Košici, ali napadne gospodara Sofru strašna srdobolja. Sad opet ne mogu dalje; moraju ga lečiti. Tu opet ostanu tri nedelje.
— Ja sam poslao, ali bogzna jesu l’ dobili? Ko zna nisu l’ porobili poštu? — Doduše, lopova svud ima; nedavno su u Košici obesili devetoricu, što su napali tri trgovca baš iz U. Niste li baš vi ti trgovci?
— Pa šta? Zar je to u novinama bilo? — Jest, kako ste vi tri lopova ubili. — Hm, pa šta još? — Da su u Košici devet lopova obesili.
A rukavice retko triput da navlači. Prohujaše i njegova lepa vremena u lepoj Košici. Ostavio je posle sebe lep spomen.
Nije ni čudo, učio je mazurku u Kašovi od ulanskog oficira, rođenog Poljaka, koji je u Košici „fajerpiket” komandirao, pa posle nadmetao se sa najboljim poljskim igračima u Lavovu.
Njeno ćutanje govori. Posejao je pesmu u srce. Pa nije ni čudo, Šamika je već u Košici sviranje dobro proučio, a u Veneciji do savršenstva doterao. Pa ono njegovo talijansko „tremolo”!
No velika je razlika između sada i onda, kada je Šamika u Košici jurista bio. Onda je mogao koja mu se dopala na krilima vatrenim odneti. Ali sada ne.
Šamika se misli: to nije ljubav, to je trgovina. Za takvog „galantoma” strašan udarac, uvreda. Odmah okrene Košici leđa. Sad ode u Đur. Gde god se pojavi, svud dobar utisak učini. Nema jedne koja ne bi za njega pošla.