Upotreba reči nazorice u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Pođem uveče nekuda, tako, po svom poslu, šta se koga tiče kuda ću, a on ...čisto mi se čini da je krenuo nazorice za mnom sa onom svojom sikirom. Hm, svetac? A šta će njemu sikira kad je svetac?

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Baki se smješka lukavo lice, pa na put krenu tiho ko sjena, unuka prati nazorice oblakom sivim obavijena: kuda li skita i šta li radi, kakva li čuda na nebu gradi.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Ne potraja dugo, evo ti jednoga pustahije, pa obiđe vatru i tovare, te se vrati natrag, a sluga te za njim nazorice. Kada bi kraj polja, otvori pustahija jedan kapak, pa se spusti dolje pod zemlju i reče družini: — Evo ovamo uhodio sam

ispod vodeničnog kamena muštuluk — dobar glas, nagrada za radosnu vest nadvor — napolje nađavasati se — nasititi se nazorice — izdaleka pratiti nekoga ali tako da se ne gubi iz vida naide — nađe naimar (neimar) — graditelj najedanak —

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

latinsku, a ne zove svojijeh sestrića: „Već, Milošu, naš rođeni brate, hoćeš, brate, nezvan za ujakom u svatove pođi nazorice? Ako njemu bude do nevolje, da se njemu u nevolji nađeš; ako li mu ne bude nevolje, možeš doći da se ne kazuješ“.

Niko s njime nije polazio, s gospodarom cigle dvije sluge, dvije sluge idu nazorice, a gospodar s njima ne besjedi, no je čelo grdno namrdio, a ponisko brke objesio, mrki brci pali na ramena.

— dozvati nekoga rečju bre navalija — nekakva odlična sablja navriško — odmah nadvor — napolje nadó — čelik nazorice — izdaleka pratiti nekoga ali tako da se ne gubi iz vida na ino — drukčije najpotlje — najposle nakaliti — usijano

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Jednog jutra, kad je bilo vrijeme za školu, Nikolica povede Žuju i uputi se nazorice za Stri- cem. Kad je stigao već na ivicu Prokina gaja, dugački dječak spazi da mališan s psetom skreće sa seoskog

Lijepo se provukla nazorice za nekim od vas, za nekom budalom koja se nije obzirala da je neko ne prati. — Je li tako, Lunjo? — upita Jovanče.

Da to nije neko od naših? — Nije, nije. Prisluškivala sam njihov razgovor. Pričaju o vojnoj radionici. — Idi za njima nazorice, a ja ću trknuti do radionice da javim — reče starac. — Kad te zovnemo, da si brzo došla.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti