Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Sad, baš pred vama, htela sam ga motikom međ oba oka... Ja kopam, a on ti se odnekud privulao i nadneo nad plot, pa tek stade zanovetati koješta. — A, valja to javiti kmetu — reći će Đura. — To je već i suviše.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— reče Latković. Zavrzan je ležao sav umrljan krvlju i prašinom. Iz velike rane na čelu lopila je krv. Latković se nadneo nada nj. — Mrtav?... — pitahu golaći. — Nije... Diše... — Hvala bogu!... Nosite ga u šarampov! — zapovedi Zeka.
Dučić, Jovan - PESME
Polja su pusta; vrh ledina njinih Silazi veče dosadno i mrazno. Kao bolesnica hodi bleda reka, Skelet vrbaka nadneo se na nju. Čuje se jecaj i potmula jeka — To vetri plaču visoko u granju.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Čist, plav svod, zasut ponegde oblacima, koji su postajali primetni tek pri brzom prolasku kroz sazvežđa, bio se nadneo nad njima.
u lice, svojim sasušenim plodovima, u kojima su zvečala zrna, i leže poleđuške, da se rashladi, pod žbunom što se beše nadneo nad kolibu, posmatrajući, netremice, mlazeve svetlosti u prašini što je lebdela nad dalekim opkopima.
Nikad, kao u tom strašnom bunaru očajanja, nad koji se beše, iznemogao, nadneo, posle tolikih nedelja napora i tumaranja, Vuk Isakovič nije osetio toliku žudnju za nečim radosnim, svetlim, što bi baš
o odlasku, o odlasku nekud, u Rusiju, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja, i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, u telu drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno nekadanje mladosti.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
deo složene povezanosti između glasova i njihovih grafičkih slika, između fonema i njegovog likovnog izraza, Radović se nadneo nad bezdan kolektivne podsvesti, spustio se, niz vodopade aliteracija, u duboku prošlost govora.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
te sve treperi, sija se i preliva pod jasnim nebesnim svodom, koji se, i sâm osvetljen žarkom rumenom svetlošću, nadneo nad ovim kitnjastim prostranstvom, pa ga, kao ono svemoćni duh, zadiše svojom veličanstvenom beskrajnom večnošću...
Ćosić, Dobrica - KORENI
Suđeno je tako. Vi ste jaki život da produžite, u mojoj kući ognjište da se ne ugasi, da se ne zatremo...“ Lice je nadneo nad valogu razmaknutih dojki: znano su zamirisala njena nedra, mučio se da ih ne izgrize i ne raskrvari.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
o odlasku, o odlasku nekud, u Rusiju, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, u telu drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno nekadanje mladosti”.
o odlasku, o odlasku nekud, u Rusidu, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja, i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, u telu drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno nekadanje mladosti”.
Krakov, Stanislav - KRILA
Ipak nije mogao da vidi kako se nad pilotom sa slomljenom nogom nadneo beli, ponoćni anđeo. Vojnici govore kako anđeli smrti ležu uz samrtnike.