Radičević, Branko - PESME
baš ni jedine, Padne na um nojca nekadašnja, Što bijaše kâ ova sadašnja, I pesmica što ja onda peva, Ta sa brda onog Magarčeva, Pa zapevam otprilike vako (Čula nojca, sad nek čuje svako): Tamo noćna, bez zvezdice tamo, Šta kroza te tako sija
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— upita Stric. — Ta nije tvoj šešir crkva pa da ga limom krpimo. Bolje bi bilo da izvučemo kakvu sargiju iz magarčeva samara. — A zar sam ja magarac? — pobuni se Stric. — Ama nijesi, brate. Magare ima četiri noge, a ti samo dvije.