Upotreba reči leti u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

“ Neđe ova ono šta je za nju, nego sve dosađuje moleći. Uzme je orao, podigne u visinu, pak je pusti: „'Ajde, leti cad!“ Počne ona letiti, al' kako ne valja. Padne na zemlju, i sva se zgruva.

da drugi ostaju u prostoti i slepoti uma, da on može s njima činiti što hoće i da mu veruju ako im reče da magarac leti.

Kaži mi, molim te, je li istina ono što kažu ljudi za nekakvu pticu meropa da ona leti u visinu s trticom k nebu a s glavom okrenuta k zemlji?

Na primer, hrt kad besposlen kasa, on ide kojekud, a kad se za zecom pusti, leti uprav kako tane. Tako i mi, gdi je potreba i gdi možemo najkraćim putem i uprav doći, našto namokoliti.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

nebom vetar nosi ploveće krošnje šljiva Dole diše moj vranac, vran se presijava, Šta li to njemu sna i spokoja ne da Leti vetar pun sena, moj vranac ne može da spava Čuvaj se vranče da te ona ne pogleda Došla je, s belim šeširom, kroz

Petrova crkva, praćena svojim grobljem, sija Gračanica u oblaku, iznad rasula, okruženi žetvama uzleću Sopoćani, leti Žiča, lete Visoki Dečani, puna jabuka, pred njima Ćele-kula.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

A oko 20 momaka zatvori se u pašinu kuću koja je bila na dva boja, i pod čardakom ribnjak, gde je vezir leti izlazio na teferič (to je bilo na ovoj prvoj česmi velikoj idući iz Beograda pećini).

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ele, prosto si jedva čekao da čas iziđeš na čist vazduh. A ovaj kapetan jok! U njega su poslepodne, osobito leti, prozori otvoreni, na stolu mora biti cveća; zimi kadi se izmirnom ili šećerom... milina ti ući.

Ono, istina, nema do Mitrovadne mnogo slava — slave su više zimi, ali opet biće svatova, pa sabori toliki leti su. Ja mislim, moći će istrerati dvaput toliko do Mitrovadne. — Dvaput može.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Večeramo, on turi čibuk pod levu mišku, zadene duvankesu pod pojas, pa hajd! Dolazio je leti u devet, a zimi i ranije, ali neki put prevali i ponoć, a njega nema.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Nekako i jednima i drugima izgleda da im je propao ceo dan ako se bar uveče ne vide i ne obiđu. Pa tako je to bilo i leti i zimi.

Slova u imenu i prezimenu im, istina, izgledaju kao ono red dece kad se tocilja po ledu, pa leti jedno za drugim i pada na leđa a noge mu poletele uvis.

« Iz avlije se video lep hodnik u kome su ujesen pop Spira, Arkadija i Žuža krunili kukuruz, a leti, kad su velike vrućine bile, u njemu je pod komarnikom spavao domaćin sam glavom.

nemeške kuće, pa se nikako nije mogao odviknuti — kako se pop Ćira izražavao — od tih paorenderskih navika da spava leti pred kućom pod komarnikom.

Babe se razgovaraju o redušama, i o tome kako je leti lakše nego zimi setiti se šta da se zgotovi za ručak; ljudi o poljskim radovima i o raznim lopovlucima pudarskim; a

Nijedno nije mlađe od pet godina, niti slabije od ovoga što ga sad pijemo, a pijemo ovo leti. Ali jedno je, bome, oteralo daleko i starinom i kvalitetom.

Dok je leto, oni hoće nešto i da otrpe, pa ćute, ali tuve sve, i čekaju zimu, jer su, kažu, leti mlitavi, a kad zasvira severac i zaokupi mećava, a njima tek onda dođe prava njihova snaga, pa se onda njihov car samo

Bukti slama posuta po svinčetu koje se prlji po svima pravilima, a domaćin ga struže kresačkom kojom se leti kreše trava po baštenskim stazama, a u isto vreme bodrim okom pazi da ko od oblaporne kućne čeljadi, ili iz komšiluka

A mlađa je ženskadija pita: je su li i nju spevali u šoru sa carevim sinom, pa se smeju, a baba se ljuti i kija, a perje leti čak pod gredicu i po sobi čak do bábinih čizama koje se, napunjene slamom i namazane mašću, suše na banku pored vruće

A devojke i mlade komšinice šapuću. Čuješ poneku reč glasno izgovorenu, pa onda opet smeh, a perje leti na sve strane, i jasan devojački smeh gasi iznenada sveću, i budi i ljuti babu. — ’Ajde, dosta već jedared! Dokle ćete?

ali ne manje jak razlog bio je i taj što je pop Spira, kao svaki pametan čovek i ekonom, voleo što jeftinije da prođe. Leti mu je bilo lako. Uvek je imao poneku priliku da putuje, jer se uvek desilo da je neko iz sela išao svojim poslom nekud.

češće okrene, ’ajde-de; nego kad natuče šešir na oči, a on se po dva sata ne okrene, nego samo viče i šiba konje, a sve leti blato na onog za njim u sicu, pa ne znaš kad si kavoniji, il’ kad ispadneš iz kola, il’ kad ostaneš u koli! — O, o!

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Njega samo željka nalazi i čuva pod jezikom. I u izvesno doba — a i to se doba ne zna, misli se da obično leti, pri velikim vrućinama, ako ga jedanput u godini ispusti.

Afrika

bila pažnja misli koja umara, to je bila urođena težnja da se postigne najveća preciznost, koja ne umara ni orla koji leti, ni psa koji goni. U jednom trenutku osvrnuh se da ih fotografišem.

Ako je igrač muškarac on igra sâm. Zato je obukao neku široku haljinu, koja leti oko njega kad skoči visoko uvis, mašući rukama. Vrti se u krug što god može brže, odskačući što god može više.

Šaljemo ih po vodu. Kako je voda tu, pokrivena gustim zelenilom, mnogo ptica leti nad ovim seocetom. Životinje savanske, antilope i neke koje ne poznajem, dolaze dale slobodno na pojilo.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

U tom kraljevstvu tekle su reke bogate ribom, a duž tih reka prostirale su se beskrajne, zelene ravni. Leti su se te ravni pretvarale u žarke pustinje, a zimi u ledeno more, pokriveno snegom.

Dogodi se da konjik ugleda i neke kule i gradove, šta li, ali i to nestane na vidiku. Pojave se leti i neki svileni čadori, palme, ali sve je to samo omama ljudskih očiju, fatamorgana vazduha i oblaka.

Đurađ je spavao go, i leti, i zimi, a spavao je, i posle pet godina bračnog života, sa majoršom, bolje reći na majorši.

U nju su bili uzidani i plavi, kalaisani, turski, pendžeri. Smrdela je, od blata, leti, a curila, od vlage, zimi, ali su Mahalčani pričali, da je puna dragocenog nameštaja, a da se Trifunova žena u njoj, od

Bačka se, zatim, u Pavlovom pričanju, vrtela, oko njega, kao da leti. Sad se činila, strmoglav, nebo puno zvezda, sad kao more dubokih, mirisnih, trava, sad kao beskrajna peščara.

Vazduh je kužan, leti, u Beču, ali je čist u Leopoldštatu, u zelenilu. Tamo sve miriše. Isakovič bi, tamo, mogao da se oseća kao Oracije, a

“ Na postelji Isakovič nađe dugu, belu, spavaćicu, koju mu je neko bio ostavio. Isakovič je oturi. On je, i zimi i leti, u kući spavao, go. Iza postelje, pod svilenom crvenom zavesom, našao je lavoir.

koja se u njihovoj familiji bila digla ta ko iznenada, proći, kao što bure, pune munja i grmljavina, praznih, prođu, leti, u Temišvaru. Sedeći na svom krevetu, Varvara je sve to slušala mirno. Veli, Ana se vara, jako.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

zemljama: u Rumuniju, u Srbiju, u Bugarsku i u Carigrad; idu čak u Malu Aziju, u Misir, a u novije vreme i u Ameriku. Leti ih ima u većem broju po selima; zapaža se da je njihov mentalitet preinačen prema zemljama u kojima su živeli; mnogi od

I on je mahom prljav i u neredu. Leti se spava na njemu; zimi služi samo za uspremu. U kući je najveće ono odeljenje u kome gori vatra i u kome je

To je najtoplije odelo na Poluostrvu. Čak se i leti toplo odevaju. Gledajući ih tako odevene dobije se utisak kao da tu ima neke veze sa visokim azijskim zaravnima.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

! Idite sad na sunce da se dobro ispavate! OPROŠTAJNA GLAVA Vrijeme se šunja, prolazi i leti — Brašnjava glava — Neobična sloga — Žuta mrlja na horizontu — Mjesec nad ćelavom glavom Lete dani, prolaze mjeseci, a

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Onda je Rašida viknula: - Eno ga! - i ja ga videh kako sav slepljen sa konjem leti prema Halas-Čardi, dok iza njega, u vazduhu ostaje svetla pruga, a u tek iscvetalim bagremima grakću mlade čavke.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

U dućanu, u običan dan, na sebi je imao stari kratak „jankl”, leti i bez njega, sa zasukanim rukavima na košulji, pa onda uvek čakšire u čizmama, kapa od crne kože.

Nikad Šamika gadno psovao nije. Kod njega je bila psovka „gumilasti” i „šmafu”. Zimi, leti, kojoj je šta trebalo, ide u Peštu pa donosi. Omatorio je, ali kad iziđe iz kuće, lepo obučen, kao iz kutije.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Velike senke postelje, stola i jednog crnog sanduka za odelo, padale su na vruć zid, kao leti hladovina drveća. U potpunoj tišini i polumraku, gospoža Dafina bila se približila uz rešetku prozora, pod kojim je

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Negde se voda za kupanje leti greje isključivo na suncu zbog njegove čistilačke moći.⁴³ U ovu naročito spremljenu vodu svakog dana, sve do isteka

Nizak socijalni položaj deteta vidi se i po njegovom oblačenju. Deca, posebno leti, idu gotovo gola. Mala deca su mnogo lošije, neuglednije obučena nego odrasli pripadnici patrijarhalne zajednice.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Za kaluđera kome svake noći na san dolazi kako leti o desnuju ljutog zmaja kroz goru koja zvezdom rominja, a pod krilom mu, ukradena, odnekud iz raja, najlepša od mladih

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

« »Dobro je što sam tu, sa svim ovim svetom koji se leti seli na Terasu, a zimi u ,Golf' na Bledu —jesenji festivali i proletnje svečanosti...

