Obradović, Dositej - BASNE
sojedinjene, onda su mile i prijatne bogu i ljudma; a bez ovih dobrodjetelji, i s protivnim njima zlobama, sva lepota i krasota i prijatnosti ništa nisu nego rugoba, sramota i nesreća.
Ako li im se to ne čini, nek se nimalo ne staraju za osobitu telesnu lepotu, znajući da duševna i naravna krasota, koja je u njihovoj vlasti, nesravnjeno je česnija i blagorodnija; ibo ova črez godine i starost ne može uvenuti,
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Utom se postavi i ručak. Ručaju njih dva zajedno, a putnik samo priča. — O, da znate samo kako je to krasota ispisivati običaje narodne! — priča on. — Šta vam čovek neće videti kupeći običaje.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
On baš lepe konje drži! — Hu, ta man’te ga bestraga! Da je on samo polak dobar k’o što su mu konji, — bila bi jedna krasota! On dobro tera, doduše, al’ i on ne valja. — Pa kad dobro tera, a šta ćeš više i bolje!?
Teodosije - ŽITIJA
dozivahu radi utehe u žalosti, padajući sve više u očajanje, jer ih do bezumlja dovođaše stradanje njihova gospodara i krasota mladoga uzrasta.
veselja i radosti s vama, zemaljske vladavine a ujedno i vojevanja, jela i naslade bogatstva i trpeza i svakih svetskih krasota malolepnih uživanja.
— Znate, dakle, i čuste za moje najppe jedno pa drugo bežanje od vas u pustinju, i da ne pretpostavih ništa od krasota ovoga sveta Božjoj ljubavi, niti išta od vidljivih lepota na zemlji smatrah blaženim do da prionem Bogu u molitvama.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
A sad... dobro je, dobro je!... Ljubica natoči lepe rakije i podnese mu. — Ho, ljudi!... krasota!... Pa tu će biti bez sumnje i dobra kajmaklija, a?...
Sveti Sava - SABRANA DELA
(I Tim. 2, 4) Jer kada je došlo vreme jasno, ovaj brižljivi muž svu sveta ovog slavu i čast ni za što ne smatraše, i krasota života ovog kao dim mu izgledaše, a Hristova ljubav rastijaše u njemu i razgorevaše srce njegovo kao dom njemu spremljen i
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Izgube ti moja žitija, lavsaik i otačnik sve poštenje. Od toga časa — zbogom [H]opovo i sva tvoja krasota. Gdi učenija nejma, ni latinskoga jezika, tu nejma ni života.
Proleće, krasota vreme! Sve pevajući da se gore i doline razležu! Jošt da nisam se gdigdi pastirski[h] pasa plašio, činilo bi mi se kao
Kad bi[h] sve hoteo opisivati kakovi[h] smo se neiskazani[h] i neopisani[h] krasota nagledali u Bolonji, u Florenciji, u Pistoji, u Luki, u Pizi i prosto u svem onom zemnom u Italiji raju, velika bi se
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Obučen bejaše u tursku zaptijsku odoru sa znakom čauša na levoj ruci. Sušta krasota od čoveka u najboljim godinama, Vitak i visan kao najprobraniji za četu barjaktar, crnomanjast, malih brkova a krupna
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Ta oni imaju iz poslednjih bojeva hiljadama, hiljadama ranjenika. Divno smo ih razlomili. Prosto krasota! — Ali i naših je mnogo izginulo. — Šta ćemo, takav je rat; mora ce ginuti.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
gospože novosadske Srećan, dušo, srećan sat kad si na svet stala, srećna tebe Novi Sad zemlja vaspitala: ophoždenje, krasota, medne reči, dobrota, predivna mladost, novosadskim velika damam' jesi prilika, ti, opšta radost.
Svud se junost, svud krasota, svud veselost kaže, Sve ščastiju mome novu otradu prilaže. Stado veće vozigrava meni ispod gora, Njiva oko pastirskoga
Jedva lozna kap i šala Bi sad mene razigrala. Ode moja sva milota, Ode cveće i krasota; Crvenilo i belilo Iz mog lica odletilo.
Tvog naroda pesme svak željno već poje, I Nemac k’o Sremac, i Englez i Gal, Jer divna krasota besmrtne iroje Tu peva k’o ševa i razgoni žal; Nit’ nužda ti ječi Črez tuđe da reči Izražavaš žar, Kad sopstvenog
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
Sama Venus lice svoje sakriva pored zračnosti stasa vašeg. Vaša božestvena krasota um svakoga u izumlenije dovodi. O, oće li me ščastliva obasjati zvezda da blaga vaša dobrota ljubov moju u svoje
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
li se je delo blago i ostalo imanje i lakomost ko tome, kamo ti dobro i pošteno velikoplemenito tvoje rodstvo i krasota telesna i lepota ženska lažljiva i nevaljala, gde li je snaga i junaštvo — rastrunilo se je u zemlji.
te reče: — Ao, moj brate i druže, da bi to teke isto mogao videti kako je ovde u vinogradu našega gospodina svakojaka krasota i divota za čudo lepa i slatka za jelo. Ama gospodin je naš vrlo hitlet i nadmudrio je nas.