Upotreba reči megdandžija u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Ostali sveci obično stoje pobožno, pogleda dignuta nebu, a ovaj Đorđe, megdandžija, em je konja upropanj nagnao, em je objeručke skopao koplje i probada zmaja ognjevita.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Naučiše kneza da se dobro čuva da ga ne bi moj djed prevario, jer je, vele mu, stari lukavi megdandžija, nego ne udaraj prije, nego sve onako radi što i on radi, pa kad vidiš tvoju zgodu, udari, i ne donesi nam sramote ni

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Beć tada, megdan je odlučen iako se dvojica megdandžija, nekad još dugo, ogledaju u tuči za smrt. Pobeda je, razume se, Stojana Čupića, Zmaja od Hoćaja; ali, od pobede u njemu

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ako čini dobro svom gospodaru. Ako ugađa gospi. Ako je koristan. Neka vitez, dični konjanik, megdandžija i mačonosac pipa sebarske strvine i neka govori: „Ovaj na ovu a onaj na onu stranu“.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

On je — kaže ova pesma — mlad, nema ni šesnaest godina, još nije ni video megdan, a protivnik mu je na glasu megdandžija. Stari, onemoćali otac ispraća ga sa strepnjom i tugom, sa blagoslovom koji predstavlja jedno od najuzbudljivijih mesta u

— i u pesmama Stojan je veoma veliki junak, — kako ga sami Turci nazivaju — ljuta pod kamenom guja, stari megdandžija, koji je „dodijao caru i ćesaru, u Latinskoj kralju latinskome“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti