Upotreba reči ložim u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Obuvam hladne cokule, ložim vatru, sečem u tiganj tri režnja slanine, pored prozora opet promiče sneg, slanina počinje da cvrči, razbijam

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

— Kako da ne! Evo! Najmanja. Broj 5. Samo je uzmi za rukunicu I vodi je u beli svet. — Čime da je ložim? — Prvo: Ona ne bira — ugalj, papir, drvo, Iverje, perje! A drugo, Kad se ugreje, topla je za dugo!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— Bog pomogao! — odgovori starac. — Pa šta radiš? — pita ga sveti Ilija. — Evo ložim vatru — izadre se starac onako ljutito, a sveti Ilija mu reče: — Nemoj se ljutiti, jer ti ne znaš s kim imaš posla.

A sveti Ilija mu reče: — Tebi je godina ujutru. Kad vrag dođe, pitaće te šta radiš, a ti reci: ložim vatru; on će te pitati da li znaš kad ti je godina, a ti reci: danas.

Kad zamalo al̓ dođe vrag, pa ga pita: — Šta radiš, stari? A stari se izadre: — Evo ložim vatru. — A kad ti je godina? — pita ga vrag. — Danas, — odgovori stari opet ljutito. — Pa hoćeš li još služiti?

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Baš se tome veselim. — I ja ću tamo — javi se Lunja. — Pazi je! A zašto baš ti? — ote se Stricu. — Volim da ložim vatru — mirno odgovori djevojčica. — Umijem brzo da potpalim i sirovo drvo. — E, to je već nešto!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti