Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
I vaskrsavamo prozirni, kao što je rečeno, da bi se video Onaj iza nas, koji hodi dok hodimo i sedi dok ležimo, i nudi nas obiljem vode sa svog dlana. Jesi li nevidljivom sličan? Srodan bićima što se vide samo u duhu?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
NOVEMBRA Posle trideset dana odstupanja i toliko noćnog bdenja, počev od najudaljenijeg kutka Mačve do sela Darosave, ležimo danas pri blagom jesenjem suncu na jednoj zaobljenoj uzvišici i čekamo — napad neprijatelja, ili dalje odstupanje...
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— veli Žika — mi iako nismo pismeni, a ono smo i-jope’ od fajde; mi ako ne umemo da pišemo, a mi umemo, beli, apsu da ležimo! — veli ponosito i još ponositije pljucne ustranu nadaleko.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I ne ležimo li mi čitavom svojom težinom podjednako i u jednima i u drugima od tih suprotnih afirmacija? Nismo li ovi isti mi koji
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
U ovoj našoj nevolji oblivao nas je ipak zračak sreće, jer ni bugarska artiljerija nije mogla da dejstvuje. Ležimo zgrčeni, zanemeli, ali naježeni i narogušeni, spremni da i na nebesa udarimo.
Ne možemo ni napred, ni nazad. Gde smo, tu smo. Ležimo na vrelom kamenju, a sunce bije u potiljak. Na jelo niko i ne misli, ali žeđ poče da nas mori.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Padne im na pamet štogod: „Pali sveću!“ Čitaju svu dragu noć i knjige premeću A mi kano duvne tako da ležimo i večnu nevoljnu gredu da deržimo? Kadetenštift bolje načinite jedan, Otkud će oficir bar izići vredan.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ali, to traje prekratko. Posle iscrpljujućeg smejanja ležimo još neko vreme ćuteći, a onda dolazi na red ozbiljan razgovor. Započinje Dimitrije.
Šantić, Aleksa - PESME
Ustaju mrtvi, dan sudnji svije' Zove svetlosti i tami; No nama stalo ni za čim nije, Mi mirno ležimo sami. 33 Bor usamljen na severu Stoji navrh gola brega. Drema mu se; belim plaštom Led sa snegom ogrće ga.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
ostala i dobri ljudi, i mi, kojino nismo poljski radini, nego doma u suhu sedimo, te nit nas bije zlota ni kiša, — da ne ležimo zaludu...