Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Došao na ručak. Sav se ulepio flasterima po licu, bio čova na duelu. Pokraj toga bio je napit. Meni dođe gadniji nego ikad, htedoh da pljunem. Tumanov me još podbadaše, neprestano šapćući: Votъ gadostъ!
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Pitao se, kud ode, i među kakve je to zapao, ljude i žene? Božič se, međutim, kao da je bio napit, stalno cerekao i vrteo oko svoje i domaćinove ćerke, izvodio ih u baštu, pa se i odatle čulo, kako se smeje, i kako
Nikad više ona ne bi mogla da se vrati u postelju takvog čoveka. Nije Trifun bio napit, pa da je preturio tu udovicu, negde, iznenada, iza plasta sena, nego je dovodi u kuću, na sramotu dece svoje, u kuću
Konjušar, Rus, koji je tu kobilu timario, pričao je, posle, da je Isakovič bio napit, kad je uzjahao. Davao je od sebe nekakve glasove, kao da je kobili pevao.
Petar je stajao bled, oslabeo – napit, očigledno. Smeškao se blesavo, i tužno. Pavle ga nikad takvog nije bio video. Posle tih manevara Kostjurin je, sa
Trikorn mu se bio nakrivio, kurtka mu je bila razdrljena na vratu, čizme su mu bile prljave, a bio je i napit, očevidno. Nije imao sablju, ni oficirsku ešarpu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
belu, meku ruku, na kojoj je blistao prsten sa velikim crnim kamenom, na ruku Isakoviča, koji je bio već prilično napit.
je li moguće da je sve to jedna bezdana praznina?“ Tada čestnjejši Isakovič poče buditi Komesara i, već sasvim napit, blenu u noć, punu zvezda, prešav pogledom sva mesečinom obasjana polja... sve šume u daljini... brda... i oblake...
Na drugoj strani reke, kao da behu ostale sve žene, tolike žene, sa kojima je skakao zadihan, oznojen, često i napit, crnomanjaste, smeđe, riđih dlaka i obilnih grudi, što su duboko uzdisale i tiho šmrkale u njegovom zagrljaju, a na ovoj
Stajao je u njima nakrivo, kao da je uvek bio napit. Njegove čakšire, što su mu visile kao džak sa trbuha, bile su crvene, ali sa dugim prugama, izbledelim od vode i sunca.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Neka mi žena reče: što stojiš, priđi i ti, hajde! Već napit, s bukarom na usni koja dršće, Padoh po zemlji, bled, na dohvat maku, S rečju: dvojniče, ne čekaj, idi na raskršće!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Razgovarali i šalili se... kao ugrijalo božje vino, bilo ga i suviše. Ilija je bio napit, ali nije bio pijan... A i vrijeme, brate, ugodilo, da bog pomože... I podrža tako, sve dok bijasmo na dogledu moru...
— Vi uvijek jedno, — opazi mladi kaluđer, pobojavši se da, napit, otac Dionisije ne pomuti sloge... —Pusti ti njih... Kad oni varaju, varaću i ja ... —Tako je!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
u obliku gradacije, kakvo je ono u Kneževoj večera gde je junaštvo stavljeno iznad svih drugih odlika: Ako ću je napit po starještvu, napiću je starom Jug–Bogdanu; ako ću je napit po gospodstvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit
je junaštvo stavljeno iznad svih drugih odlika: Ako ću je napit po starještvu, napiću je starom Jug–Bogdanu; ako ću je napit po gospodstvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet
napit po starještvu, napiću je starom Jug–Bogdanu; ako ću je napit po gospodstvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, napiću je
je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, napiću je Kosančić–Ivanu; ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu; ako ću je napit po
je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, napiću je Kosančić–Ivanu; ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu; ako ću je napit po junaštvu, napiću je vojvodi Milošu.
ću je napit po ljepoti, napiću je Kosančić–Ivanu; ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu; ako ću je napit po junaštvu, napiću je vojvodi Milošu.
Car uzima zlatan pehar vina, pa govori svoj gospodi srpskoj: „Kome ć' ovu čašu nazdraviti? Ako ću je napit po starještvu, naliću je starom Jug-Bogdanu; ako ću je napit po gospostvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit
Ako ću je napit po starještvu, naliću je starom Jug-Bogdanu; ako ću je napit po gospostvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet
napit po starještvu, naliću je starom Jug-Bogdanu; ako ću je napit po gospostvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, naliću je
je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, naliću je Kosančić-Ivanu; ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu, ako ću je napit po
je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, naliću je Kosančić-Ivanu; ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu, ako ću je napit po junaštvu, naliću je vojvodi Milošu.
ću je napit po ljepoti, naliću je Kosančić-Ivanu; ako ću je napit po visini, napiću je Toplici Milanu, ako ću je napit po junaštvu, naliću je vojvodi Milošu. Ta nikom je drugom napit neću, već u zdravlja Miloš-Obilića!