Ćipiko, Ivo - Pauci
Biće da je neko natrunio... Ali da ti pravo kažem, ne bije me briga za nju! U dućan kad stigoše, nađoše silu ljudi. Nadstojnik Vaso određuje kome se ima dati sijeno, a dućanski momak bilježi u trgovačku knjigu. Gazda Jovo pije kafu u pisarnici.
A kad Vaso bijaše sit i vinom i mrsom, povratiše se ka gospodaru. Nadstojnik uđe prvi u dućan, pa se kroz konobu, ne rekavši gospodaru ni riječi, izvuče u dvorište.
Ja bih dao hiljadu talijera. Gazda se nasmeja: —Toliko valja livada! — i zovnu nadstojnika Vasu. Nadstojnik dođe iz dućana s običnim svojim licem, s kojega, rekao bi, ovoga časa nestade veseloga detinjega, podušenoga smijeha, a
Ali gazde ne nađe: ima neko vrijeme što u dućan kasno silazi. Dućanski momci, ni nadstojnik Vaso, ne susreću ga kao negda i ne nude ga rakijom, a stric Petar, bacivši sa leđa vreću dućanske robe, već rakijom
— Ne zajazi ono niko! — sjeti se Ždrale. — A jeste li čuli? Sinoć u kočiji dođe neka žena sa djetetom: doveo ih nadstojnik Vaso i uveo ih u kuću. Za nima stigoše dvoja kola krcata robe.
Pogledavši bolje, spazi Vasu u dvorištu u društvu dvaju seljaka. Nadstojnik stoji kod golemih kovčega, a ona dva seljaka iznose iz njih raznu robu i prenašaju u kuću.