Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ama tome se pak čudi i u sebi govori: Devojka Kako on to budavši svetliji od sunca s jednim od blata s čovečom nalikom da besedi? Ta ovo je samo na nebu božija stolica, tela na sebi nejma, a devojku ljubi!