Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
A kako i bi? Iz lica prekrivenog blatom i krastama gledale su u ljude krupne, zlataste oči, ali dete je uzalud pružalo ruke da ga neko uzme.
Zatvarala su je ogromna Zlatna vrata, a pred njima je ležalo čudovište u krastama, ali milih očiju iz kojih su klizile suze. »Zar je to Majka vetrova?« pomisli dečak. »Kako je grozna!