Upotreba reči mitologiji u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Abentauer) — avantura, doživljaj, pustolovina adiđar — nakit, ukras, dragulj Adon, Adonis (gr.) — u grčkoj mitologiji legendarno lep mladić o čiju su se ljubav otimale boginje Afrodita i Persefona; simbol muške lepote ažija (fr.

) — Mađar; Vengerska, Vengrija — Mađarska vengerski šljahtec — mađarski plemić Venera, Venus (lat. Venus) — u rimskoj mitologiji boginja ljupkosti i ljubavi, žena Vulkanova, mati Kupidonova venecijaner — vrsta lakog dugačkog kaputa, vrskaput veni,

patronus) — pokrovitelj, zaštitnik, svetac kao zaštitnik porodice ili doma Pegaz (gr) — po grčkoj mitologiji krilati konj koji je postao iz krvi Meduze kad joj je Persej otsekao glavu; od udara njegova kopita postao je izvor

u Južnoj Italiji, čuvenog sa svoga bogatstva i razvratnosti; razvratnik, sladostrasnik, mekušac Sizif — po grčkoj mitologiji sin Eolov, kralj Efire (kasnije Korinta) poznat kao prepreden i grabežljiv čovek; zato što je odavao tajne bogova, za

turskog sultana Bajazita, koga su pod despotom Stefanom Lazarevićem pomagali i Srbi Tantal, Tantalus — po grčkoj mitologiji sin Zevsov, otac Pelopa i Niobe, kralj u Frigiji; zbog odavanja tajni bogova s kojima je bio u prijateljstvu, bačen je

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Poznato je da u našoj mitologiji, kao i u narodnim pesmama jabuka predstavlja erotski simbol, a istovremeno i znak ljubavi, naklonosti.

S., „Narodna pedagogija“, Novi vaspitač, 7, 1890, s. 217. ¹⁰⁷ Trebješanin, Ž., „Simbolika i kult vatre u mitologiji i religiji Srba“, u: Trojanović, S., Vatra u običajima i životu srpskog naroda, Prosveta, Beograd 1990.

Trebješanin, Ž., „Retorika mržnje“, Raskovnik, 49, Beograd jesen 1987. Trebješanin, Ž., „Kult i simbolika vatre u mitologiji i religiji Srba“, u: Trojanović, S., Vatra u običajima i životu srpskog naroda, Prosveta, Beograd 1990.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Grčkoj i rimskoj mitologiji i »drevnosti« obraća se naročito pažnja. U školama se čita Ciceron, Cezar, Tacit, Svetonije, Vergilijeva Eneida,

tim dosta mnogobrojnim pesmama klasične inspiracije ima nedovoljnog materijalnoga znanja klasične starine, ima grešaka u mitologiji, metrika je samo po izgledu klasična, i nije teško konstatovati i pesnikovo neznanje klasičnih jezika i posredno

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

), i jeseni Krstovdan (29. avgust). Tih dana b. se u crkvi osvećuje, i posle čuva za religijske potrebe i za lek. U mitologiji i legendama spominje se b. vrlo često. U raju ima najviše b. i ruže (Vuk Pjesme, 1, 209, 8 id).

kod blaga, moraš paliti vatru g. drvima« (ZNŽOJS, 19, 118). U mitologiji g. može imati kozmički značaj. Sva zemlja stoji na granama velikoga g., i za taj g. vezan je veliki crn pas.

Vrlo omiljeno cveće u našem narodu. Prema hrišćanskoj mitologiji, ono je posvećeno svetom Jovanu letnjem, ili Bogorodici. Kad je Bogorodica htela da okumi svetog Jovana, ona je uzela

V. i Wörterb. DM 1, 93). Na sličan način bira se u narodnim pripovetkama i car (BV, 3, 222 id). U narodnoj mitologiji i pripovetkama j. se spominje izvanredno često. Naročito je često reč o mitskim j.

života u raju (koje je, u prvobitnom mitu, takođe čuvala zmija), pa ćemo se uveriti da se ovde doista nalazimo u punoj mitologiji. U mitske biljke dolazi i toliko spominjani raskovnik, koji otvara svaku bravu i pronalazi skriveno blago.

s., 15, 168). U mitologiji broj devet (već od misirske »velike Devetke bogova«) ima značajnu ulogu (upor. kod nas »braće devetoro«), i za snagu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti