Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Zadrigao od spavanja i odmora, otežao opet, nadnosio bi se tad, svom snagom, u stišavanju i sumraku, kroz lupu i žagor logora, udarce kopita, klepetuša stoke, zvuke
Ćosić, Dobrica - KORENI
Pored njene glave zario je svoju u jastuk. Posle se opet nadnosio nad nju i molećivo šaputao otečenim usnama. Odjednom, mučeći se u strahu, počeo je da je drmusa i viče: „Ej, Simka!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A kad bi stubište utihnulo, zastajao je, premišljao se, kolebao se dugo i dugo, nadnosio se preko ograde balkona na raznim katovima i gledao odozgo tjemena prolaznika.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
- kao što je i trenutke epifanije imao u pejzažu - suočava s ništavilom: „Zadrigao od spavanja i odmora, otežao opet, nadnosio bi se tad, svom snagom, u stišavanju i sumraku, kroz lupu i žagor logora, udarce kopita, klepetuša stoke, zvuke