Osmehnula bi mu se leti u prolazu kada bi ga ugledala (kao da je bio saučesnik u njenoj maloj tajni), a onda ju je jednog septembra odveo Pol

– Ne prestaješ da se obrazuješ čak ni leti...—govorila je, razmičući nisko poleglo granje. — Stari manastiri, stare tvrđave, stare zidine, staro kamenje, starci...

neprestano lebdi iznad tuđih glava — on, koga smo vukli sa sobom dok je bio još musavo dete, na čuvanje svinja i krava, leti, tamo u Bačkoj, na samoj mađarskoj granici, gde je njegov ded dobio zemlju kao solunac — potpuno golu pustaru da se

jedan barmen, pa neki penzionisani oficiri, advokati i profesori — ostade selo za nama: već koračamo kroz atar, a klis leti sve više i više.

Taj beskrajni prostor okupan mesečinom, što se pružao s onu stranu ušća, obuhvati ga svojom šumnom širinom. Leti, sećao se, to je nepregledno more travuljine i ritova u izmaglici.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

) MUŽ (udara je lagano prstima): Ajde, ajd’, ajd’? (Žena odlazi.) MUŽ (sam): E tako je, čovek kad se ženi misli da leti po raju, a kad prođe huka buka, pa preduzme kao trgovac protokol da vidi prihod i rashod, onda obori krila.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Neposredni povod avanture brzo zaboravljamo; kao i u svakoj igri, želje se pretvaraju u stvarnost: Koča plovi, leti i juri oko sveta. Sve mu polazi za rukom, svuda u pravi čas stiže.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

U naročitom predgovoru on je pisao program celog svoga rada: »Neka rodoljubivi Mušicki leti za Pindarom i Oracijem, neka se druži i poredi s Ramlerom, s Klopštokom, s Deržavinom, s Dmitrijevim; neka duboko

Sremac, Stevan - PROZA

oni što se večno tuže na kašalj, te zato jedu žuti šećer, kašljucaju i piju vruću zamedljanu rakiju, po tri čaše i leti i zimi, i što vuku naviše decu za uši ili zulufe, sve dotle dokle se žrtva ne ispravi na palcima, te jadno dete stoji

Radičević, Branko - PESME

Oho, sele, vita stasa, Drž' se braci oko pasa, Kolovođa kolom vija, Kolo leti, znoj probija, Al' u tvoji nedri tuce Okle snega do dve grude? Čudo, sele, divno čudo, Ala bi se mlađan grudô !

Noga lupa, diže pra, Naokolo svuda stra. Noga laka, srce zdravo, Kolo leti, kolo đavo, Poskočica đavolica, Što je tela, to i smela, Al' je žeca odolela.

štaviše, dobaviti lasno: Samo valja pozvat Apolona Il' deklicu kakvu s Elikona, Samo vikni, pa tek što s' umukô, Leti Pegaz, jer mora ma pukô.

Slava, slava svuda naokolo, Svirac svira, a vata se kolo, Noga veze, duga kosa leti: „Žena bio ko se ne osveti!“ Zemlja tutnji, zveketa oruže: „Crn mu obraz ko pred Turkom struže!

viknu stari Mehmed-beže, Pa od gnjeva čisto se podmladi, Trže sablju, naže niz stijene, A za njime navališe Turci. Leti Mehmed, a gledi ga Milun, Pa dohvata onu vjernu šaru, Opali je na bijesna starca, Ali puška ne šće da sastavi.

krući biti I lako njemu krilo salomiti, I pustiti ga oditi po dolji, U žudenja pregolemoj bolji, — Ol' pusti ga da leti, oli ga utuci, U tvojoj tako ne drži ga ruci.

Na vole jošte dugoroge, Na silu konja lake noge? Gle, jedan leti amo s paše! Al' ko na njemu ono jaše? Za kopitama pra se diže, Sve amo, amo ide bliže. Aha, o dragi sine, ti si!

Daleko i već odvede, „Sad će, sad će“, željni zbore, Iziđoše već iz gore, Ma trag ide pravo k reci, Oni njime leti, teci, I do vode krv videše, Ali to im i sve beše. Njega nesta. Kako? Ko zna?

„Da to je ona, ja se ne varam! O kako lepo vrana kosa leti! Naslonila je krasnu svoju glavu Na ruku, belu kao Alpa sneg, Al' obraz vidit ja ne mogu.

O leti, leti, nosi telo za njom!“ I napred leti — već je blizu sene — Sad se okreće ona — skače gore — U naručju sad jedan

O leti, leti, nosi telo za njom!“ I napred leti — već je blizu sene — Sad se okreće ona — skače gore — U naručju sad jedan

O leti, leti, nosi telo za njom!“ I napred leti — već je blizu sene — Sad se okreće ona — skače gore — U naručju sad jedan drugom leže.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Ne vidi čestito ni dragog sunca, ni oblak nad glavom, ni ticu kako leti. To ti je ta vječita robija koja se zove težaluk. Nikud pobjeći od njega, veže se dan za dan, kao karike u lancu.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Čak i više bunara. Ništa nije ostalo što nije bilo upotrebljeno, zasađeno. Naročito bašta im. Ona leti, kao i celo dvorište i sve oko kuće, gubila se u zelenilu. Sve je bilo nekako čisto, uređeno, zeleno.

Kostić, Laza - PESME

ponela, da ga visa spase vela od zemljina od uvelja: tako vila pone mene u prostore vaseljene; te nebesnom lik lepiru leti s cvetom po svemiru, po sveširu, po etiru. Vasijona pukla pusta. Već u meni duša susta.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Sve tice odgovore da nisu videle, „nego — vele — ima jedan stari orao, koji ne može da leti, pa je ostao u šumi: može biti da bi on znao kazati za taj grad“.

Upita ga carski zet šta on ovdje radi n šta iščekuje, a ovaj mu odgovori, da se je opkladio sa ticom da ona leti a on da trči, „pa evo — reče, tri sahata kako sam ovdje zaišao, a tice jošt nema“.

oni imaju krilatu babu, a carski zet nek nađe u svojoj družini jednog brzog čoeka, pa neka on trči nogama, a baba neka leti, i koje prije sa izvorca ispod te i te planine vode donese, onoga da je opklada.

Onda carski zet poviče: — Dajte mi iz družine onog čoeka koji se bio sa ticom opkladio da on trči a tica da leti pa tri sahata prije tice dođe. Kad ovaj čoek dođe, onda mu vezirski sinovi daju jednu testiju a krilatoj babi tikvicu.

a uklepala praznu tikvicu, i dok ovaj natočio tikvicu, evo baba đe je izmakla i sad će biti tu: ja čujem već kako leti.

nego da je otišao kod cara Sunca da se s carem Suncem razgovori, da ga pita zašto nisu zimi dani tako dugi kano leti, i zašto su ladni, te mu ljudi u njegovoj carevini ne mogu jednako da rade, nego dangube.

Lalić, Ivan V. - PISMO

Pri tom ponavljači — Ponekad nazreš u vazduhu, leti, Nebesku ružu koja milost zrači — I to je znak, al osnova se seti: Vinčansko pismo, žig u ilovači. (2—3.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

), ništa ti ne znaš dok bazaš naokolo bez veze, a vreme leti li leti, pa vataš poslednji trolejbus za tvoj kraj i posle se prevrćeš u krevetu, jer ti svi oni prizori ne daju mira,

), ništa ti ne znaš dok bazaš naokolo bez veze, a vreme leti li leti, pa vataš poslednji trolejbus za tvoj kraj i posle se prevrćeš u krevetu, jer ti svi oni prizori ne daju mira, sve ono

) ispričala mi je čitava tri poglavlja ove knjige dok smo čekali zubara da nam popravi njupavce. Leti se nepozvana pojavljivala na Savi; jednostavno, zatekao bih je na svom čamcu kako me čeka sa nogama u vodi i ljubazno se

“ ko bi to sve izdržao sem rođenih Beograđanki, pitam ja vas? Na kraju, ko bi mirno otrpeo da se polovina Jugoslavije leti na moru predstavlja kao da je iz Beograda, a u stvari je iz Pančeva? Ko?

je kuljao gust beli dim, tako da je čitava stvar lišila pomalo na Baba Jaginu kuću, trenutak pre nego što uzleti. Leti se hladio malim električnim ventilatorom. Jeo je ne napuštajući svoj začarani kiosk.

Podseti ga samo na njegov takozvani egzistencijalistički period u kome se kupao jedino leti, i to u znoju! Priupitaj ga, molim te, koliko je tada imao košulju, a o donjem vešu i da ne govorimo! I to mi je hvala!

Ako već niste znali: postoji samo jedna stvar užasnija od Beograda leti — to je Beograd zimi! Izg1eda da krv nije voda i da sam prihvatila bakutin aristokratski pogled na svet.

E, pa taj Zoki, jedan užasno rasejan tip, pročita u novinama da lopovi leti obijaju stančuge i mažnjavaju sve što stignu, u ogromnim količinama.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Zmaj šestokril, lađarica! Zlatan kokot peva s koša. Lađar Lazar, lazarica! Leti golub pismonoša. U ČAJNIČU U Čajniče s vetrom stižeš, konjaniče. Zla prilika: kostreši se čemerika.

uz kube se pali ječam. Zvecne metal: Prizren, Zvečan. Kamenolom koji leti, arhanđeli to su Sveti. Lastavicom trepne streja. Lanen glas je Sentandreja.

se ruzmarinom, pred prosjalim rumenilom, tek tragove skrijem krinom i uzmahnem crven-krilom: uz krilate krajolike leti Mesec u karuci u bojama žure slike i razmiču međe zvuci. Šta iz šale proiziđe, Ljuboviđo Ljuboviđe!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ „Pogađam ko je! — baka se sjeti, u dvore korak upravi svoj — Kradljivac koji s neba leti niko je drugi, već unuk moj.

Skitnica unuk leti bez krila, niz brdo tutnje tabani vrući, a za njim viče bakica mila: „Ne bježi, dušo, neću te tući!

Crveni Vrabac ptica je čudna, cvrkuće, leti, vječito budna, Neznankom zemljom dan i noć. Gdje god se nađe, tu sreću čara, veselje širi i čuda stvara, prostire

Na kraju pingvin takođe rekȏ: „Ribica dobra živi daleko, još imaš mnogo preć. Neka ti barka još brže leti, i kad je nađeš, mene se sjeti, pa mi donesi peć.

Dok vjetar vodom brazda i rije, nad malom barkom galeb se vije, poznaje burne dane, vidi Mačak u propast leti, pa, oštro viče: „Potop ti prijeti, vrati se, kapetane!

Ja se ne bojim bura, oluja, borim se hrabro, silan i jak.“ A kada leti sunčana žega sa sviju strana legne vrh grana, prlji ga svega, hrastova sena na zemlju sleti, na trn se svije, po

„Jeste li, deco, svršili priču, spavati valja, dosta je graje. Čitave noći tupite zube, leti vam jezik u gnevu ljutom, ako vas nije složila vila, složiće čiča — vrbovim prutom.

POKAJNIČKI OGLAS Žuća i Toša, glavom i šapom, evo se kunu dedinim štapom: bićemo dobri leti i zimi, neka nas natrag starina primi. Do zvezda Žućin oriće lavež, Toša će biti za miše davež!

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Lepe životinje. — Jedinstvene. Trideset litara dnevno. Gospodin markiz ih dovodi na ostrvo leti sa drugoga imanja. — Vi ste ostrvljanin. — Da.

Pošto se jedina razlikuje od ostalih izgleda kao umnožena. Gde god pogledam vidim nju. Onda je bar posmatram. Leti razdragano iznad cvetova; sužavajući krugove, skoro je stalni crveni oreol iznad njih.

Zabluda oka savršena: vidim istovremeno jednu zvezdu koja leti iznad mene i jednu koja leti pravo na mene. Povijem se u barci, kao da će me pogoditi.

Zabluda oka savršena: vidim istovremeno jednu zvezdu koja leti iznad mene i jednu koja leti pravo na mene. Povijem se u barci, kao da će me pogoditi.

Jedna crna ptica prhnu u ljutu svetlost. Možda je on uistinu demon. On leti u svetlost munje, sa crnim ogrtačem koji se širi oko njega.

Dok sam govorio s njim, video sam ga takođe, istovremeno, i kako leti iznad nas nad gradićem, raširenog crnog ogrtača. Nisam se bojao, osećao sam samo zadovoljstvo što ga vidim takvog.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

A kad sunce s nova sijne, Zamiriše svet, On spokojno opet leti Sa cveta na cvet. NA STENI Zevsova plamena strela na stenu udari dole, I stena na dvoje puče...

MOLITVA Kad za goru sunca zađe, Kad utrne beli dan, I sve živo mira nađe, Što ga blagi daje san — Tad molitva Bogu leti, I novu mi daje moć: Pošlji meni, Bože sveti, Slatki odmor, laku noć!

Otimlje se sila besa I razvija groznu moć — Jauk leti pod nebesa Kroz sumornu, burnu noć: Vatra, Vatra! Drž'te lestve, vodu amo, U plamenu varoš vri, Al' dok vrisak leti

Drž'te lestve, vodu amo, U plamenu varoš vri, Al' dok vrisak leti samo, Tu je pomoć, tu smo mi! I ponova sve se gubi, Malaksava adska moć — I još samo truba trubi U duboku, mirnu

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

taj vrat koji ljubim i odlazim s njom u šumu kažite mi kako se zove dok sviće ni pijan ni trezan zemlje ove žamor nešto leti na mene brže od ptice divan mi se bliži kuršums druge strane mramorna ploča njih neću da izgubim.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Oko nas kao da gromovi tresu... Opet relej: po tri s košenjem... Ispred topa suknu plamen i crn dim... zemlja leti na sve strane, naš top opali i granata suknu kroz dim i prašinu... Neko jauče kod trećeg topa... Nišandžija okide...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Vedro gu se preliva, Momi kose preliva. Turci kose sekoše, S kose konji šibaše. Oj ubava, ubava! 27. Soko leti visoko, Krila drži široko, Pod krila mu devojka. 28.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

A to je prednost što vam je soba na spratu! Ne morate noću da zatvarate prozore, pa vam sa reke struji čist vazduh! Leti se čuju i zrikavci, celu noć! Major nije zatvarao ni zimi, i redovno je spavao bez pidžame!

JELISAVETA: A ko bi drugi! (Odlazi prema reci) SOFIJA: Kako se snabdevate u ovim ratnim vremenima? SIMKA: Leti ikako, zimi nikako! Leti skuvaš krušku, ispečeš papriku... Umočiš u slanik glavicu luka...

(Odlazi prema reci) SOFIJA: Kako se snabdevate u ovim ratnim vremenima? SIMKA: Leti ikako, zimi nikako! Leti skuvaš krušku, ispečeš papriku... Umočiš u slanik glavicu luka... Ali kad dođe ona crna zima...

BLAGOJE: A ti je šini! TOMANIJA: Otima se, ko da je divlje! BLAGOJE: Pusti je!... sad može i da leti, ako oće! (Odmaknu se od Sofije. Ona, ošišana do glave, kleči na sredini scene.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Kad bi moju mater, i mene, leti, pratio u banju, Mehadiju, trčkao bi iz vagona, po vodu, pred planinskim tunelima, samo da bi nam doneo čašu hladne

Mnogi među njima neće se vratiti više, nikada. U daljini se pojavljuje, najzad, park, pun jorgovana leti, i česma, koja večno šumi. Prem mojom kućom, vidim da stoji prava, koščata, jedna stara žena. Koja čeka.

Posle ručka, on pere posuđe, a ja sedim za jednim klavirom, koji samo leti zna da svira, i pevamo. Nikoga nema, osim nas, u ovoj kući, gde je uvek mrak, i gde se i danju hoda sa svećom.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Firmament sijnu ko da plamti zlato, Pustinja svanu od svetlosti neke — I, gle, pod nebom leti dečje jato Iz otadžbine, iz zemlje daleke: Kao anđeli sve dečica sama, Na njima krila i sjaj oko glava — Lete i mašu na

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

tamo i amo i zakrije svojom tamnom odećom tiho treperenje malenih sunaca, pa, potisnut snažnim vetrom, jurne unapred i leti tako preko cela neba, preko beskrajnosti, ka' mis'o drage majke za udaljenim jedincem, ka želja mlade ljube za milim

sukće varnica, te cela metla baca od sebe čitavu vatru, a veštica tiho, nečujno, kao buljina sa krilima, sukće i leti... Ala je strašno!

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Ide tako jedno za drugim. Menjaju se šarene slike kao u kaleidoskopu — sve lepša od lepše! Sve to leti od uživanja k uživanju, samo Jelesije špekulant ne učestvuje.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

— jedna crvena ptica između stabala leti, Možda je to sunce koje žuri zori... Pred zoru, u Africi, niska drveta kleče, I vreme teče kao reka koja ne teče...

— Jedna crvena ptica polagano kroz grane leti, Možda je to sunce koje korača ka zori. Pred zoru, u savani, u seocetu Zlatnom Rogu, Ispod zelenih krošnji, ko

A sad zbogom, ćao, i uzdravlje! Kad se malo zamisliš — zaista Krava jeste čist idealista: Ona daje, i leti i zimi, Više neg što tele zna da primi, Od suviška ljubavi te lude Bude mleka za decu i ljude — To što tele posisalo

Ranije beše šibljak. Još ranije, pustara. Pre toga: kamen, prašina, krš i smeće, Duga stoleća... Ali hrast, koji je leti, Stajao, na istom mestu, godine 1bOZeće, Zašumi, odnekud, i traži da ga se neko seti.

a one kvrgave, sirotinjske, petrovdanske ili ilinjske, tu su, tek da se čovek podseti kud se sve nekad pentrao, leti, i šta mu je, kad zima stegne jaka, krišom, s tavana, skidala baka.

U julu se čini da se jede sve što leti, A u januaru se gricka što se uistinu steklo. U avgustu beskraju opipavamo bilo, U decembru se nabijemo u jednu

Tahiti il Haiti tajnoviti: Nije važno gde ćeš zanoćiti! Kroz šumu, travu, ševar, lug Leti na Sever, zimi na jug, U nečuj, u Pečuj, tamo, tuj: Duj-duj, duj-duj, putuj u Ptuj!

— Bolje ja nego drugi da je unište — I da raskrstim celu stvar tu, Uzeo bih doživotnu voznu kartu Za sve što plovi, leti i kruži, Pošao bih na Severni pol il na južni, S kopna na more, s mora na kopno Pazeći da nikad uzastopno Ne

Mogu se, nasred jednog proplanka Videti, kako spavaju, svakoj kraj uva Zimi i leti, bez prestanka Zuje šestice, poput crnih muva.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Klima je na ostrvima veoma blaga; zimi temperatura nikad ne silazi ispod 7˚ S., a leti se ne penje iznad 33˚ S. Pri kraju leta su česte omorine i jake bure, pa i orkani što pustoše. Nisu retki ni zemljotresi.

Rakić, Milan - PESME

A njegova blagost sad me uvek seti Na vilinu kosu što u zraku leti Kad pred toplim suncem stukne zima tavna; Na ikone krotke, starodrevne čari, Što blagoslov nude iz okvira stari̓, Na

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Dole, do kapije, utvrdio binjiš od mramora, sa koga je uzjahivao na svoje čuvene konje. A on uvek, kako se pamtilo, i leti i zimi, ogrnut bio ćurkom, sa silavom, pištoljima i jataganima i u teškim jakim čizmama do kolena.

„Eh, tako je to i to, što rekao pokojni hadži Trifun“. I kada ne bi bio na putu, on bi jednako sedeo kod kuće: leti gore na doksatu, — a zimi dole, u onoj velikoj, širokoj sobi. Ceo bi dan tamo samo sedeo, pušio, pio kafu i naređivao.

Ali tamo se išlo više šetnje radi. Taj čivluk bio je na puškomet daleko i čovek se mogao, naročito leti i s jeseni, tako tiho i sveže odmarati u njemu.

Večito je sedela dole u sobi i to uvek leđima poduprta o zidove kupatila, kao da je i leti htela da ih greje i pari.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Dao ti bog zimljivo srce, a lojane noge, pa niti se mogao zimi ogrijati kraj vatre ni leti ka suncu! Dao ti bog hiljadu pasa, pa svi ćutali, a ti sâm trčao oko kuće i lajao!

Žuti se kao smilje. Zarumenio se kô jabuka. Zdrav kao dren. Ispucale mu ruke kao borova kora. Leže kao snoplje. Leti kao kunina. Nagizdala se kao livada o Petrovu-dne. Ođeven kao cvijet. Ođeo se kao kaćun. Okitio se kao gora listom.

Kao da mu sto šiljaka pod kožu uđe. Kriv kao gudalo. Lako kao pero. Lebdi oko njega kao mati oko đeteta. Leti kao munja. Leti u oči kao znoj. Lije kiša kao iz kabla. Lupa kao puto u lotru. Mek hleb kao duša.

Kriv kao gudalo. Lako kao pero. Lebdi oko njega kao mati oko đeteta. Leti kao munja. Leti u oči kao znoj. Lije kiša kao iz kabla. Lupa kao puto u lotru. Mek hleb kao duša. Melje kao prazna vodenica.

Gladak kao ’rastova kora. Gladan je kô mlinareva kokoš. Gledaju se kao kozji rozi. Dobar kao leti krupa. Dobro mi je kao zmiji na ledu. Dobro mu je kao ovci među vucima. Dobro mu je kao raku na ugljenu.

O ZLU — Ne traži đavol čoveka, nego čovek đavola. — Ne zovi zla, jer i samo dohodi. — Zlo leti, a dobro puzi. — Ne jedu vuci meso po poruci. — Zle oči nikad dobro ne vide. — Zlu bravu zla paša.

— Konj se kroz dlaku ne hvali, nego kroz brzinu. — U oporoj ljusci slatka jezgra. — Ne jede se sve što leti. — I panj je lep obučen i nakićen. — Nije toliko đavo crn k o liko ga moluju. — Nije sve zlato što se sija.

— Nema kruha bez ruku, nema ruku bez kruha. — Nema hleba bez motike. — Ralo i motika svijet hrani. — Ko leti planduje, zimi gladuje. — Bez alata nema zanata. — Sve, sve, ali zanat. — Radu je gorak koren, ali sladak plod.

— Gde se bivoli kupaju, tu žabe crkavaju. — Kada se velike ptice pobiju, onda manjim perje leti. — U velikim rijekama velike se ribe hvataju. — Velike ribe (reke) male proždiru. — Na malu se ribu velika hvata.

— Dobar glas daleko ide, a zao još dalje. — Bolji je dabar glas, negoli zlatan pas. — Zao glas sam leti. — U koliko se sam štuješ, u toliko te i drugi cene. — Obraz je skuplji od života.

— Presta vjetar — stadoše galije. — Prednje vrane padaju zadnje. — Psi zimi kuću grade, a leti u koprivama hladuju. — Pusti danas koku u jarak, sutra ti se i stota hvata. — Rastoči crvić i najzdraviju bačvu.

2. ŽIVOTINjSKA ČUDOVIŠTA ALA Za alu se misli da ima od aždahe osobitu duhovnu silu te leti i vodi oblake i grad navodi na ljetinu. AŽDAJA Po narodnom verovanju, aždaja je životinjsko čudovište, slično ali.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

malu knjižicu narodni Srpski pripovijetki i zagonetki, i bio sam im ovaj predgovor napisao: Neka rodoljubivi Mušicki leti za Pindarom i za Oracijem, neka se druži i poredi s Ramlerom, s Klopštokom, s Deržavinom i s Dmitrijevim; neka duboko

narodnijeh Srpskijeh pripovijedaka i zagonetaka, i bio sam im ovaj predgovor napisao:” „Neka rodoljubivi Mušicki leti za Pindarom i za Horacijem, neka se druži i poredi s Ramlerom, s Klopštokom, s Deržavinom i s Dmitrijevim; neka duboko

” Kad oni to kažu zmaju, a zmaj cikne, sve vatra sipa iz njega, pa po- | leti s na 44 čardak, a Stojša ga dočeka, pa se ponesi: niti se Stojša daje oboriti, niti može zmaja da obori; najposle reče

“ Sve tice odgovore, da nisu videle, „nego“ vele „ima jedan stari orao, koji ne može da leti, pa je ostao u šumi: može biti da bi on znao kazati za taj grad.

Upita ga carski zet, šta on ovdje radi i šta iščekuje, a ovaj mu odgovori, da se je opkladio sa ticom da ona leti a on da trči „pa evo“ reče, „tri sahata kako sam ovdje zaišao, a tice jošt nema.

imaju krilatu babu, a carski zet nek nađe u svojoj družini jednog brzog čoeka, pa neka on | trči nogama, a baba neka leti, i koje prije sa izvorca ispod te i te planine vode donese, onoga da je opklada.

Onda carski zet poviče: „Dajte mi iz družine onog čoeka koji se bio sa ticom opkladio, da on trči, a tica da leti, pa tri sahata prije tice dođe.

a uklepala praznu tikvicu, i dok ovaj natočio tikvicu, evo baba đe je izmakla i sad će biti tu: ja čujem već kako leti.

Gledajući žena ždralove reče mužu: „Vidi, čoveče, kako onaj ždral napred leti, ono je baš moj!“ „Nije, ženo“, rekne čovek, „ono je prednjak i starešina onih drugih | ždralova, a ja sam tvoj

Stanković, Borisav - JOVČA

u amam na kupanje pođu, ja da ih pratim, iz amama dočekujem; kod kuće, u sobi, da ih raslađujem, donosim piće, jela... Leti, ako se ode u selo, na čivluk, i tamo jednako sa njima sam.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Mome se dobrom tetku činilo da leti od radosti sve to slušajući; u po sata takovog razgovora, a pritom čašu po čaši ispražnjujući, u veliko je prijateljstvo

Pak gdi je to sve sad? Nigde! Nestalo, propalo i iščezlo da mu ni traga nema, kako god lastavici koja kroz vozduh leti! A spisanija prosvešteni[h] naukom umova?

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Je umrlo janje iđe. Tica leti stol je. Okrugao a kuća... — Dobro, dobro! — prekide ga vra, pružajući mu jedan požutjeli listić, a Bakonja samo što

Ćosić, Dobrica - KORENI

Drži ga za glavu, a petao, viseći, maše krilima kao da leti. Deca se zgomilala u vratima i nešto veselo dovikuju ocu.

U Vukašinovim očima seljak dugo vitla petla ukrug, šarena krila mašu, padaju na sneg, petlova glava leti na krov i odatle kukuriče prskajući krv, u njemu kao u dubodolini u ponoć odjekuje petlovo kukurikanje, krv viče vrevom

I mene dok sam bio mali.“ Za koju godinu i oni će pomreTi, POMISLIO je tada. I ne samo tada. Sećanje leti po selu, sada dok leži. Malo je onih koji smeju da mu se rugaju „Došljak“. Kad svane, oni neće braniti opštinu.

Ne dajte narodnu slobodu i pravo... — P ogled mu leti pre ko go mile šub ara ka selu: između brestova i šljiva, debele i bele plovke s crnim ćubama zagazile u sneg i Miruju,

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

tek kad leto zatabana dvorištem, devojčica otvori prozor, stade u stranu da bi ptica mogla da izleti, i prošaputa: — Leti, jadniče! Ali vrabac se i ne mače ni prvi ni drugi dan.

»Možda još i pre zore?« — podsmehnu se samome sebi, kad oseti kako postaje lagan i leti u visinu. Visoko, više, još više, do trećeg neba, do sedmog!

Jato je jedva sopstvenim očima moglo da poveruje. Zar taj kržljavko leti? Leteli su za njim da se izbliza uvere, ali on je i najbržim letačima izmicao i kao srebrna strela nestajao u dubinama

Peletinu se učini da vidi kako iznad njih leti zlatna ptica. Kako je samo trčao pružajući ruke da je dohvati! Kako ga je sledila Peletinka gubeći papučice!

— Gle, to ona leti k nama! — srećno uzviknu car Ferfelin i potrča za zlatnim odsjajem iznad leda. — Uhvatićemo je i biti najmoćniji na

Na svome ramenu on oseti lagani dodir viline ruke, a onda poče da se smanjuje, pa s krikom polete uvis. Leti još i sada, a pred buru čuju se njegovi krici nalik na jauke.

— Kako se leti? — obratio se pticama. Umesto odgovora, ptice su veselo zalepršale krilima i iščezle. — Kako se postaje Princ oblaka?

Princ oblaka se osmehne i polete. I leti još i sada.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

tu gde njegova ulica izbija iz sivog tesnaca pod prostore neba, tu se sudaraju i besne svi dorćolski vetrovi a leti, u avgustu, kada su noći crne i providne do bezdna, padaju zvezde.

pada i pramenje vremena i da se komeša, crno, pod vetrom, u zimskim ponoćima, sa pahuljama i otpacima sa Mlečnog Puta. Leti, otkako je podignuto novo naselje na starom Dorćolu, do vrha Višnjićeve više ne dopire miris Dunava ali se i dalje,

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Oho, sele vita stasa, Drž' se braci oko pasa! Kolovođa kolom vija, Kolo leti, znoj probija Al' u tvoji' nedri tude Okle snega do dve grude? Čudo, sele, divno čudo, Ala bih se mlađan grud'o!“...

su vatre doglasnice, Pružajuć' se iz daljnih eona, u povorci onoj dugoj, Dosvetljujuć' jedna drugoj, Strujom koja napred leti, Težeć samo jednoj meti. Pa se tako svetle mlazi Pa se vide svetli trazi Jednog duha raznih doba, Duha kome nema groba.

Ne dajte suzi da joj s oka leti; Vrat'te se njojzi u naručja sveta; Živite zato da možete mr'jeti Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Koliko sam ja posla imao dok sam vreme oteo mrakama iz njinoga lanca i tavnice, puštio ga da leti svobodno po opširnoj državi vječnosti i po carstvu svijetloga lica.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Zbog toga volim ovo staro zdanje toliko da ga ne bih zamenila ni sa kakvom palatom. Istina, leti idemo vrlo rado na naše imanje u Frešin.

Obazreh se po toj sobi. Vrlo je prostrana, leti hladovita, a sada prijatno topla. Svojim nameštajem udešena je za najraznovrsniji naučni rad i ispitivanja.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Rekao bi čovek da leti kroz božije rajske bašte, da oseća dah Boga i u osećanu kako taj dah božanske čistote prožima ceo svemir čini mu se:

4 A voz juri, leti. Skoro će Vujanovac. Krivo mi je što stižem po mraku. Kako li ću zateći pobratima? Kako izgledaju snajka, deca?

Brata sam zvao dušmanom kletim, i kliktao sam kad se u mraku napred hrli, i onda leti k vragu i Bog i čovek i rov!... I danas mirno gledam kako mi željenu ženu gubavi bakalin grli...

Pa je Sekula rastao, jačao i posle godinama nosio po dve kante na obramici uvek sa istom dužnošću: da ide za trupom, leti s bozom, zimi sa salepom i alvom.

Iz trena u tren vitlo leti sve brže, vetar vitla sve luđe. Najedanput crveni, žuti i zeleni kolutovi zatreptaše pred mojim očima, pa se sve te

I sve tako, sve tako. Pa se vraćamo kući leti o raspustu i srca bi nam cvetala od sreće da nije one strave. Žurno silazimo s kola, strepimo, ne vidimo ga na velikoj

Dakle, obično leti, praznikom poslepodne, tu pred kućicom u koju se i kroz prozor sa ulice moglo ukoračiti, ispod široko razgranate lipe,

I leti tako sve okolo njega, iščezava, nestaje, i straćare preskaču kao jarci, i plotovi poigravaju, i sve stvari jure i beže o

Po koja uplašena od nas i pucnjave tica prne iz žita i zbunjeno leti pred nama i više naših glava. Malo posle lepo vidimo kameniti položaj sa koga nam dobro zaklonjeni streljački lanac

Ali se ovaj život i pod ovakvim prilikama sve manje sviđao Iliji Vasiću. Recimo, sedi on tamo leti pod bagrenjem, ispred dućana, i nema šta: sve je ono onde i lepo i jako, zdravo i lekovito, i što se tiče onako,

— A mitropolija? — Nju ostavili. — O, o, o! — čudi se i krsti, pa čisto ne sme više ni da pita naja, nego brže-bolje leti u komšiluk da ga što pre obavesti o strašnoj novosti.

do podne, i tek ako se malo, iz one nesvesti, povrate posle podne, kad oblače gerok, dugačak do ispod kolena, i leti u preklanjskom slamnom šeširu što se žuti kao i njihovi obrazi, a zimi u polucilinderu koji se sjakti kao i njihove

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Sestru je udao u drugo selo, a majka Mu se dovijaše od svake ruke, da ne bude sinu na teretu. Leti se naimala pod nadnicu na lakše radove, zimi grebenala, prela, tkala po imućnijim kućama, a i leti i zimi pomalo

Leti se naimala pod nadnicu na lakše radove, zimi grebenala, prela, tkala po imućnijim kućama, a i leti i zimi pomalo vračala i bajala.

Đurica je leti, kad je hteo raditi, dobro zarađivao. Radio je sve seoske radove po skupoj nadnici, a kad nastane novo žito, kupovao

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Nije šala, brate, vještica i njezina sila, nalet je bio od nas i naše kuće! Ona ti tako leti, dok doletiše kod cara, te mu baka preteslimi kćer i uze bakšiš. Kad se siromašak probudi, zovnu ženu.

Najprije baciše babu u jamu — jala, dušo, drži se zubima za vjetar! — pa za njom zakoturaše stijenu. Leti baba, leti stijena, dok odjednom dolje u bezdan bub, osta zauvijek.

Najprije baciše babu u jamu — jala, dušo, drži se zubima za vjetar! — pa za njom zakoturaše stijenu. Leti baba, leti stijena, dok odjednom dolje u bezdan bub, osta zauvijek.

Upita ga carski zet šta on ovdje radi i šta iščekuje, a ovaj mu odgovori da se je opkladio sa ticom da ona leti a on da trči, „pa evo — reče — tri sahata kako sam ovdje zaišao, a tice jošt nema“.

oni imaju krilatu babu, a carski zet nek nađe u svojoj družini jednog brzog čoeka, pa neka on trči nogama, a baba neka leti, i koje prije sa izvorca te i te planine vode donese, onoga da je opklada.

Onda carski zet poviče: — Dajte mi iz družine onog čoeka koji se bio sa ticom opkladio da on trči a tica da leti, pa tri sahata prije tice dođe.

a uklepala praznu tikvicu, i dok ovaj natočio tikvicu, evo babe đe je izmakla i sad će biti tu: ja čujem već kako leti.

Gledajući žena ždralove, reče mužu: — Vidi, čoveče, kako onaj ždral napred leti, ono je baš moj! — Nije, ženo, — rekne čovek — ono je prednjak i starešina onih drugih ždralova, a ja sam tvoj

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Jedan stari obnovljeni normanski zamak pripadao je Porniku. Nalazio se na samoj ivici strme obale. Leti je tu stanovao jedan bogati trgovac iz Nanta. Oko zamka je bio gaj sa ogromnim starim drvećem i sa puno slavuja.

strahovito prašnjav zbog duge suše, da je žito bilo slabo, a vinogradi još gori, i da sada Idvor nije prijatno mesto leti za bilo koga ko želi da neometano razmišlja, bez gunđanja mrzovoljnih suseda.

I on je počeo da leti kao nikad do tada, a njegov let me je zapanjivao dok sam bio student u Berlinu. Onaj ko želi da zaista upozna Nemačku

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Pred kućom mu je go krš, što se zimi sledi, a leti je suv; nigde nadaleko kapi žive vode, već se pije kišnica što se sakuplja između stena, pije se onako mlaka, kaljava,

Nema kod njih ni škole, ni puteva, ni uređenih lokava. I crkva je podaleko: zimi bije led, a leti pripeka, pa se ne mili ni ići.

čudne glasove orgulja, za čas zaboravlja na se i dođe mu da i on zajaše jednoga od tih hitrih konja, a u misli već leti daleko u visinu nad sve ostale.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Recimo u pesmi „Devojka na gradskim vratima“, u drugom izdanju prve Vukove knjige pod brojem 571: Soko leti visoko, Krila nosi široko, Na desno se okrenu, Gradu vrata ugleda; Al na vrati devojka; U središnjem su delu slike

Njegove pripovetke i roman Crveni petao leti prema nebu pomeraju ugao posmatranja sve dok stvarno ne dobije obrise čudnovatog, pa i fantastičnog.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Velike senke postelje, stola i jednog crnog sanduka za odelo, padale su na vruć zid, kao leti hladovina drveća. U potpunoj tišini i polumraku, gospoža Dafina bila se približila uz rešetku prozora, pod kojim je

Dok je Aranđel još mirno ležao u postelji, sanduk baca na zid senku „kao leti hladovina drveća”; kada tama počne da opkoljava gospožu Dafinu, on postaje „kao neki visoko zatrpan grob”; najzad, kad

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Bilo pa prošlo... Kamo sreće da sam malo bolje gledao!.. Eh, eh, more, Novica: što ne znadoh da se ne jede sve što leti!.. Pitaj, more!.. — Ne mogu, u mojoj si kući... – Onda, slušaj!.. ...

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Grom ga prati, a on leti; Kuda leti, kuda bega? Ode crkvi, pak tu sruši Krst sa hrama Božijega. Šta to činiš? pitali ga A on šapnu, kad se

Grom ga prati, a on leti; Kuda leti, kuda bega? Ode crkvi, pak tu sruši Krst sa hrama Božijega. Šta to činiš? pitali ga A on šapnu, kad se stišô: „Ko

Pred njime juri ordija, Geslo joj: užas, lom, Al’ prestiže je konjanik Na crnom hatu svom. Pred njime leti gavran crn, Zloslutnik, brzolet, Al’ prestiže ga konjanik Taj kivni razbisvet Pred njim se strela otisla, Sva crna

Duni vetre, nosi vetre, leti bez odanka! — — — — — — — — — — — — — A ja žmurim, a ja snevam... oh, da divna sanka! »Starmali« 1882.

Klete ruke na nj se dižu, Eno kamen na njeg’ leti — Dugo će ga tako mučit’, P’ onda će ga razapeti. Teško j’ dobrom među zlima! Al’ on ima pouzdanja.

»Starmali« 1883. O PRENAŠANjU KOSTIJU LjUDEVITA GAJA i vrlih mu drugova Leti, pesmo moja, hrvatskome kraju; Ako nemaš krila, ti na uzdisaju.

»Starmali« 1881. LEPTIRICA Na stolu je mirno sveća gorukala, A po sobi leti leptirica mala. U nestašnom letu veselo i smelo Na duvar poglêda, na svetlište belo; Obrnu se k sveći, nehotice,

Starci piju jer su stari, a mladići jer su mladi. Zimi s’ pije da se grije, leti da se porashladi. Jedan pije jer je bogat, drugi pije jer je dužan. Jedan pije jer je vesô, drugi pije jer je tužan.

Goriš da ižljubiš taj podmladak sveti — Ono iz kolevke kroz dušu ti leti. Eh, kako će majke sve za njih da žive! Kako će babajke biljčice da njive! Kako će im škola biti vođa duši!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

RUŽIČIĆ: Nebo grmi, zemlja strepi, Sunce sija, trava rasti, Slavuj peva, ševa trepti, A duh stihotvorca leti Preko polja, preko brega, Preko vozdušnoga snega, Na visoki Parnas, Gdi s’ izvija ljupki glas.

Miljković, Branko - PESME

Upotrebljiv samo u snu, svet nas vara! Varnicom nežnom niz crno kovilje Doželjen predeo obuze prevara. Što je duboko nit leti nit tone, Nit varkanjem varke bogojavno plane, Da noć koja ih naizust zna trone Potkupljivim srebrom mudrosti prerane.

Peva iz neznana. Jedina ume da pepeo pobedi I da iz vatre iznese svoj glas Obećana u odgovoru na pakao leti Sama u sebi i čeka svoj čas. LAUDA (1959) LAUDA Najlepše pevaju zablude. O, vali, Rimuje se more!

sama svoj neprijatelj Moje oči bez mene lepšu zoru vide Dobroveče sa zvezdom u srcu Dobardan sa suncem u ruci Sve što leti uvećava prazninu To znači daleko od sebe voditi život pun opasnosti U vatri bez dima u pesmi bez reči Izgubiti znanje

i ćirilicu U vatri — noć Izaći iz sna Al poneti i blago Kad sanjaš noć je tvoja sluškinja I govorim ti kao što ptica leti kroz lišenost Ko ljubi opasnost ljubi izgubljeno vreme i plamen Slučaj živi u nedostatku strasti Ja preplivavam da i ne

ZAPIS Razljućen plod Ismejani šećer Žestoku rakiju spravlja Od sunca i sutrašnjeg dana Jedan mrtvi orao Leti preko neba Sto razbojnika na mestu anđeoskom S budućnošću se šali SUZA Hiljadu violina — krilatih pasa Preleće nebom i

cvet paleći se gaseći se Onaj ko nesebično ustupa suncu Mesto na kome se reč ni noć ne zaustavlja Vidi pticu koja leti izvan zla Izletevši iz jedne jednačine rugajući se Onaj koga je svladao svet I strane sveta oduzete od sunca Vidi

ga kako poljupcima prelistava Preostale dane udžbenik svetlosti ZAVOĐENjE Kako da se poslužim Onim što peva i leti I nebo je pod zemljom Nečeg se boljeg seti O gazi sve što lazi I pesmom smrt prevari Šta će sa nama biti Zapevaju li

smo mladi pa nam peva znanje Odveć zaljubljeni da bismo živeti znali Odveć maštoviti za svetlosti danje Jedemo sve što leti nismo pali Sve smo bogatiji što imamo manje Nepravda ima pesničkoga dara Istina je lepa al dok ne ostari Pesme nam

Krakov, Stanislav - KRILA

Bora se okretao. Tice su imale crne krstove na krilima, n neprestano rasle. Što već Sergije ne leti brže? Odjednom nešto svetlo stade promicati. U zraku se splelo bezbroj pravih svetlosnih konaca.

Petrović, Rastko - AFRIKA

bila pažnja misli koja umara, to je bila urođena težnja da se postigne najveća preciznost, koja ne umara ni orla koji leti, ni psa koji goni. U jednom trenutku osvrnuh se da ih fotografišem.

Ako je igrač muškarac on igra sâm. Zato je obukao neku široku haljinu, koja leti oko njega kad skoči visoko uvis, mašući rukama. Vrti se u krug što god može brže, odskačući što god može više.

Šaljemo ih po vodu. Kako je voda tu, pokrivena gustim zelenilom, mnogo ptica leti nad ovim seocetom. Životinje savanske, antilope i neke koje ne poznajem, dolaze dale slobodno na pojilo.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

onu hladnu od mramora ploču, Tu ureži tvoje nepoznato ime, Pa dok žižak gori — nek gori pred njime; A ti bež’, il’ leti, ako imaš krila, Zaboravi da si ikad ovde bila.

Aj, vi noći, niste noći, Već anđelska krila, Gde bi noćca tako divna, Tako brza bila. LІІ Putujemo. Voz nam leti. Beže polja, beže njive, Beže lipe i jablani, Pa i vrbe žalostive.

Što te ljubi, što te pazi, Oko tebe brižno leti, Otruje te, Bože sveti, Al’ ti ne da još umreti! A kad zaspiš, ona šapće: „Spavaj, spavaj, žrtvo moja, Odmori se

Tresnu, smrvi bele brode; Pa uzdahnu urnebesno, — Nasmeja se — dalje ode. Grom ga prati, a on leti! Kuda leti, kud li bega? Ode crkvi, pa tu sruši Krst sa hrama božijega. Što to činiš?

Tresnu, smrvi bele brode; Pa uzdahnu urnebesno, — Nasmeja se — dalje ode. Grom ga prati, a on leti! Kuda leti, kud li bega? Ode crkvi, pa tu sruši Krst sa hrama božijega. Što to činiš?

Jug, Tijana, Smiljka moja?“ Svi ste zdravi, svi veseli, — A ja čujem rajske trube: Na grudi mi ljuba leti A deca mi ruke ljube.

Lomaču će razbuktati Da gori pošteno, Sagoreće telo moje, Sagoret’ i njeno. Sa toplotom u vis leti, Što se ne pepeli, Što ostane, žara prima Više se ne deli.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

početku je vatra bila lagana, kao da se koleba, a potom osu, osu, granate naše i njihove se ukrstiše, a kamenje poče da leti. Razleže se rika, tresak. Rovovac kao da grmi i u bugarskim rovovima otvara čitave kratere...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

“ Muž, siromah, ćuti, pak se tek obzire, Što skorije može navlači čakšire, Jedva čeka, jadan, tek da dobro svane, Leti bez obzira, k'o iz puške tane, Niti ide doma pređe dvan'est sati, Čeka dokle počnu sofru postavljati.

Potpora druga on! Kak venusinski labud, on leti gord, I hitroletne strele k meti Kao ispolin tivijski baca. 25. marta 1816.

A drugi, rođen s većima silama, A k dobru nevešt skloniti se Turčinu zlobnu za odmaščenje, Kak' lav razjaren zeleni leti v les, Na rasputice, planine, v doline, Za plenom svojim, čalmom sjajnom; Napada bogate dvore bujno.

Čuvstvo je sudac tu. Ne znate šta je vostorg duše. Obzire s' vladetelj, heroj leti. Um hladni onog vodi, a ovoga Kipeće serce, hrabra i desnica. Na društvo čekat ne zna ova; Izvodi dostojna sebi čuda.

Zaželi, smisli, ljubavlju vnutreni Zažeži organ k nameri polaznoj. Bez natpetice konj ne leti. Uspećeš, pravo tek trči k celji. Mnogi su k slavi putovi! k blaženom Životu staze različne!

Nenaučena služiti, vladaće Nemudro s tobom. Sili mečtatelnoj Utesni predel: svet života Ostavlja ta, u mnimi leti. U nedostatku bjedstvenost nije ti; U žeđi k veštma nesitoj leži ta!

sveta budžaku, Grlio brata nije, žensku lepotu nije: Da mu se ogreje srce prekratke mladosti zorom, Duša da veselo leti nebu plavome, Da se, obogaćena, povrati puzećem bratu, Pali i njega iskrom nebesnoga plamena, I on da oseti u sebi

talas zadržao, Niti troglavne hidre otrovna čeljust; Nesitoj želji slave on pušta uzde pomamno Krvavim rukama; leti s munjom smrti.

Nije l’ Rima drevnog sila Polubožna negda bila? Sve razdora sruši vlast; Leti Srbin, leti voljno Na Kosovo, polje bojno, Nagli svoju u propast. Sablje zveče, Brda ječe; Krv se lije, Srce bije.

Nije l’ Rima drevnog sila Polubožna negda bila? Sve razdora sruši vlast; Leti Srbin, leti voljno Na Kosovo, polje bojno, Nagli svoju u propast. Sablje zveče, Brda ječe; Krv se lije, Srce bije.

kad mu spomen čuje, O, primeru veličestveno lepi, Kog’ ista slava slavno odlikuje Kad visprenosti sedmom nebu leti Besmertija da praznik toržestvuje, Gdi Klio širi zlatne liste svoje, A Orfej peva divno slave tvoje!

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Za rđavo, da prostite, mjesto jazavac leti. Čekaj, lopove jedan, što se toliko otimaš i koprcaš! Još sam ja snažan, iako sam se rodio nekako kad se prvi put

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Očima takvih likova viđen je koliko neobičan toliko i čaroban svet u romanu Crveni petao leti prema nebu (1959), koji je - kao i neki drugi Bulatovićevi romani - preveden na većinu svetskih jezika.

Jakšić, Đura - PESME

Sve u mrtvom sanu mrka ponoć nađe; Sve je izumrlo. Sad mesec izađe... Smrtno bleda lica, gore nebu leti: Poginuli vitez eno se posveti!... 1857.

Nastasijević, Momčilo - PESME

i zemlja strepe, Reke nek pohvalom zašume I neka planine zaječe, Njemu svetlost dah je i bit, On krilima vazdušnim leti, Odelo mu bezdne mir. Oblaci prave blistav mu šator I glas mu huji kroz oluju, Poklonimo se Tvorcu Bogu.

Razglasiće on svuda po zemlji I svetlost jarka sinuće tad svima I biće on Davida sin. HOR Iz srca moga leti pesma, Za kralja mog je delo to. I peva jezik moj proročanstvo, Kao što trska peva u književnika ruci.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

pored toga, tu, do kapije, ispod nje, navek nagomilano, istovremeno po nekoliko kola greda i kamenja što je tu i zimi i leti zariveno u zemlji stajalo, čekalo za neka zidanja, potrebu ako se ukaže.

Mladen se osmehnu. — Zašto? Zato što si luda. Što misliš da se sve jede što leti. Šta mu fali? Ideš u punu kuću, kuću bogatu. On jedinac, miran, dobar, na rukama da te nosa...

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Tu i danas svake mlade nedelje (osobito leti) dolaze bolesnici (ZNŽOJS, 14, 132). V. ima i svoje praznike. To je opšti biljni praznik, Biljani petak (cf. npr.

Za zmije kažu da imaju nekakvu zlatnu j., koju čuvaju »kao oči u glavi«; nju zimi ližu, a leti se njom igraju. Ako ko pokuša da im je uzme, jure ga dok ga ne ubiju i j. ne povrate (ZNŽOJS, 19, 119).

da se odmori, i u tom ga Bog pozove sebi: i tako se on s toga mesta uznese na nebo, a j. blagoslovi da bude zelena I leti i zimi (BV, 16, 1901, 15). Za j. panjem, u jednoj skaski, sedi i Uris (Begović, 201).

U Vlasenici nose tisovinu u novčaniku, jer će se tako novci bolje sačuvati (іbіdem). Kad se leti jako naoblači, bosanski katolici pale tisovinu koja je na Cvetnu nedelju bila posvećena (GZM, 6, 369; ZNŽOJS, 11, 271).

hrastom zaklano jednom dvoje nevine dece, pa je nož kojim su zaklana obrisan o drvo, i od toga je doba ono zeleno i leti i zimi (SEZ, 5, 1903, 12291). Kod Srba postoji muško ime Rastko ili Rastislav. V. Cer.

U okolini Bjelovara bukova grančica, zabodena negde u kući na Đurđevdan, upotrebljava se u vračanju protiv groma; kad leti grmi, stare žene vade tu grančicu i mašući njome govore: »Pomozi bože i sveti Đurađ!

Ćipiko, Ivo - Pauci

Uvjek leti, kad suša zategne, pane mu na pamet i čudi se što ni općina, ni vlada, ni niko ne posagradi lokava po planini, a tako

njemu razbacane okićene glavice, a po dnu njega cvijetne livade, nad kojima straže poređani jablanovi; pored njih rijeka leti ne huče, već žamori, kao da s nekim šapori.

Vojkan protrne. Mora da sudac rđavo nešto piše, žuri mu se, pero mu leti po hartiji... Sudac izreče osudu: Vojkan se osuđuje da ima da isplati Petru dvanaest kruna za kukuruz i na isplatu

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Da, pratio sam, šta tu da uvijam i da skrivam, mnoge mlade sebarske prove koji su ono, naročito leti, radili svuda, u šumi, u žitnom polu, ječmu osobito, jer je visok i divotan, dok se iznad u modrini neba premeću lude

Kad leti zagrmi, govore oni kako sveti Ilija vodi još jednu bitku sa Brzanom, svetac ga sa nebesa gađa plamenim strelama, a Brza

“, pitao sam ravnodušno. „Kako: pa šta? Ovde se može za nekoliko dana napraviti suva jazbina, hladna leti, a topla zimi“, rekao je Matija. „Ovo se seče kao sir“, dodao je odvaljujući veliku parčad kamena.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1881. LjELjO U čudnoj cpeću milja svog, Kô ljupki, mili dan, Veselo igra mladi bog, Uz liru i timpan. I vesô leti svetom svud, Šireći slatki jad I strelom ràni moju grud, Nestaško ràni mlad!

Tako u bledi suton na mirne i cvetne ravni Biserna rosa pada. I lahor svež i drag Kovilje gusto stresa i leti u beskraj tavni, I slatki miris budi i šumor, tih i blag. 1883.

A kad sunce snova sine, 3amiriše svet, On spokojno opet leti Sa cveta na cvet. Što ja tužim? Što ja venem? Što da plačem ja? Kad mi srce tako lepo Uživati zna!

U njima upregnut panter, poražen Ljeljovom strelom, Barabar s golubom leti nad mirnim, zaspalim selom. A Ljeljo lodbočen stoji i zračnim bičem ga žuri, I panter urla i riče - al' burno grabi i

Al' gde je kristalna reka i senka pitomih šuma? Preda mnom rudine pukle i ravna pola ta... Vrela prašina leti sa ravna i glatka druma, Nada mnom sunce sja.

Zastor je podignut sveti, I kip Saisa drevnog obnažen sad je tek: Život je orgija gnusna nad kojom bez traga leti Za vekom mračni vek. 1890. DANAJA Nekad je gromovnik, silno zaljubljen, išao tebi Sa zlatnom, obilnom kišom.

2. Po tebi reke belaskaju hladne, (Jedna se od njih Čemernica zove) Po njima leti, kada sumrak padne, Brđani dođu i pastrmke love Po svu noć dragu...

Srebrni talasi Sumorno biju o obale mirne, I trska šumi i trepere glasi, Ponoćni lahor kad je krilom dirne; A čamac leti i talase reže, I jednolika pesma se razleže. 3.

muzo, svečano odelo, Svečana j' pesma, koju ću početi; Sumoran glas će biti kô opelo, Il' kao uzdah, što iz grudi leti. Suton je pao... Dan i sunce ode, Al' duša s tugom svetlosti se seća.

Kud se ovo žuri, kuda ovo leti? Kakvoj višoj celi ili višoj meti? Kad narodom srpskim samo mržnja vlada: Zar slaviti bratstvo, mir i „ljubav“ tada?

Prignuvši se kao guja, Konj Okeanin mrsi grivu, I s frktanjem, kô oluja, U daljinu leti sivu. Kliče pana, kao čajka, I sve bliže meti stiže, A za njome vitez gmiže Kô čivutska taratajka.

Tu divlje cvetaju ruže i bistra rečica teče, I pesma slavujska zvoni u vedro zvezdano veče. Pastiri danjuju leti i sastaju se ode: Sednu, podviju noge i onda razgovor vode O stoci, vremenu, hrani, il' govorljiv kakav čiča Po vas dan

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

domaćini, stanovali smo uvek ugodno u prizemlju, jer su njegove sobe, zasvođene, a debelih zidova, bile zimi tople, a leti hladovite. Ovo malo sopče gornjeg sprata imalo je svoj naročiti značaj.

Prekoračiv spomenutu godinu, obrće se slika, leta bivaju opet hladnija. Godine 20400 pre Hrista, u Dronthajmu je leti tako hladno kao na polarnom krugu. Koračajući dalje u prošlost, došli bismo opet u periodu toplijih leta.

Svake godine, kad god sam leti išao na Semering ili u Beč, nisam propuštao tu priliku a da ne svrnem u Grad. Ovi moji boravci bili su od velikog

Vi ste, bez sumnje, i sami primetili da nam podzemne prostorije izgledaju zimi tople, a leti hladne. To je zbog toga što onde vlada, preko cele godine, skoro jedna te ista temperatura, jednaka srednjoj godišnjoj.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Jesen nam dođe – sazreo rod, Berimo voće – kupimo plod. Ko nije leti žalio rad, Bogatu berbu imaće sad. Ko vredno radi za veka svog, Tog lepim darom dariva bog!

MRAV STEVAN POPOVIĆ (ČIKA STEVA) Mili, mili, mali mravak Pa po vazdan radi, Leti kupi, vuče, slaže A zimi se sladi. Pogle tamo koliko ih – Svaki mrvu vuče, Jedan drugom s puta svrće, Niko se ne tuče.

VESELOST PETAR DESPOTOVIĆ (ČIKA PERA) Mi smo deca vesela, Na ovome svetu, Vesela je i čela Kad leti po cvetu. I tice su vesele U zelenom gaju, Pa u pesmi i nama Znak veselju daju.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Promiču ti kajiši, konji te ne vermaju.” Leti, na sedištu kraj nje, večiti štaubmantl, koji nikada ne oblači, samo sedi na njemu.

večito kašljucav i kijavičav, oko vrata mu stalno istegljen vuneni šalić, za pojasom kratka kecelja od mušeme, na nogama, leti, ženske papuče s potpeticama, a zimi nezgrapne filcane cipele i u njima vreli crepići omotani krpama.

A kod nas tamo, voda ima krila, leti niz planinu kao tica!... Aoh, kud mene sudbina zanese... Da mi je s ovom pameću još jedared početi... A šta bi počela?

Prolaznici zastaju, a gospođice to i hoće. Prozor vrlo nizak i leti otvoren. Vide se dvoje mladih leđa, na njima prekršteni amovi od jednakih, sveže upeglanih koketnih keceljica, i četiri

Na miru one, na miru i ja... Nešto komediansko ima, čini mi se, u tom da čovek dograbi rukopis i kao muva bez glave leti s njim u novine i na ulicu... A to ti je mentalitet čoveka koji n e v i t l a ... Pavle se smeši.

Niko je nije slušao. niko je nije cenio i ništa od nje očekivao. Po čitav dan, leti i zimi, luta ona kroz zabran, beži od sobe i od onih koji su u sobi. — Hladno je, Lesko, idi kući — reći će joj neko.

ili kolačić, a ona još jeca, i ispija čašicu dve slatkog pića koje neobično prijatno miriše, i kanda uspavljuje. Leti i zimi gospa-Fila se odevala u cicane haljine. — Volim što je cic hladan i što šušti.

Iako đak Leskovčev, potezao je on, taj, za tuđe zvono tamo naročito gde „sluškinja” ima da leti sa sprata dole. A kasnije, bezdušno izbio dečka koji je na njegovim vratima zvonio uzalud.

je letnja prašina, Gornjovarošani zinu dobro i gutaju, i pevaju pesmu: da je tačno toliko manje prašine na drumu; kad se leti krave i ovce, vraćaju kući zbogom! suseda ćemo tek sutra opet videti, kad se uzvitlana prašina slegne.

e, hvala, hvala, komšinice. — Pa se onda uze izvinjavati: — Znate, navikli smo ovde da kažemo: naš orah; godinama, leti, zimi, s nama je živeo, voleli smo ga... A obrali ste rod? — Jeste, vidite kakve su mi ruke od ljuštenja!

Posluga, dobro plaćena, i u rangu građana. Iz svake druge, treće kuće čuje se neki muzički instrument. Leti, Juden-sokak opusti: lečenja, putovanja, zabave; a posle, mnoga pričanja, i nove sprave u kujni i moderan školski pribor

Subotom, leti, zimi, u Juden-sokaku je dečje carstvo, dečji sastanci i zabave. Jedan od dva Jevrejina advokata vrlo je učen čovek,

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

— Ko ima volju da mu sin osobiti filozof bude, ili po nemecki Freygeіѕt, on mu u detinstvu predstavlja da patka zato leti što ima krila, da guska nije mogla drugojača biti nego guska, da je duga duga, a ne kačni obruč, upoznaje ga sa

Ah, Burjam, Burjam! Kakva je to slava, kako mačevi sevaju, kako štitovi ječe, brda se tresu, a on na konju i peške leti, kako neprijatelji pred njim kao muve padaju! Tko će njegovo položenije opisati?

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

pevajući poljem U susret oklopljenim zmajevima Naš prelepi vučji pastir S procvetalim štapom u ruci Na belcu nebom leti Pobesnelo žedno oružje Sâmo se nasred polja ujeda Iz smrtno ranjenoga gvožđa Reka naše krvi izvire Teče uvis i uvire u

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Samo, molim — dodao bi uz to — stvar treba tako udesiti da umrete leti, kad je duži dan, te da se ceo program može izvesti.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Potrčim kao bez duše na osmatračnicu i vidim kako purnja zemlja i leti kamenje iznad naših pešačkih rovova. Ugledah baš i njihovu bateriju.

— Sve je prikovano, gospodine kapetane... — A vi ste probali! Đavo će vas odneti. Ako li koga uhvatim, taj ima da leti u more. U drugome hodniku zateče Dušan jednoga svoga vojnika. — Gde si ti bio?

naših vozara vitlaju po vazduhu, topovi i kare grme i odskaču po neravnom putu, ali neprijateljski eskadron kao da leti i sve je bliže, sve bliže, bliže bateriji, najzad je stiže i sablje počeše da sevaju iznad naših vozara.

Petrović, Rastko - PESME

je drag, a ljubavnom da se stremlje kada sam se kao Magbet u tolikoj žurbi rodio; nad rekom a pod nebom lovcu na domet leti čajka: za njom, o za njom, stihovi moji budimo hajka! Budimo hajka!

biju, - Iz kiklopovog oka izleću zvezde, i on njima obavijen beži jak Kroz Trakiju, Besarabiju i Ungariju; noć Da l' leti moj voz?

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

potok bio budan, ali zauzet sopstvenim brbljanjem nije imao vremena da vidi kako maslačak, srebrn i prozračan sve brže leti ka Mesecu, i zvezdama, i sam nalik na svetlucavu, mladu, zvezdu, najnežniju od svih.

Kako i ne bi? Veliki talas podigao dečaka na pleća, leti, na sam vrh Srebrne Gore ga spušta. Zaneme dečak od divljenja.

Nad njom je bilo nebo, pod njom zanjihano polje maka, crveno i beskrajno. Nije se pitala kako to, odjednom, leti; kuda leti. Letela je oslobođena straha, čak i težine svog sopstvenog tela, kad začu glasak: — Ne steži nas toliko!

Nad njom je bilo nebo, pod njom zanjihano polje maka, crveno i beskrajno. Nije se pitala kako to, odjednom, leti; kuda leti. Letela je oslobođena straha, čak i težine svog sopstvenog tela, kad začu glasak: — Ne steži nas toliko!

Zatim, jedno po jedno poče da se izvlači iz čahure, otresa crvenim krilcima i leti ka zemlji. Bio ih je već čitav roj, ali žena je uzalud pokušavala da uhvati, da zadrži bar jedno.

A ona uvek ista: nijedne bore na licu, nijedne sede u kosi, lakonoga i nasmejana kao sunčani zračak leti kroz kuću. Čudi se što joj ostarili otac i majka, drugaricama se lice sparušilo, trešnja kao džinovski, zeleni oblak nad

Belko nije mogao da se povrati od čuda. Kao leptiri, kao vilin-konjici, kao ptice i on najprezreniji među prezrenima — leti! Leti, a ispod njega promiče srebrna ploča vode, mravinjaci sitniji od kamičaka, krošnje lipa!

Kao leptiri, kao vilin-konjici, kao ptice i on najprezreniji među prezrenima — leti! Leti, a ispod njega promiče srebrna ploča vode, mravinjaci sitniji od kamičaka, krošnje lipa!

Ali, potrča i Zlatokosa, i trči još i danas. Leti, kada su noći svetle i tople, pogledajte u nebo i — videćete: tanani srp meseca na prestaje da sledi jedna zvezda.

Da je... Ali, kuda to leti njegov čamac? Uspravi se Marijan i sede na dno čamca: sve mu, najednom, postade jasno. Nije ga to čelično uže vuklo,

Protrlja Starac oči: sanja li on? Ah, pokvarenjak jedan! Zakačio mesec za šešir kao nekada belu ružu, i leti ka najvećoj lubenici, baš onoj ostavljenoj za seme. E, da je ne dograbi!

— Ne žuri, junače! — zalepeta orao krilom tako da kamenje polete niz strminu. — U smrt svoju ne leti! Ono što njih muči nije san, već nesanica. Zato su me poslale da za njih natrgam trave s ostrva u moru debelome.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

MAGDA (nudeći ga): Uzmi, gazda. Sve je isto ono što si voleo kada, kao nekada, leti po mesec dana ovde dođeš da se razonodiš i provedeš. TOMA (setno): Da, kao nekada.

Šantić, Aleksa - PESME

Moji su očevi buntovnici sveti, Sa dušom oluja što hrli i leti, I krilima zlatne raspaljuje luče... 1912. POVRATAK Mrem... Sa mojih njiva eno drugi žanje...

I dokle po selu šušti grmlje drače, On garavom rukom zamahuje jače, I s nakovnja leti snoplje zlatnih strela. 1905. HLjEB Parobrod spreman. More se koleba.

Mesečine pokrilo ga platno. Moje srce leti, i kliče, i gori, Prostorima kruži i, kô meteori, Po rodnome kraju rasipa se zlatno... 1912.

Zemlja pada... Vrh drvetâ rudi... U polju se čuje dozivanje ljudi I vide se stada mrljava, i siva Prašina gdje leti... Tiho, u sutonu, Vjetar selom nosi elegiju bonu, I pokriven dračom grob ubogi sniva. 1908.

Gle, jedan orô leti mu sve brže, Na klisurama što ga svu noć čekô... Već žega zadnju paru s njima vrže — U hlad se, evo, putnik Turčin

Ovo je krletka topla duše moje; Kroz njen mali prozor ona leti, poje, I sjaj zlatni pije iz nebeskih kupa. 1912. LUCIFER Silan i golem u noć leti, hrli, Kô da ga bure

1912. LUCIFER Silan i golem u noć leti, hrli, Kô da ga bure pobešnjele nose. Pogledaj! divnu ženu, čije kose Kô zlatan plamen vihore, on grli.

Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naručja sveta; Živite zato da možete mrijeti Na njenom polju gdje vas slava sreta!

16 Reci meni, moja draga, Zar ti nisi slika snova, Kakvu leti, u dan vreo, Stvara mašta pesnikova? No ne, take usne, taki Sjaj čarobni oka tvoga, Tako slatko dete nije Delo

Prenuh se, a uvek jošte Potok se suza lio. 56 Svake te noći snevam, Tvoj blagi pozdrav mi leti; Ja glasno plačući padam Pred slatke nožice ti.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

hajduci, koji su živeli — uglavnom — na porobljenoj teritoriji (samo katkad na susednoj austrijskoj ili mletačkoj), leti po šumama a zimi kod jataka. Naši preci odlazili su u hajduke zato što nisu mogli da se pomire sa ropskim životom.

Dovati se Šarcu na ramena, pak potrča kroz Miroč planinu. Vila leti po vr'u planine, Šarac jezdi po sredi planine: nigde vile čuti ni videti.

Što molila, boga domolila; bog joj dao oči sokolove i bijela krila labudova, ona leti nad Kosovo ravno; mrtvi nađe devet Jugovića i desetog star-Juga Bogdana, i više nji devet bojni koplja, na kopljima devet

Smiljanića, u avliju konja nagonila i pod kulom razjaha dorina, kad evo ti lijepe Anđuše, mile seke Smiljanić-Ilije, brže leti niz bijelu kulu a da vidi kakav junak dođe.

„Za alu se misli“ — kaže Vuk — „da ima od aždahe osobitu duhovnu silu te leti i vodi oblake i grad navodi na ljetinu.

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

U mom jastuku ima čičak Jedan san mali Jedan sničak Čim trepavice oko svuče San se u moju glavu uvuče Počne da leti po mojoj glavi Pa čas se žuti Čas se plavi Pa mi najlepše slike ređa Ovde u glavi ispod veđa Sutra ujutru kada

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Bombarder! — uzbuđeno muca Mačak. — Talijanski bombarder! Ogroman, siv, uz grmljavinu motora, bombarder leti ravno prema Prokinu gaju. Sve je bliže, sve veći, sve strašniji, sve niže leti. — Eto ga pravo za vrat!

Sve je bliže, sve veći, sve strašniji, sve niže leti. — Eto ga pravo za vrat! — dahnu poljar u praznovjernu strahu, pa natuče šešir i stuče u žbunje poput zeca.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

PROĆU DUŠEVNIH NAŠIH NEPRIJATELjA, K NAČELNIKOM, K VLASTEM, K MIRODRŽNIKOM MRAKA OVOGA VEKA U naši leti jest trud, A ti, bogati, u tvojih godina otpočivaj; U naše godine bolezan, A ti u tvoje veseli se.

Ni više pokajanja; moba se ne sluša, niti suze pomažu nizašto. SRP KAZNE Vidim srp gde leti preko sveta dvaist lakata dužinom i deset širinom! ...

Kade te zovemo na vodi, to taki plavaš nam slobodu na lađi. Kade pak iz lađe našega tela duša naša izađe i leti gore k tebi, ka ptica vazduhom, — a ti hitro, s mirnom pomoću, s masličnom grančicom, dolećeš k nami u sukob.

koji je iz glasa, koliko ga je grlo podnelo, toliko jako je podviknuo, govoreći svim pticam što god ih ispod neba leti: »Zberite se — reče — svi ujedno pak pohitajte i dođite na večeru velikoga boga, i na toj večeri svašta će vam zadosta

Kako bi se što moglo milovati neviđeno većma od viđena? Što je to trud držati pred kućom koršov hladne vode da se leti žedan putnik napije i rekne: bog da prosti! Gde je sam, tu mu je stan. Go, otucat, — ta ne bi mu ni uža dao!

vidimo da svakom ovo vreme skoro prohodi i tako to brzo proleće i prha kano kad gladan orao na koju strvinu leti. Jerno svi smo mi ovde isto jedni putnici, došli i kano gosti po bircauzi sedimo, a ne u naši domovi.

isto hoće li, ako ne s telom, ono s razumom svojim koji no i svrh mere visoko i daleko preko sveta vrlo brzo i hitro leti. A gde je čoveku umlje, onde je sušto samoslat sam sobom.

Nego uvek; zimi, leti nedoznano skitamo se lutajući zabavljano kud kamo. Udilj, po zli vremeni, po zimi, mrazu i ljutoj peči, u tuzi, u nevolji,

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Možda zato što je bio čovek meraklija i voleo pesmu. Voleo je da ga pesmom i bude i uspavljuju. Kad leti posle ručka prilegne na doksat da se odmori i pridrema malo, voleo je da čuje tihu pesmu, i one su to znale i tiho bi

Ne igra, nego leti kad Mane povede „Osamputku“ ili „Potresuljku“! I samo oni praporci u Mančinim štiklama što kazuju da igrači dodiruju

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti