Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
O DRŽAVNOJ IMOVINI Svi slivovi Laba i Vardara, sve slane s livada i sa njiva, svi glečeri što ih ima Šara, ledenice pod strehom niske, sve nebo sinje, svi pljuskovi koji se za suše okorele zemlje sete, svi povodnji u dane juga, naručja
Matavulj, Simo - USKOK
— Soko, bogme! — nastavi Stevo. Od prve je oborio iz puške jednoga, pa iz ledenice drugoga, pa zagna jataganom, te nam se među njima izgubi ispred očiju.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„E, Bože pomozi!“ reče Pejo, prekrstiv se još jednom, „spravite puške, momci!“ Sva četir izvadiše ledenice. Serdar izvadi iza pasa svoje dvije, koje mu bijahu uvijek svijetle i naredne, pak iziđoše pred vrata. „Stane!
Nijedan ne izvadi ledenice ni jatagana iza pasa, te da se kome i htjelo da se na bok obrne ne mogaše. Brige im za to! Nauznak se slađe spava i
zar me ostaviste?“ Olovo povi Markom. Ne osjeti je li ranjen, no metnu nož u zube pa izvadi obje ledenice da će u bega... ali mu bi loša sreća. Jedan od onijeh pješaka povrnu se pa će ga iza leđa, kundakom u sred zatioka.
Neki, zaboraviše se toliko, da se mašiše za ledenice. Vladika gledaše dobro u oči mladića; zenica u zenicu, štono rijek. „Kako ne znaš?...Ubio si ga!“ reče đakon.
Da je kakav izvanjac, nevješt crnogorskim običajima, banuo u tu kuću, pa vidio toga kršnog Crnogorca, sa dvije ledenice za pasom, i sa jataganom što ležaše kraj njih, da je, rekoh, vidio toga čovjeka a čuo gdje ga popom zovu, e bi se malo
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Mesto žutoga redenika oko pojasa, pasao je on ogroman starinski silav i u njemu dve ledenice i jatagan. Mesto uvedene u običaj martinke, o rame je vešao staru paftajliku, koja se još samo u kolašinskim pesmama
Šantić, Aleksa - PESME
1910 — 1911. MOJ OTAC Još kô da ga gledam. Pod oružjem stao, Uz jatagan trepte ledenice dvije. Spremni konjic frkće, nogom kopa, bije, Kao da bi na put gospodara zvao... Zora je.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Ali, umjesto nogu, pod njim su dva drvena stuba, dvije krute ledenice, ne možeš ih pomaći s mjesta. Može sad vučina komotno prići i smazati ga kao pitu gužvaru, on se ni lecnuti ne može.
Ono se skoro okomito obaralo naniže, pravo nekud prema nevidljivom izvoru potoka Ledenice. Baš dolje pod njima, u sjenci stiješnjene doline, nalazio se mrki hladni sklop, izvorište potoka.
Istog trena, na prvim brežuljcima s druge strane Ledenice zapraštaše puške, a za njima se oglasi mitraljez: du-du-du! — Gle, zar je neprijatelj već dotle prodro!
Lazar Mačak odjednom tako glasno uzviknu da Stric od straha sjede na zemlju: — Idemo na onaj izlaz više potoka Ledenice! — Ih, pa kako toga da se ne sjetim! — začudi se Jovanče. — Tamo u onoj divljini sigurno nikog nema.
Poslije mnogo provlačenja, posrtanja i padanja, mala povorka konačno izbi na izlaz poviše Ledenice. Duboko u klancu ispod njih srebrno je bljeskao potok, uokviren u zelenilo.