Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ja podgajio porod, potporu starim danima, odmenu iznurenom telu, sveću krsnu, na kome ću tekovinu i slavu ostaviti — a on mi ga robi i ubija!... Pa zar da ne skinem zulum sa sveta?...
— Ta ona se odriče svoje radosti da bi drugi mogao prigrliti svoje čedo i zapaliti mirno krsnu sveću pod svojim krovom!... Okrete se još jednom, ali je više ne vide tamo, već beše otišla.
Mi nijedan nećemo dočekati njene starosti!... Skućila kuću, podgajila porod, ostavila za sobom stubove što će krsnu sveću držati, umrla na rukama svoje dece negovana i nadgledana!... Pa šta hoće čovek više?...
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Na Miholjdan, krsnu slavu našu, Petrak je osvitao kod naše kuće, svečan i obrijan, i zdravio se s djedom : — Pobratime Rade, da nam bude
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Nije siromah mogao ni da mrdne! — Zar ne znaš da je to priča za krsnu slavu i da dolazi uvek posle onog masiranja o biranju mis 1912. godine u klubu „Sumaren?“ — E pa, drago dete ...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Da je Crnogorac, kome je grob ovđe zakopan od Kosova, koji bi ostavio svoju krsnu svijeću i svoje ognjište, koji bi se odrekao svojih živijeh i mrtvijeh a pribio se uz tuđe ognjište, e tome bi bila
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Okružen članovima svoje porodice, koja je očigledno i Stankovićeva porodica, on odlazi u tečinu kuću, na krsnu slavu.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Nemoj, gospodine, da na mene pane prokletstvo: da sam ugasio svoju krsnu svijeću; da sam ostavio svoju krv brez kuće i kućišta, a na 'vakom današnjem zemanu!