Upotreba reči kršeći u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

zavlači se međ plotovima i ambarima da tamo spava, hrče, valja se onako pijan po prašini, već pevajući iz sveg glasa, kršeći se kao neki „ergen“, prolazi pored kuća najbogatijih i najlepših devojka i ide u najbolje mehane da tamo peva i igra.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ti se zaprepastiš, obrazi ti poblede, oči zasjaje i kršeći ruke moliš me, kumiš, da ti kažem onoga ko mi je to kazao: — Kaži mi, kaži, živa ti majka tvoja!

— Ja te zovem — rekoh jače i iziđoh iz granja. — Dođi ovamo. Ti brzo ostavi rad i trčeći, kršeći se, njihajući levo, desno, prsa, zabacujući laktove, dođe i htede proći pored mene, misleći da te ja zovem radi matere.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

dolazi plačna; kad pusti decu kući, ona ostane sama i plače na svom stočiću po čitav čas, ili hoda nemirno po školi, kršeći ruke i uzdišući teško.

uzviknu on usred dva okićena voćnjaka, opijen mirisom cveća, prisustvom i suzama ove devojke, kršeći ruke od muke što ne ume ili ne sme jasnije da se izrazi.

Odjednom se zagleda u Gojka dugo, dugo... pa joj dođe da vrisne od bola. Pobegne u školu i stane hodati, kršeći ruke i uzdišući teško. »O, šta sam radila!... Pa ja ga nisam pre ni gledala, a on je užasan, strašan, odvratan !...

Stanković, Borisav - JOVČA

VASKA (sve razdraženije): Ha, ha! Gle kako se zbunio, kako je pocrveneo! MLADEN (gleda je bolno, moleći, kršeći prste). VASKA Ha, ha! »Služba mi plata!« Bre, lud li si, Mladene? MLADEN Pa... eto.., lud sam, Vaska!

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Popa je, naime, sačinio pre njega nepoznatu sintagmu i, kršeći određenu zabranu, proširio krug mogućih kombinacija u srpskome jeziku.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

sa neizmjernim strahom i zebnjom, kako bijesni noćni vihori urlaju i potresaju, rekao bi, i nebom i zemljom, lomeći i kršeći sve pred sobom. Katkad mećava utoli, vjetrovi se smire, stišaju.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Gotovo sa strahom, trljajući, kršeći ruke, ulazili bi, išli po dućanu, zagledali i zapitkivali Mladena. A znalo se zašto dolaze. Da vide, pregledaju.

Stanković, Borisav - TAŠANA

On, pokojni tvoj muž, a opet nije on! Sada tek ništa ne mogu da znam, Tašana! TAŠANA (ne znajući šta će, kršeći ruke zaplače se): Ne znam ni ja, dedo. Samo — oh... MIRON (prilazi joj sasvim uzbuđen): Ama šta je to?

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Sad te zaklah! Usta da imaš, a jezik da nemaš! Ti! Takvoga sina imaš. KATA (pogruženo odlazi, kršeći ruke): Crna ja! TOMA »Crna!« A zar kadgod beše bela, sreća kakva? Od kako si, takva si. I rodila si se takva!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti