Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
maja, te, 1806. godine. Dan beše lep, topal; vetrić je ćarlijao. Hajduci se zabavili oko peciva... Najedred banu Deva. Stanko je sedeo na jednoj kladi i razgovarao s Nogićem. Čim smotri Devu, on skoči. — Baš mene tražiš?