Obradović, Dositej - BASNE
Ako li pak ne poznajemo ni njihovu dobrotu ni zloću, ni razum ni nerazumije, ostaje nam da isljedimo njihova namjerenija i da se izvestimo zašto nam oni taki sovjet daju a ne drugojači.
Mnoga su se opštestva u svih narodi sačinjavala, sva s takovim namjerenijem ili pod vidom takova namjerenija da ćedu svemu narodu dobro kakvo učiniti, pak malo pomalo sostavili su osobito (da tako rečem) telo u telu i opštestvo
Telo je dotle dobro „po jeliku” je dostojno žilište slovesne i besmertne duše, a kako se načne od ovoga blagorodnoga namjerenija i konca na koji mu drago način ustranjavati i odaljavati, taj čas načne sebe pohuđavati, k nesmislenim skotom
Otuda biva da takovi sebi svaki čas protivoslovi, i bez svakoga namjerenija laže baš i kad najmanje o laži misli. Ko god nije kadar u vreme mučati, sa vnimanijem druge slušati, i sverh svačesa
toga zakon, i što je najužasnije: sveti i hristjanski z a k o n, ustanovljavati i praviti, ovo je uprav protiv božjeg namjerenija, volje i blagoslova, protiv bogosozdanoga jestestva, |protiv svake iskrice pameti i razuma, na umaljenije, istrebljenije
čoveku prezreti i prostiti kad je uprav poznata dobrota srca njegova, i kad se može o njemu reći: Nije iz zla srca i namjerenija to rekao ili učinio.