Dučić, Jovan - PESME
Kad mi opet dođeš, ti mi priđi tada, Ali ne kô žena što čezne i voli, Nego kao sestra bratu koji strada, Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.
u ovo dugo veče koje pati, Cela moja duša zatreperi gola, A čelom umornim od truda i bola, Smrt je prešla rukom, mekom, kao mati.
Teodosije - ŽITIJA
apoveda da ne blagujemo u mekom, da ne tražimo telesni pokoj, nego da više prionemo za nagotu i glad, bdenje i molitvu, i da se obrati pažnja na umiljenje
Milićević, Vuk - Bespuće
kroz vodu providi se šljunak, a nad vodu izbija staro, izglačano kamenje, a pored njega drugo pod vodom, zaraslo toplom i mekom mahovinom.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
S gustim, gustim džbunovima i grmljem; san potoka što pored kuće teče sa visokim topolama, mladim vrbama, brestovima i mekom, uvek vlažnom travom.
Kostić, Laza - PESME
jeda čisto studi; uzalud mu Mesečina svetlo čelo živo ljubi, on škripuće beli zubi, gledajući kako strukom, kako belom, mekom, rukom, kako malom, lakom nogom, a kamo li licem, OKOM, ta ponoćna divna java Mesečinu nadasjava.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Odakle ideš? Gdje ti je stan?“ Ćosa će nato: „Glavom i bradom stanujem, druže, pod Bukva-gradom. Služim se mekom prostirkom travom, pokrivač nebo imam nad glavom. Stan mi je, možda, pomalo tijesan, al ja vam nisam odviše bijesan.
vijuga staza lijevo i desno, uz hrbat strmi oprezno plazi, u vlažnu tamu gudure slazi, šulja se plaho po šušnju mekom i najzad stiže proplanku nekom.
NADRILEKAR JOCA Pod kapom oblačja mekom, pod sivom nebeskom strehom, na samoj gorskoj kosi, u mome selu dalekom, tu lisac poštu nosi, mečka u šumi sudi,
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Na vratnice uđe visok, plav, suvonjav mladić u kratku kaputiću i nakrivljenom mekom šeširu na glavi. Iđaše kicoški, nekako podigravajući u hodu, ispravljene glave a pognutih leđa unapred.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Moj otac, Toma, bio je oniska rasta, snažnih, širokih, grudi, brkat, sa kosom lepom, mekom kao svila. U detinjstvu, na selu, sačekivao je povratak stada i pio mleko ovaca iz kabla.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
sedeći do ognjišta u kujni, nagnuta nad njim, čeprkajući mašicom, odvajajući kupice ugašenog žara, onda po čistom i mekom pepelu povlačeći neke meke, nežne poteze. Iz toga ako bi je tek koja komšika trgla.
Pandurović, Sima - PESME
doba, Kada se mis’o niha K’o cvet vrh rana groba, To je kad lepa tuga Spomena mojih redom Zasija, kao dýga, U mekom sumraku bledom. Visine blede ćute, Jesenji sumrak râni; Listovi sveli žute. Lepi, nesrećni dani.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Evo ti uzrok. Iz prve mladosti čuju kojekakve prepovetke, to vrlo upamte. Mlada je duša podobna mekom vosku: u kakav ga kalup metneš i saliješ, onaki obraz od njega napraviš.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Onda više neće doći i pomilovati je škrto mekom, gospodskom rukom po obrazu. Na ta laka milovanja porumenela bi i u sebi dugo nosila sećanja na njih, ponekad mutna i
podruma duboko jauknu prazna kaca, jauknu čovek s nožem zarivenim u prsa, prvi put u slabine, osetio je To po brzom i mekom uletanju noža, drugi put je zario u mrak i rebro mu iskrenulo nož, pa još jedanput, više udesno, zašišta mokro, još
Tuga mu je bila još i gušća što njihove bose nožice nikada neće zagaziti u dedinu veliku livadu s mekom travom koja miriše i kad se pokosi.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
A. Šantić LVI PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva, I da sklopiš oči na dušeku mekom! Kada mjesec sine nad našom rijekom, I na zemlju pane tiha rosa prva, Rodiće se mlado proljeće!
mi opet dođeš, ti mi priđi tada, Ali ne k'o žena što čezne i voli, Nego kao sestra bratu koji strada, Tražeć' mekom rukom mesto gde ga boli.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Pitagora stiže sa svojom pratnjom na nekoliko koraka do mene i seda na kamen prekriven mekom mahovinom; njegovi učenici porazmeštaše se po travi oko njega.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
A vi, vojnici, videli ste dobro kako prolaze nevaljalci. Pa u pamet se... i opet mili kolona po jedan i gazi po mekom i sitnom pesku; noge upadaju, mali kamičci žulje i vređaju ranjave tabane, i sve je teže vući kosture.
— Mili, da znaš kako te bezumno volim, mili, bezumno — pa se videlo koliko je ozarena srećom, milujući mekom i belom rukom njegovu plavu kosu, dok je on, rumen i napregnut, pognute glave uzbuđeno disao.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Bila je to fotografija lijepa plava čovjeka u marinskoj gala-uniformi, i s mekom bradom à la Maksimilijan, u pozlaćenom baroknom okviriću.
Kao da je ranije nisam uopće bio primijetio. Potpuna suprotnost Kalpurniji; bujna plavojka ispunjena do ispod kože mekom bjeloputnom podatnošću. Čitavo to ljeto proveli smo zajedno u dugim šetnjama, pod podozrivim pogledima starog Egidija.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— uzdiše paron Zorzi i krišom, jezivo pogleda u srebrno raspeće koje jezuita drži visoko nad sobom, obasjano toplom, mekom, poniznom svjetlošću, u tajanstvenim oblacima sjaja i mirisavog tamjana, i izlazi u gomilu iz crkve, premišljajući o
Čuje se šuštanje odela i teški, duboki uzdasi, od kojih uzdaha kao da se crkva mekom, toplom vlagom zastrla. Žene klekoše, a Marko časom zastade na nogama u tragu sunčeve zrake što se ušuljala u tamnu
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Ne bi se inače upotrebio za oponiranje sa junakinjinim protivnim stanjem: sa njenom smirenošću kad se nađe u „mekom, toplom i ututkanom” sobnom prostoru.
nagoveštava da bi se hronotop sreće i u Nečistoj krvi mogao naći tamo gde se obično ne traži: duboko skriven u „mekom, toplom i ututkanom” sobnom, odnosno domaćem, porodičnom prostoru.
Iz doživljaja dečaka pripovedača izvorno potiče i osećanje sigurnosti u mekom, toplom i ututkanom kućnom prostoru. Ali je upravo to, po svemu sudeći, poslužilo i kao podloga na kojoj se uopšte
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
amo, kugo pogana, Dok nisam noža britkom oštricom Od tvoje glave tikvu dubao, I, zapušiv joj šuplje prodore Sa mekom kožom tvoje mešine, Za plivanje je lako spremio, Te ću je tako, kao igračku, Privezat za pâs starom Hadžiji: „Sad
Jakšić, Đura - JELISAVETA
bolti svog suparnika Kupujuć sigre deci ljubljenoj: Medene strasti, šećer pakosti, Vojnike hitre, brzu osvetu; I na mekom ih krilu ljuljajuć Odgaja porod svoje bludnice... — Boško i Bogdan, s njima Staniša?....
ponos ispravljen Težinom svojom vuku prašini Da Arslan-paši, il’ onom drugom — Kome ni ime ne smem spominjat — Sa mekom svilom mlade bradice Podnožja njinog čisti prašinu? PERJANIK: On se još bori. JELISAVETA: Dakle, još živi!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sniježne lepirice ukrštaju se u letu, lome se jedna o drugu i šušte u tananom i mekom šumu povrh njihovih glava, a njih troje, starac naprijed, krava za njim, za kravom Vujo, promiču čaršijom lagano i
šljive kroz poblijeđelo, pospano lišće, miriše miloduv i bosilje — sve miriše i odiše snažnom, opojnom svježinom, a u mekom, slađanom šuštanju izumiru pošljednji, drhtavi odjeci teškog, umornog, dnevnog života.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A dok se suton spustio, pokaza se mjesec u vedrini. Rade, zaogrnut svojom novom kabanicom, što još mekom ispranom vunom miriše, nogostupom ide ka seoskome bunaru. Miran je.
pa vršci mladih bukvica, rekao bi, upalili se po njemu, u prošarici isprekrštale se plavetne sjene i mirno opočivaju na mekom bakarastom sušnju. Tu, u prošarici, za ljetnjih, popodnevnih omara, Rade sa stokom planduje.
S veseljem sjećao se društva u krčmi, blagih noći rasvijetljenih mekom mjesečinom i guvna gdje se je valjao po prosušenoj travi, te slušao mladićke razgovore i obijesne šale.
Toga dana Ivu je po podne još dosadnije u uredu. Oko zapada sunca soba se ispunila mekom svjetlošću; ostavi spise pa pođe k prozoru da gleda pošljednje rumene zrake na visinama prekomorskih brdina.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Ijono, on tebe čeka. Žagor je odavna stao, I evnuh umorni drema na mekom naslonu svom: Na stara njegova krila ugašen čibuk je pao, I fontan jasnije šumi u pustom dvorištu tvom.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Sada sedim, možda poslednji put, u paviljonu moga vrta i pišem ove redove. Ne želim da oni izazovu u Vašem mekom srcu osećaj sažaljenja, jer mu nema mesta, a smatrao bih ga i za uvredu.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Što bi sa vrha svoje staklene kule silazio? Vetar do njega ne dopire, ne ranjava ga trnje i kamenje. Na meko seda, po mekom hoda. Ni ptiče u zlatnom jajetu tako ne živi! Ali, zašto ne raste? Zašto mu jedino glava biva sve veća?
Šantić, Aleksa - PESME
1905. PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva I da sklopiš oči na dušeku mekom! Kada mjesec sine nad našom rijekom I na zemlju pane tiha rosa prva, Rodiće se mlado proljeće!
Jedna lađa sporo površinu reže. Stari ribar tegli za krajeve mreže; I na mekom sjaju, kao srma čista, u širokoj pređi lov obilni blista. S tornjem, u pristranku, malo selo ćuti. Tiho.
I njen poljubac se upi U san moj, od zlatnih nita što se pleo. Zatim nasmijana mekom rukom skupi I podiže s trave svoj prozirni veo, I pođe.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Valjala se i prevrtala s njim po mekom prošlogodišnjem šušnju, lajala, skičala, skamukala, cviljela, štektala. Nikolica je dobro razumio taj njezin zadahtani i