Upotreba reči malaksava u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Pašće „pokoške” (oba zajedno) — reče Popović. Stanko se smeška, a Lazara znoj probija. – Oboriće Stanko — Lazar malaksava! — reče Ivanković. Kad to ču Lazar, on navali svom snagom na Stanka...

Dučić, Jovan - PESME

Ova želja plava, Je li želja srca moćnoga i čedna? Ili napor duše koja malaksava? Je li ovo žena koju ljubim, zbilja? Il' sen na prolasku preko moga puta, Tumaranje misli bez svesti i cilja, I sve

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— ’Aj’te još po jednu — navaljuje pop Ćira. — Razgovor, k’o što vidim, k’o da malaksava. Doneše i vino i čiste čaše, i stadoše sipati.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

A sad se i on često buni, protestuje, svađa s komandirom i priznaje da i u njemu ono staro oduševljenje malaksava. A sve bi to trebalo reći tome Jurišiću kad bi on bio kao drugi ljudi i kad bi se čovek njemu mogao poveriti.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Nesreća kao da je bila ostala iza njega, pred njim je bila samo ta daljina, zarasla gustom travuljinom, od koje se malaksava. Bio je miran.

Kostić, Laza - PESME

Pod uverom njenih slova sklaplju mu se oči crne, crna vrata svetlih snova; u zanosu srce trne, rusa glava malaksava, na tvoje se spušta krilo oj, delilo, — Samson spava.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

I ponova sve se gubi, Malaksava adska moć — I još samo truba trubi U duboku, mirnu noć: Tra-ta-tra-ta! NA DNU REKE Reko, bistra reko, lepote ti tvoje!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ko bi to mogao biti tamo? Paljba je dosta brza i već prilično dugo traje... Sada malaksava i naglo prestaje... Još odjeknuše dva pucnja... Kao iz neke dubine, začu se drhtav glas trube...

Počeli smo verovati da neprijatelj zbilja nastupa velikom snagom i da ćemo se teško odupreti. Samopouzdanje naše malaksava ukoliko dublje ulazimo u zemlju, i sa strahom pomišljamo na ogromne prostore, koje neprijatelj sada zauzima.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Napolju opet poče po treći put mrak da silazi, i sve ovo kao da se smirava, malaksava. I samo kamenje po dvorištu, vađeno konjskim kopitama, više ne prska i ne tandrče, već kako koji i gde u rupu zapao,

Ćosić, Dobrica - KORENI

Osećala je kako joj snaga u zemlju propada. „Hoću da me moliš!“ „Neću“, rukom je osetio da grč stisnutih butina malaksava. „Moli me, moli me, kaži...

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Suvi vetar duva preko celog kraja, uskovitlava oblake prašine, nebo potamni, sunce se zamrači. Silna reka sužava se i malaksava iz dana u dan i ostavlja iza sebe peščane sprudove i plitke bare u kojima tamnozeleni marabuji i ružičasti flaminzi

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

sve dalje i nezadržano malaksava i matori. Ovakve misli, naviknute istina ali neodoljive, kidisavale su na sudiju ovo posle podne takvom silinom i

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

“ a Turci: „Sveti proroče Muhameda. amen!“ Jedan prosti seljak — videći da ništa ne malaksava vjetar, no to viši biva — zaviče: — Što vam je ljudi, jeste li pri sebe?

Miljković, Branko - PESME

Vuk St. Karadžić Otvori kam u kom iskra malaksava, Da lepši od praznika običan dan bude. Iznesi blago iz lažnih ostava, Iz izmišljenog pakla lekovit jed rude.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Osećao sam dah borbe. Neko jauknu. „Ćut!“ — viknu drugi i onaj zamuče. Ali žestina udara kao da malaksava. Na istoku je zarudela zora. Išli smo sad življe, da nas ne bi zahvatio dan.

Treštalo je, praštalo... Bugari okretoše leđa. Vatra poče da malaksava i za trenutak se utiša. — Hajde! — doviknuo sam vojnicima svoga voda.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

I Vujo grabi, i on se očajno otima, ali se sve više umara, malaksava, snaga ga ostavlja, izdaje, a onaj mali rasplamćeli prkos dogorjeva u njemu, gasi se. — Ideš li, rode?

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ali u putu, sjećajući se grdnih novaca, zanos malaksava: kad će iz duga izići? I sjeti se Rade. Pisao mu je neki dan da bude na oprezu sa gazdom.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ali Vaša snaga malaksava i, pri kraju našega putovanja, na sedmoj kuli ja Vas nosim u naručju do gornje ivice poslednje rampe, gde se zaustavljamo

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Upalih obraza, suvih poluotvorenih usana, a užagrena pogleda, vuku se ljudi kao aveti. Telo malaksava, gotovo je na izdisaju. Ali su još oči sijale...

Petrović, Rastko - PESME

iz daleka, Kao meka dlaka il' runo, alga po njemu leže; Sa dna jezera lovcu dižu se isparenja: Otrovan njima lovac malaksava, usamljen, bez leka; Kroz dušu otiču mi pesme u polja predaleka, Kroz dušu, kroz mlaka ogledala uglačanih reka, Sve do

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti