Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Taa-ko! Ajte lezite! Ajte i vi, braćo! — Bi molija za jednu rič! — poče Čagljina, skinuv kapu i primaknuvši se ka ognjištu. Svi se Jerkovići naslagaše iza njega.
Svi se Jerkovići naslagaše iza njega. — A šta to, Jure? — pita nemarno dujo češući se po listovima. — Bi molija, a prosti kâ stariji i pametniji. Jevo šta. Mi... onaj...
Od njekuda pritrčaše k njoj njekakve sive i kusaste kokoši, koje činjahu: gr-grgr-gr. Bakonja uđe u kujinu. — Molija bih vas, šjor-Grgo, za jednu rič — reče Bakonja, pa se i nehotice obliznu, pogledavši na pečenje. — Šta ćeš, dite?
Ako te fra-Bare (Vrtirep), ili stric, ili koji drugi misnik bude ustavljâ, reci im da sam i’ ja molija neka te pušte, jer menika tribaš, puno mi tribaš, a Ante (Bujas) može otići. — Zbilja, zar će se danas mrsiti?
Pošto prijeđoše dvorište, kad su bili u dnu drugih stuba, Bakonja stade. — Ja bi vas molija, fra-Jakove, da mi privedete nike latinske verše! — Kakve latinske verše? — reče Srdar u čudu.
— Dobro došli, gospodine! — reče Maša. — Zapovidate li štogod? — Molija bi vas za jednu kafu i čašu vode — odgovori Bakonja, prenemagajući se kao da je veoma umoran i držeći ruku na čelu.