Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Gledaj ti, molim te: malo ne pokvarih koporan! Čuješ ti, bre, hodi ovamo! Obriši ovo! Odnekud iz mračnog ugla dovuče se jedno prljavo stvorenje. — A šta je ovo ovako masno? Je li, magarče?
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
„štepuju” i kako sebe opet vidi pored topova, među nekim jarugama, kao nekad mokrog i jadnog, usred groznog haosa od mračnog stenja, trnja, blata i magle.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
OSMA GLAVA Saveznici miš i mačak — Iz mračnog džaka pod pospane zvijezde — Javljanje treća saveznika — Kruškotres Kukuruzović — Tajanstveni plan Kad zamrije tutanj
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
praljudski svet iz kojeg je poteklo, i da time poništi sve ono što je prethodno postiglo mukotrpnim izdizanjem iz ovog mračnog sveta, odnosno zadatak kulture jeste da potpomogne uspinjanje deteta u svet društva i duhovnosti.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Stigoše zatim do devojčine kapije, mračnog tunela kroz koji je duvao vetar raznoseći đubre iz pretovarenih kanti. Prašnjavo gvožđe sa ornamentiranom vizijom nekog
Matavulj, Simo - USKOK
odmah do mađupnice, jedna od najgorijeh soba, jer je primala svjetlost iz dvorišta, i to preko svedenog, gotovo uvijek mračnog hodnika. U prednjoj zgradi bješe boljih ćelija, ali vladika od mladosti bješe navikao na tu.
Milićević, Vuk - Bespuće
oko ognjišta, čekajući da se razgori vatra, uz lojanu svijeću, zadjevenu u čašu sa kukuruzom, dok se iz nekog mračnog kuta ne pojavi jedna trudna žena, obučena na brzu ruku, koja im svari kavu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Iz daljine se začu drhtav glas: — Blagosloven Bog naš vsegda ninje i prisno... Jedna zvezda prelete preko mračnog neba, ostavljajući za sobom trag, pa se i on istopi, a okolne zvezde kao da sinuše jače.
Rakić, Milan - PESME
II Rodismo se, draga, pod sumornim nebom, Mračnog zimskog jutra, kad vetri zastude; Ne dočeka niko nas solju ni hlebom, Ko tuđini pasmo među braću ljude.
Proživesmo, draga, ispod mračnog neba Niz memljivih noći i plesnivih dana; Mučila nas sudba dugo, ko što treba, Zadala nam često neprebolnih rana.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Jer grozni proročki zvuci grunuše nad njima silno K'o tutanj podzemlja mračnog, k'o uzvik gnjevnoga Krona. I zatim tiše i tiše jecahu srebrne strune, I premirahu bolno i tiho njihovi glasi, Kao
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
od vagona, sretnem konduktera, pogledam ga značajno, to jest prosto namignem, a on pošto shvati, odvede me do jednog mračnog kupea koji otključa, prinoseći levom rukom svetlost ručne lampe do ključanice, zamoli da ne palim sveću, pa se izgubi.
omorinu duha, rastera turobnu misao i raspali mahniti neki žar koji je sve dotle tinjao negde dole, duboko u pepelu mračnog očajanja.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ipak se desilo da je igrao već izvjesno vrijeme a da se nismo sreli. Svake večeri, iz mračnog udubljenja za orkestar, bio sam u prilici da gledam njegovu najuspjeliju tačku: Seljak kod zubara.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
i njegovim drugom Jovanom ide putem koji opasuje varoš, ona gotovo kao dete ispoljava strah od otvorenog, nenastanjenog, mračnog prostora: „Išli bi putem širokim, golim, čija je jedna strana bila ozidana zidovima, usečena ulazima mahala, dok je
Miljković, Branko - PESME
Ne, neće se otrovom to putovanje završiti. Neki će svemir ponovo da nas stvori. Makar slepog lica i mračnog srca reč pravu izgovori. U kamenu spava malo sunce što će nas osvetliti. Čuješ li zvezdani sistem moga krvotoka!
Čuješ li zvezdani sistem moga krvotoka! Ponavljam: neki će svemir ponovo da nas stvori makar slepog lica i mračnog srca dok sunce ne progovori nad pretnjom crnog i otrovnog nekog soka.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Te noći me je posetio Crni Stevan. Uvek je dolazio na isti način. Odnekle iz mračnog ćoška pomolila bi se najpre njegova sjajna crna glava sa svetlećim očima.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Jer grozni, proročki zvuci grmnuše nad njima silno, Kô tutanj podzemlja mračnog, kô uzvik gnevnoga Krona I zatim, tiše i tiše, jecahu srebrne strune, i premirahu bolno i tiho njihovi glasi, Kao