Upotreba reči krajnjej u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Koliko je istina blagorodna dobrodjetelj, toliko je laž huda i sramotna. A u krajnjej nuždi (može ko reći) što ćemo delati?

Treće, on je zdra|v, dobro se plodi, sa svojom zečicom u krajnjej ljubavi i soglasiju živi, zimu i mraz ne tokmo lasno snosi, nego i po snegu skače kao pomaman.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Po običnom pokloneniji, kažem: da je narod srpski sada u krajnjej pogibeli i da Turci seku, vešaju, na kolje nabijaju, robe i haraju i proče, tako da je narod prinuđen bio i po drugi

” — „Prosim Vaše Sijatelstvo, čtobi vi prostrano raskazali Jego Veličestvu kako ninje bedni narod u krajnjej nužde, jošte nikojemu drugomu ruke ne pružajet za izbavlenije prosit, tokmo Rosiji”, i pročaja.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Strašno i silno lekarstvo od samovoljice; ne sovetujem roditelje i starije da ga upotrebljavaju, razve u krajnjej nuždi; koje, da je hoteo i moj tetak upotrebiti, može biti da ja ne bi[h] ostao nepokolebim u mom namereniju da se

Moje predloženije do pođe sa mnom u Dalmacijuje dva dočeka. Živili smo u krajnjej ljubovi vsegda za dve godine nerazlučeni.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti