Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
i ona će tući, a kad rečeš da prestane, ona će prestati. — Još mu dade jedan krajcar, pa mu reče: — Evo ti ovoga novca, pa s kim se god počneš igrati u njega, odnijećeš mu sve. — I s tim ga nestane.
Ali ih on ne htjede poslušati, nego ode u grad, pa uđe u jednu sobu, te sjede za sto i izvadi onaj krajcar, pa se stane s njime sam igrati. Kad zamalo, pomoli se jedan vrag na vrata pa proviri i otide.
Ali mali mirno sjedi i sve to sluša i gleda, a onaj krajcar trlja po stolu. Najedanput vrata se širom otvore i pred njega lupi usijan lanac, a on ga samo pogleda i ne reče ništa.
— Pa eto, sjedim i gledam svoje novce, — odgovori mu mali, a vrag mu reče: — Gdje su ti novci? On pokaže krajcar pa reče: — Evo ih, gle! — Pa bi li se ti kartao? — pita ga vrag, a on reče: — Bih.