Matavulj, Simo - USKOK
Među njima bjehu Gôrde i Kiće, lijepe nevjeste Markiše Stevova i Pera Purova. Lijepo je vidjeti Crnogorce i Crnogorke kako se žustro, gipko, u povorci penju uz brdo!
Punišina; za njom je najbliža Steva Bajova; pa je Krcunova; pa Pura Perova; pa Stijepa Mrkova; pa Mirka Jokaševa; pa Markiše Stevova!
Janko ne mogaše očiju odvojiti od Markiše Stevova i njegove Gorde. Ljepšega para nije se moglo zamisliti. Stevo je imao još dva starija sina, koji pogiboše, jedan
U koliko još!? — zapita ustajući. — Kod Pura Perova, Stijepa Mrkova, Mirka Jokaševa i Markiše Stevova. Ja ću k njima s tobom, jer ja sam najmlađi od svijeh domaćina.
Tek kad naiđe četvrti, kad konjanici priđoše pred cijevi Markiše Stevova i Pera Purova, viknu vođ: — Oganj! Jedanak zagrmje osam pušaka, a za praskom diže se strašna vika i jaukanje,
Četovođa naredi: — De, vas četiri, bez Markiše, nosite ranjenika. Živo! Kad se momci s Jankom uputiše, on sjede kraj Krcuna, zatvori mu oči, pomilova ga i reče: —