Upotreba reči nazivaše u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Zvali su me: ulizicom, izrodom, izmetom, Turčinom, i... bog bi ih znao kakvim me imenima ne nazivaše! I... ja sam ti muke mučio! Ako sam hteo što saznati, hvatao sam žene i decu da mi kažu... Turčin posta nestrpljiv.

Teodosije - ŽITIJA

Jer sve što je očevo i njegovo bejaše, a što je njegovo i očevim nazivaše se. I ništa otac nije govorio da je njegovo, nego da je sve sinovlje, osim jedine duše, pa čak i ovu u Bogu i s Bogom

A prot mnogo puta, hoteći se blagosloviti od njega, prisiljavaše ga da primi sveštenički čin. A on, bežeći od slave, nazivaše sebe nedostojnim. A prot govoraše: — Kada bih ja bio tvojom nedostojnošću obložen! ...

Pomišljajući na sve to i videći sebe kao da je to sve ostavio, skrbljaše, tužaše, Jadnim i poginulim sebe nazivaše, i kao što je, po Solomonu, srce osetljivo kao crv za kosti, tako je i njemu žalost za onim stvarima krv ispijala i

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Bješe ih šestina, sve ljudi viđeni i lijepo odjeveni. Ženske ih celivaše u ruke, redom svakojega. Joke ih nazivaše imenom; one dvije, Stana i Milica, snebivaše se malo; vidjelo se da im ljudi nijesu dobro poznati. „Ha, veselo, veselo!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Njegov vođa i starešina Euristenes pročita na glas pismo svog vladara, upućeno Hijeronu. U tom pismu nazivaše Filadelfos Hijerona svojim dragim bratom i saveznikom, napominjaše duhovnu srodnost njihovih dveju država, nadahnutih

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

144. i 145), uza st. 1. st. 11, ima ovakav Trlajićev komentar: I (ka st. 1): „Listopadom u slavjanskih praocev naših nazivaše sja mjesjac noemvrij, jakože i proči mjesjaci nazivahu sja u njih slavjanskimi imenami”; II (ka st. 11): „Ninja.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad ga biđe Strahiniću bane, te mu selam turski nazivaše, pijan derviš okom razgledaše, pa mu mučnu riječ progovara: „Da si zdravo, deli-Strahin-bane od malene Banjske kraj

U to doba bane pristasao. Mudar bane, pak je ištetio: na jutru mu ne zva dobro jutro, niti turski selam nazivaše, no mu grdnu riječ progovara: „A tu li si, jedan kopilane, kopilane, carev hainine! Čije li si dvore poharao?

eto ti jednoga junaka, na doratu noge prekrstio, topuzinu baca u oblake, dočekuje u bijele ruke; božju pomoć nazivaše Marku, lijepo mu Marko privatio.

A kad Ivan među Turke uđe, utr suze, pa se silom smije, turski Turcim’ boga nazivaše: „Dobro ti ste, Turci, uranili, i dobar ste lovak ulovili!“ „Jesmo, kneže, ne može se ljepše“.

Kade dođe Kulinovu kneže, Kulinovu svilenu čadoru, pa mu pođe ruci i papuči, pa mu turski boga nazivaše; a Kulin mu boga privataše; pa se Kulin s mjesta pomicaše, do sebe mu mjesto načinjaše, pa mu pruža kavu sa

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

hatu blizu k bedenu i stade ružiti, huliti i svakojako psovati grčki zakon i veru, a i grad i crkvu Ajasofiju rugobom nazivaše. Pak bahnu mamuzami konja, otrča ispod grada, zgodi na jamu, pade sunavrat: s konjem zajedno pogibe.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti