Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Pred veče oblak naiđe tmuri, zaćuta šuma, kiša se sprema. Lovdžija Mačak domu se žuri, a kada stiže — Pijetlića nema...
A Vidran Vidrić, lovdžija stari, hitar i lukav, mudrica prava, oprezan uvek, očiju budnih — na jedno gleda, dok drugo spava — taj ti se svuda
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Pa, ako što je sirotinja, — ama, berem da je momak krotak!... Veće — džimpir, kockarin, komardžija, lovdžija i binjedžija i džambasin; skita se povazdan-dan s pušku po Lojze — kako poljak eli pudarin; po svu noć mu svire Cigani i
Imaše li ga u naš varoš tak’v čovek?... — Kako da ti reknem, hadžijo?... Iskoči loš reč za men’: ta lovdžija sam, meraklija sam, džimpir, kockarin... — iskoči nikakav čovek, hadžijo, u čaršiju pomeđu trgovci i esnaf-čoveci!...
Vodi gu, reče, — u Šam će ide s teb’! — Ama, kako da se ženim, da si ’ranim i ženu, kad sam, ete, lovdžija, fukara? Kad ulovim, će večeramo; kad ne ulovim ništo, bez večeru će legnemo. Za men’ je sirota, sproti men’...