Upotreba reči nailazimo u književnim delima


Afrika

Ostavljamo devojkama pet franaka, na čemu su nam beskrajno zahvalne; polazeći upadamo pogrešno u jednu odaju gde nailazimo na nežnu scenu između jednoga mladoga bračnoga para, brata i snahe malopređašnje lepotice.

To su goveda ne veća od naših ovaca. Sve spava. Po nekoj larmi u daljini, tražeći tam–tam, nailazimo na dečake koji u jednoj zabačenoj uličici govore glasno i viču.

— Ne, ništa me ovde ne zabavlja, ali pokatkad prezirem ih iz dna duše i želim im zla. Nailazimo na Đule koji još igraju, prljavi, u ekstazi; dosadno i glupo, kao ono prvo veče kad sam stigao u Boake.

malom zbijenom selu fetišista, u kome je na svakoj maloj okrugloj žitnici izvajana kakva rogata glava ili škorpija, nailazimo na jednu sasvim nagu staricu, kao od sasušenog drveta.

Nosači se izmenjuju s vremena na vreme. Gubimo se u visokoj travi savane, prelazimo viseće mostiće, nailazimo na stazice jedva utabane od nekih drugih crnaca ili zverove.

Docnije nailazimo na još jedan tam–tam. Grupa žena i ljudi, neobično veselih, ide nekud žurno sa muzikom na čelu. Saznajemo da se proslavlj

Koliko bih dao za jedan komad njinog leda! Prelazimo selo Bugunji; to je drugo selo na koje nailazimo. Kako nam kažu da je sedamdeset kilometara dale izvrstan urođenički kampman, produžavamo da bismo u njemu noćili.

U svakom slučaju Libanca je sasvim prošla volja za lovom. Prelazimo preko široke reke, obale pune kreštavih majmuna. Nailazimo na tamne lovce na hipopotame koji spremaju piroge za lov.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Isti utisak ostavlja i varoš Resen. Time nailazimo na drugu karakteristiku Prespe: pored arhaičnog slovenskoga (balkanskoga staroslovenskog) javlja se aromunsko uvlačenje

dušu Ohrida, istina je dosta začamela varoš, varoš koja opada, i sa grandezza-ma (visokoparnim veličinama) na kakve nailazimo i po daljim varošima na jugu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

će tako, onda će skrenuti na neku utrinu, razapeće ponjave, kao čerge, i sedeće pored vatre, osluškujući pucnje topova. Nailazimo na bivake raznih slagališta i municionih kola. Komordžije su jako zabrinute zbog blizine neprijatelja.

Oni samo po pucnjavi cene na kojoj je strani neprijatelj. Uz put nailazimo na zbegove. Sigurno su iz okoline Šapca. Starci kao da se skamenili, žene mašu glavom i uzdišu, a deca istrčavaju na

Naprežem oči da bih razaznao put. Počeo sam bivati nespokojan, jer nikako ne nailazimo na jedno gumasto drvo baš pokraj puta, koje sam dobro zapamtio.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

»Ali, pazite sad... Nailazimo na visok zadnji kraj potonulog velikog broda, uspravljen ispred nas. Naglo skretanje ajkule učinilo je da maločas

»Sad je već potonuli brod ostao iza nas, ali moram opet komandovati da se naša kugla malo uzdigne, jer nailazimo na uzvišicu na dnu mora.

»A evo sad nailazimo na živi pesak. Znate li da se na dnu mora nalaze prostrana polja živoga peska? Ja sam jednom prilikom izvršio ovakav

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Odatle onaj vid čistote na koji katkad nailazimo kod duboko iskusnih i do srži pokvarenih ljudi — ona čudna smjesa naivnosti i razvratnosti, stidljivosti i bestidnosti,

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

I zaista, s koje god strane da posmatramo genezu Nečiste krvi, tamo gde nam je omogućeno da u nju zavirimo, svuda nailazimo na istu vrstu preokretanja, zapravo svuda Stankovića nalazimo pred odlukom: produžiti opis iznutra (iz doživljaja lika)

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ostavljamo devojkama pet franaka, na čemu su nam beskrajno zahvalne; polazeći upadamo pogrešno u jednu odaju gde nailazimo na nežnu scenu između jednoga mladoga bračnoga para, brata i snahe malopređašnje lepotice.

To su goveda ne veća od naših ovaca. Sve spava. Po nekoj larmi u daljini, tražeći tam–tam, nailazimo na dečake koji u jednoj zabačenoj uličici govore glasno i viču.

— Ne, ništa me ovde ne zabavlja, ali pokatkad prezirem ih iz dna duše i želim im zla. Nailazimo na Đule koji još igraju, prljavi, u ekstazi; dosadno i glupo, kao ono prvo veče kad sam stigao u Boake.

malom zbijenom selu fetišista, u kome je na svakoj maloj okrugloj žitnici izvajana kakva rogata glava ili škorpija, nailazimo na jednu sasvim nagu staricu, kao od sasušenog drveta.

Nosači se izmenjuju s vremena na vreme. Gubimo se u visokoj travi savane, prelazimo viseće mostiće, nailazimo na stazice jedva utabane od nekih drugih crnaca ili zverove.

Docnije nailazimo na još jedan tam–tam. Grupa žena i ljudi, neobično veselih, ide nekud žurno sa muzikom na čelu. Saznajemo da se proslavlj

Koliko bih dao za jedan komad njinog leda! Prelazimo selo Bugunji; to je drugo selo na koje nailazimo. Kako nam kažu da je sedamdeset kilometara dale izvrstan urođenički kampman, produžavamo da bismo u njemu noćili.

U svakom slučaju Libanca je sasvim prošla volja za lovom. Prelazimo preko široke reke, obale pune kreštavih majmuna. Nailazimo na tamne lovce na hipopotame koji spremaju piroge za lov.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Išli smo pognuti da bi bili ispod visine puškarnice. Na izvesnom rastojanju nailazimo na poprečne saobraćajnice, koje odvode nekud u pozadinu.

Pošto su izmenjali uzajamne psovke, nastavili smo put dalje. Nailazimo na neke komore ukraj puta. Čuje se rzanje konja i nazire senka stražara koji drema.

— Peta. — Gde je komandir? — Na čelu. Vojnici su polegali pokraj puta. Konji opustili vratove. U našem hodu nailazimo naizmenično na top, onda karu, dok ne stigosmo na čelo baterije. Zapitao sam opet za komandira.

Mi se sad nalazimo na visini od dve hiljade pet stotina metara i nailazimo na slojeve razređenog vazduha, kad motor oslabi. Od neprekidnog cimanja već nas i vrat zaboleo. Ali nismo još daleko.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Blato pljašti pod nogama, a dušu pritisla slutnja teška i siva kao olovo. Neki rekoše da sada nailazimo na staru granicu nekadašnje Srbije. Ovaj se nagib naziva Prepolac. Od polovine Prepolca dunu hladan vetar.

“ Prišli smo uz breg i sada tek vidimo zašto tako često zastajemo. Sa ovoga mesta nailazimo na bespuće, na kozje staze, kojima može ići samo po jedan čovek. Pred nama odmiče jedan puk pešadije.

Na brkovima ljudi se uhvatio led, a iz usta bije gusta para. Nailazimo na sve deblji sneg, ali oni pred nama su već ugazili staze. Poneki se oklizne i konj naleti na njega.

Čas silazi, opet se penje, ljudi već padaju od umora, konji sasvim posustali i sve češće nailazimo na mračna telesa, koja se koprcaju u snegu. Iz daljine dopiru neki glasovi. Sigurno se prenosi zapovest.

Ali i zdravi su malaksavali. Vuku ove jadnike do prvoga sela, a tu će ih ostaviti da ih Arnauti pobiju. Malo dalje nailazimo i na jednoga mrtvoga. Sigurno je umro od gladi.

— Vele, naši vojnici su možda zaraženi. A pošto nailazimo u njihovu zonu, oni smatraju kako treba da nas drže kao u nekom karantinu...

Mnogi su poskidali i pojase, jer, vele, sumaren teško noću osmatra. Sutradan pronese se glas, kako sada nailazimo na opasnu zonu.

Dok ne zaspimo hladimo se pomoću naših pojaseva. Sutradan nam rekoše da sada nailazimo u Solunski zaliv. Opasnosti više nema. Mornari prikupljaju već pojaseve za spasavanje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti