Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Vidjelom ljetnim dežurni svetac laneno plamka i sunča zdjele, šumske, livadske. (Kroz deseterac glagolom trajnim - ljeskaj, predjele.) A borov vjetar kud bi da vije? Put sinjeg mora, put Panonije?
Ćosić, Dobrica - KORENI
Izvuče se iz sena, ustade, mrak mu u talasima naleće u oči i puni glavu, on se klonulo svali na gomilu livadske otave, jer jedini se on od muškaraca u selu danas skriva u senu, slabić, kukavica... Svi znaju. I ona je rekla.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Naredio nam je da se prepustimo spasonosnom zaboravu. Trave su livadske, kao da su bile u nekom čudesnom dosluhu sa našim igumanom, prebrzo prekrile bezobličnu humku groba bez belega, a
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
su uglas šarena livadska deca, odbijajući da slušaju gunđanje susetke repe, koja je s gnušanjem posmatrala beskorisne livadske lepotane, ponavljajući: — Koješta, drage moje! Koješta! Sunce je značajno samo onima bez korena!