Upotreba reči najposle u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

A ovi ti, kad jedno kad drugo dočepavajući, sebi kao bolesniku na ponudu posveštava. Najposle eto ti nam i lisice, koja kroz vrata vireći: „Kako si, striče?” pita.

i junačestvo jednoga naroda bez nauke i mudroga pravljenija podobne su zverskoj snagi; brane se za neko vreme, al' najposle moraju reći „ejvala”, i pokoriti se.

A kurjak ostane jaučući i sebi govoreći: „Dosad si lagao, a sad si baš dolagao!” Naravoučenije Ovako se najposle svakomu dogodi ko se u nepravdu, laž i prevaru uzda.| 22 Lisice Jednoj lisici upadne rep u škripac.

opštestva i naroda svoje su malo opštestvo utverždavali i obogaćavali, a veliko varali, zaslepljavali i, kad je do najposle bilo, nogami gazili, ugnjetavali i popirali.

A kako bi kovač počeo jesti, eto ti mu garova razbuđena i gotova. Najposle već dosadi se kovaču, zatvori kovačnicu spopadne jedan ašovski držak, pak počne garovu ovako predikovati: „Garovu,

i k božestvenoj dobrodjetelji, on je nečovek i zver, bio filosof, bio gospodin, bio hristjanin i zovomi svetac, bio najposle što mu drago. „Za decu” — reći će mi ko — „take stvari pišeš?

Ograjiše Odisej s ovim koji neće ni za što drugo da zna nego samo za ono što čuvstva njegova osećaju. Najposle upotrebi svu silu krasnorečija, i počne mu izobražavati preimuštestva čelovečestva i razuma: blagorodstvo slovesnosti,

A kad prirastu deca, zla kao im i mati, najposle slože se s materom, pak kamenjem bacajući se na me, oteraju me od kuće. Tada ti ja kud ću, što ću, te opet preko istih

u bednom graždana svojih meždusobnom razdoru, strašan navlastito žrecem, lažefilosofom i sujeverija zaštititeljem, — no najposle on isti, koji je mudrost s neba među ljude doneo, osuđen je od svojih građana u vreme starosti svoje otrov piti!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

I zapovedimo starešinama (kućevnim), da svako mora dovesti na ispovest a starešina mora najposle ostati. Ona dva stara (sveštenika) ispovedaju stare ljude, a nas trojica mlada učimo decu kako se valja krstiti, Bogu se

Bilo je razgovora od svake ruke, najposle reknem ja ostalim knezovima: ,Ne bi li dobro bilo da predložimo veziru, i obreknemo našu vojsku u pomoć dati mu?

Fočić kaže: „Nisu me lepo dočekali i konake spremili, no najposle donesite sto kesa globe pa da i̓ pustim”. Moj stric, kako to čuje od Fočića, koje od trgovaca Srba, koje i valjevski

Čitav dan molim za policu, a oni ne dadu se umoliti. Najposle zapitam ja nji̓: „Je li Jakov vaš ortak?” Kažu da jeste. „Dobro”, odgovorim ja, „ja sam jakov!

Pita general Đenej zašto se bijemo s Turcima. Mi kažemo po redu kakvi smo od dahija zulum podnosili, i najposle isekoše naše knezove, kao: Aleksu, Birčanina, Stanoja, Petra iz Ćuprije, Hadži-Ruvima — i pobrojimo sve druge, koje smo

Može biti da je i vezir rekao da begaju). Tu nam vezir zlatna brda obećava, no najposle Karađorđe reče: „Fala ti, čestiti paša, mi znamo da car nama zuluma ne čini i rad je, i tebe je poslao da nas umiriš.

kad sam otišao do kuće da se spremim, poneo sam dvesta pedeset dukata svoji̓ sopstveni̓; ali to je malo za veliki put. Najposle pitam ja Čardakliju koliko najmanje za taj put može biti dosta, jerbo ja nisam nikud od Sarajeva dalje putovao.

” Odem Simi. — „Idi Katiću, neka on dade!” — I tako sam išao svakome po dvaput i baš nijedan ni grošića. Ja najposle dođem onako ljutit našem čadoru, zovnem popa Simu iz Brankovine, i malo za kuću naručim, pa onda uzmem prošenija koja

Stojkovića) povedemo, ni na po puta bez kavge nećemo moći otići, i najposle uzeće nam i kola, pa se on voziti a mi ići peške”. I tako svi reknemo Teodora da povedemo. Sutra dođu oni opet k nama.

A kad vide Turci da će izginuti, onda u jednom selu utrče u jedan kotar (senjak), počnu se tući. Najposle zapale seno i potrpaju sve oružje i najbolje stvari što su imali u vatru, i tu i oni svi izginu i pogore.

Turci vikali: „tko si?” i „natrag!” — Đuša šta je govorio, ne znam, i nije hteo odstupiti. Najposle Turci opale iz pušaka i ubiju ga. Čuje to Karađorđe.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Kad al̓ hoćeš... Ne mo̓š iščupati pare da klečiš! Daju ti, ali po duplo. Najposle zažmurim, pa hajd, onom našem Čivutinu, Uzloviću poganom. »Daj zaboga i pobogu!...

Otkako je gazda Milun počeo trgovati, odonda su ga omrzli mnogi ljudi; ali on to slabo mari. Najposle, što i da mari, kad mu niko ne može nauditi. Čovek bogat, može mu se; on je gosa — njegova se svakad i svud bolje melje.

Samo ako mi Sreja ne preskupi, a ja već znam da je dobar i vredan. — Neće ti preskupiti, a najposle gosa si, bogme, pa plati mu i više. — Pa bi li ti služio kod mene, Srejo? — upita Milun okrenuv se onamo Sretenu.

— I bolje ranije da prebrineš brigu — primeti Vidak. — Jes', jes' — povikaše ostali. — Bolje ranije. — Najposle kako reknete — reče Sreja. — A šta bi ti tražio od mene do Mitrovadne? — Petnaest dukata — gazda-Milune.

— Da ti dam trinaest — povisi malo Milun. — Ne mogu, gazda-Milune, vere mi! Najposle, eto za četrnaest; niže ni pare. — Dela, Srejo, dela! — navališe sad na nj. — Šta se ti opet toliko zatežeš?

Ono još gore. Svatovi se deru: »Tako, more, tako! Udri, udride!« i skaču oko nje ga kao besni. Najposle ti ono momče spusti bubanj na zemlju pa, tokorse da se n ono našali, poteže i skoči na nj.

Pođe u sobu i pogleda numeru koju se dosad nikad nije setio da pogleda, kad i tu № 25! Baš taj će Mu broj dohakati najposle... Hoda siromah Pupavac po sobi, a i sam ne zna što hoda i kako hoda... došlo mu teško, bože, teško — kao da je ubijen.

Počeška se Nikola iza vrata — Šta će sad? Tu se apeluje na ljubav, ne može mu odreći. Najposle, hajde da se vidi i ta komedija, pa makar se sutra malo i odspavalo — ionako je praznik. Obuče se i Nikola.

znati sam kapetan, a znaće i Simica, koji se već beše oznojio pričajući po nekoliko puta svoju nedaću noćašnju, a zvaće najposle i dugački praktikant kapetanov, koji je čitav sat utrošio i nekoliko tabaka iskvario — dok mu je jedva za rukom ispalo

« pa zašiče opet. Zva ona, zva, aja, neće da ustane! Povuče ga najposle za nogu. Đipi on kao besan, zbaci sa sebe ponjavu, te joj smaknu konđu i raščuperi je svu — koliko je lupi onom

Ćata misli da je Drekavac. Seljaci — divlji čovek, i ništa drugo. Ele, zagledaše ga, misliše i najposle smisliše da ga zatvore u opštinsku apsanu, pa da jave kapetanu.

Ali šta ćeš? Danas se svet izopačio, pa, bome, i napasti kojekakve nailaze i eto najposle — divljih ljudi! Brzo puče glas po selu: kako je Radoš nabasao u Velikom Kosmaju na divljaka; kako umalo nije poginuo;

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Lazar stade. On mu priđe bliže i, posle običnog pozdrava, reče: — Mnogo sam premišljao da li da ti kažem, pa najposle velim ako njemu neću, ja kome ću. — A šta to? — upita Lazar preko srca. I Stanko mu se ispovedi.

— Šta tu vazdan!... Smeš — ne smeš?! — viknu Lazar, a beonjače mu od zala zakrvavile. — Najposle... kad hoćeš! — reče Stanko, čudeći se šta mu je naspelo... I uhvatiše se... I poneše se po onoj čistini...

Nije bio toliko srdit koliko začuđen... — Najposle — reče — ja i volim! Neka bar džaba nisam otišao u goru!... Mesto jednom, ja ću trima glavama okititi Crnu Baru!

— reče on. — I ja, koji se šalim sa životom, što je najpreče, što da se ne prošalim s nadimkom!... I, najposle, reci mi pravo, Zeko, šta sam ti ružno rekao?... — Ništa. Ništa, tako mi boga!...

da pođem i ja s tobom!... Ja neću ići kućama. Lugove crnobarske znam kao svojih pet prsta... Molim te!... — Dobro, najposle. — A zar ja da sjedim kao babetina ovdje? — upita Zeka. — Nećeš, nećeš. I ti ćeš s nama... — reče Nogić.

I dosad je bilo Turaka u Crnoj Bari, ali se nisu mešali u seoska posla... — Pa, neka bude, najposle. Ti nam vrati štap, a mi ćemo ga opet dati tebi. — Nemoj, more! Prođi ga se! Zar ne vidiš da je pust?...

— Ja sam vas pozvao da vam kažem: hvala na počasti! Ja više ne mogu biti kmet. Kuća, pa starost i slabost, pa najposle, dosta se i kmetovalo. Evo vam, braćo, štapa, podajte ga kome između vas... I pruži štap.

Čuo je glasni smeh očev za sobom, pa je hteo baš od njega pobeći... A ljutilo ga to. Što ga diraju?... I, najposle, zar je to kakva sramota? Jelica je s njim odrasla i nikad im niko reči ne reče!...

Ja ovo i ne računam u boj!... — Jeste, tako je!... Zeka pravo veli!... — privikaše golaći. Čupić mahnu rukom: — Najposle... neka ti je bogom prosto!... — Hvala, vojvodo! — Hvala!... Hvala!... — zaori se oko njega. U taj mah zatutnji zemlja.

Dučić, Jovan - PESME

Prolaze zastave putišta daleka; Sutra će da sevnu sablje otrovane... No legija gde će najposle da stane? Na svakom raskršću po jedan kralj čeka.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

stivu lulu oko kamiša, i šeta se po sobi, i zastajkuje svaki čas; razmišljava, gleda u štukator ili kroz prozor, pa, najposle, sleže ramenima, pa reče: — Ta, sad, šta je tu je! Ti k’o mati nisi trebala da dopustiš da dotle dođe.

Gajdaš je otpratio najpre g. nataroša i gđu mu, a zatim tetka Makru, i najposle principala i principalovicu kući. A Šaca je bio tako razdragan da nije nikako mogao da ide odmah kući, nego je

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Zato se rado s njim ispod ruke iz crkve pratiš. Bekrija, bekrija, ali, najposle, koji jurat nije bekrija! Badava, kad mu dobro stoji! Tako se koškaju njih dve, koje iz šale koje poluozbiljno.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

Ali da ste ga vidili, kad počne gubiti, kako se stane menjati u licu i drktati rukama i nogama; najposle okrene vikati: „Uha, uha!

MIŠIĆ: Govorio sam s vašim gospodinom ocem o vami. KATICA: O meni? Kakvim povodom? MIŠIĆ: Slučajno u razgovoru. Najposle dođe reč o vašoj buduščoj sreći. Znate li za koga namjerava vaš gospodin otac vas dati? KATICA: Za koga?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Mir Božiji. Znači, i ta senatorska ćerka, koja se toliko mazila, i tužakala, u životu, pokaza se, najposle, kao plodno Adamsko koleno. Neće morati više da je sažaljevaju. Baš mu je milo.

Kako je, najposle, iz Beča, pušten, i otišao, kako je Joana Božiča upoznao, i kako se u Engelbirti proveo. Pričao je i o ćerci Božičevoj,

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

NE POSTOJI VIŠE I NIJE NIKAD NI POSTOJALO 65 VII TUMARALI SU, KAO MUVE BEZ GLAVE; JELI SU, PILI SU, SPAVALI SU, DA NAJPOSLE TRČEĆIM KORAKOM POGINU, ZAKORAČIVŠI U PRAZNINU, PO TUĐOJ VOLjI I ZA TUĐ RAČUN 80 VIII SNUŽDIVŠI SE, NAD PRAZNINOM

neku bolest na koži, uveravanja o svom putu kroz Štajersku i Bavarsku, o kratkom ratu, u kome će jedva i biti bojeva i, najposle, o svojoj vernosti i o svom povratku.

Lenj, toliko lenj da ga je krmača trzala i vukla, gegao se za njom satima, tepajući joj mile reči, dok nije najposle sasvim ućutao.

trpeza, u jednoj sobi sa balkonom, svoj postavljenoj crvenom svilom, čekahu Isakoviča, koji se dugo nije javljao. Najposle, kad je ušao, oni se preneraziše. Lice mu je bilo tamno i sivo kao pepeo.

Katarine Sijenske, stigmatizovane i zagledane u nebo, Komesar je najposle prestao da viče. Vikao je dosta ceo dan i mislio je da je vreme da to prepusti biskupu.

Kako će sa njim vratiti se i ona sedmorica što su otišli iz Zemuna. Najposle, kako je kći Nikole Panajota donela iz Beča neke košulje što dopiru samo do kolena. I da je ona hroma na levu nogu.

Trzala se tek od studeni što joj se uvlačila u postelju. Kad, najposle, otvori isplakane oči, vide da je svanulo i da je napolju svakako hladan, kišovit, tmuran dan.

Zaplaka samo pri pomisli da će opet da rodi. Najposle, taj muž je to i hteo. To nije bilo prvi put da je odlazio i ostavljao je, ostavljao je kao i svoje konje i sluškinje, bez

Dever joj nije bio baš sasvim nedorastao, kako je isprva mislila. Najposle, možda je posle onog prvog, strašnog i obesnog, i trebao da dođe ovaj koji joj se sad učini ako ne i drag, ali svakako

Tako ih, najposle, zajedno sa sluškinjama i kučićima, otera. Dade zvati ženu Dimče Diamantia, onu zakonitu; jednu dugačku crnu metlu,

Vrisnuvši najposle prigušeno, ona pred zavesom spazi i trbuh, ogroman trbuh svoga muža, njegova usta i oči i nos, ceo njegov lik na belom

Jedino još ovce, sećahu ih na njihove ovce na domu i poneki konj, mrkov, na ponekog njihovog mrkova. Inače, poverova se, najposle, u celom polku da ne idu na Turke, kao pre, te im se zemlja kojoj su išli, učini, zbilja, tajanstvena i neznana.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Kad najposle navezu košulju zvanu ’krstovi’, a to biva između petnaeste i dvadesete godine, onda se kaže da su za udavanje.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Otkad se kanimo malo kud izići, pa nikako; ja, to jest, u poslu na jednoj strani, ovaj gospodar na drugoj, to jest. Najposle vidimo nije vajde; pet, šest stotina forinti više ili manje, što mu drago. MATI: Propada, bogme, gospodaru!

ŽENA: Dabome da sam te volila. Tako mi treba, kad sam bila luda, te sam probirala. MUŽ: Od teškoga probiranja najposle spade da te ja uzmem. ŽENA: Ko te je zvao? Šta si oblećao toliko oko tate? MUŽ: A šta su oni letili oko mene?

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

Pa bi najposle izgubili bili i ime, kao što su i po crkvama uveli bili madžarske protokole kreštajemi. ŠERBULIĆ: To je zaista najbezbo

) Ja znam, vi nećete. GAVRILOVIĆ: Pređe ste vikali da je mađaron koji metne, a sad, opet, koji je ne metne. Najposle će postati i onaj mađaron koji ne ushte pomadžariti se.

Radičević, Branko - PESME

ali baš najposle Da ne beše sve to sanak dosle? Ovo reko, pa se leći sprema, Jera mi se nešto pozadrema, No dok mesto ja traži po

I tako sam pesmu dovršio, Pa te molim, pobratime mio, Oprosti mi što mi nije bolja, A najposle kako ti je volja, Svakojako živ i zdrav mi bio, I kad imâ, rujno vince pio! 1848, u proleće.

“ I tu beše ljuta muka; Al' ja plači, moli, goni, Te s' najposle stara skloni. 64. I sama se amo krenu, I nađe mi majstoricu Jednu veštu i poštenu, Baš kâ valja, udovicu; Kod nje

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Pošto to reče, uzme ženu pa je odvede, a carević opet ostane sam misleći sve jednako kako bi ženu svoju izbavio. Najposle sam sebi kaže: A što bi se Baš-Čelika bojao, kad još imam dva života, jedan što mi je on poklonio, a jedan moj?

Idući tako od sela do sela i od grada do grada najposle dođe u drugo carstvo i u carev grad, pod kojim je u jezeru bila aždaja.

Posle toga prođe opet godina dana, i ni za nj ni glasa ni traga u dvoru oca njegova. Najposle iziđe i najmlađi sin pred oca, pa mu reče: — Šta ćemo raditi? Ni jedan od moje braće ne dolazi natrag.

— Mi toliko godina tebe verno služimo, pa nam nikad nisi dala metle, a on kako dođe, dade nam svakoj po metlu. Najposle otide k lavovima, pa i njima stane govoriti: — Tamo oni ovaki i onaki! Šta učiniste?

iziće i on pred zmaja, a zmaj kako ga vidi, stisne se na njega, a Stojša ga dočeka pa se uhvate u koštac te se ponesi. Najposle Stojša obori zmaja i pripuši ga, pa mu reče: — Šta ćeš sad?

iz njega, pa poleti na čardak, a Stojša ga dočeka pa se ponesi: niti se Stojša daje oboriti, niti može zmaja da obori: najposle reče Stojša zmaju: — Kako ti je ime? A zmaj mu odgovori: — Moje je ime Mladen.

Paunice više ne dođu na jabuku, i zato je carev sin jednako tužio n plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu, i da se ne vraća kući dok je ne nađe; pa onda otide k ocu i kaže mu što je

Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvarati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu? pa najposle otvori i dvanaesti podrum, kad tamo ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno, pa iz njega

Posle dođu sluškinje n kažu carevom sinu šta je i kako je, a on siromah od žalosti nije znao šta će raditi; najposle naumi opet da ide u svet da je traži.

nađe svoju ljubu, i oboje se vrlo obraduju kad se sastanu, pa se stanu razgovarati šta će sad, kako će se izbaviti. Najposle se dogovore da beže. Brže bolje spreme se na put, sednu na konje, pa beži.

Kad zmaj dođe kući, ona mu se stane umiljavati i previjati se oko njega, i od svašta se s njime razgovarati; pa mu najposle reče: — Ala imaš brza konja! Gde ga dobi, tako ti boga?

Ali ga najposle stane mučiti i gristi gde ne sme nikome da kaže, te se počne gubiti i venuti. Majstor to opazi pa ga stane pitati šta

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Čekam, čekam, nema jela; najposle promolim glavu kroz pendžerić, da vidim šta je. Ali kad me odunud zviznu, kume, pođoše mi suze na oči, a ja natrag!

JEVREM (rukom): Stani; kako se Maksa vladao? SOFIJA: Srdio se, vikao, hteo je i da udari, ali je najposle popustio. JEVREM: Pravo, pravo, pobeda!

je žrtvovala rođeno dete za ljubov svoga muža; zatim se na zahtevanje njegovo rastavila od njega i stradala kao niko njen; najposle se sama žrtvovala za njega. MAKSIM: Ho, ho, ho! gola laž, izmišljotina! NIKOLA: Zašto, to može biti.

SOFIJA: Prestani, molim te, jer ću najposle početi i sama plakati. MAKSIM: O, Sofija, kao dobra žena, moraćeš plakati. Znaj, ja sam nesrećan.

Slušam ga po dva sata, pa ne razumem ništa. A kako ćeš da ga razumeš, kad oće ono što nisi ni snivao. Najposle mu se ne dopada ni moje ime, zašto, kaže, nije srpsko, nego hoće da se zovem Perzerin. MANOJLO: Kako?

Neće kvariti, ako se to providi. (Kopa.) Čovek je kao krtica. Dok je god živ, sve jednako rije i kopa, pak najposle šta dočeka? Da i njega zakopadu! Oho! Lonac! Na moju dušu, novci! (Ustane.) Hm, novci, i novci moga komše.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Šta u Beč? Cjelu Evropu morate obići, da se svi dive vašoj ljepoti i preizrjadnim darovanijama. Vodiću vas najposle i u Mesec, neka vidi kraljica da je vredno bilo njenu ruku odbaciti ovakovog angela radi. JELICA: Zar nije umrla?

A zar bi ovo prva svadba bila gdi se nije ili mladoženja ili devojka prevarila? Ja ću starcu toliko lagati, dokle najposle ne izgubi razum. MITA: A devojka?... ALEKSA: Ona ga nije ni imala. MITA: Ja najvolim kratak račun.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Kako... slamku bi u ustima držala. A malo dalje druga grupa hvata vaške, pa ih baca u jedan fišek od hartije, koji najposle zapališe. — A bre, što ih potepaste? — dobacuje jedan. — Mogasmo da ih bacimo na komšiju.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Lako ćemo... ima vremena za to... Pa najposle što ?... Neka!... To će nas zbližiti, kad opazi da ja ništa... Dočeka je na dvorištu i uvede u svoju sobu, koja sad

treba za sutra, opet prošapta Gojko, gledajući u tavan. — Za sutra? Pa ja ću doći kroz jedan sat. Dobro najposle... I čiča mu složi drugo odelo na stolicu, a ono mokro pokupi i odnese da ga osuši.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Vidimo drugu barku sasvim jasno u širokom zalivu, između ostrva, približujemo joj se sve više, i, najposle, pri svetlosti fenjera, priležemo uz nju. Prvi akt lova je završen.

Na svakom spratu u samom Ministarstvu imaju kancelarije: Češka, Poljska, Rumunija, pa se, najposle, pojavljuje i delegacija Narodnog vijeća iz Zagreba, koja nas zove da se zakunemo novom suverenu Srba, Hrvata i

fraza o tome kako u Petrovim pejsažima ima jedan zrak sunca dalmatinskog, koji se kroz boje sjaji, i kako našu zemlju, najposle, jedan slikar, naš, monumentalno vidi, pa sam se poklonio publici, i, kroz zadnja vrata, brzo, našao, na ulici.

Dolazilo je i do nemilih scena, zbog toga, na ulici. Neki naši drugovi, najposle, koji nisu skidali šajkaču, a nisu pozdravljali bili su odvedeni u Upravu grada i pohapšeni.

Među njima bio sam i ja. Govornici su se najposle konstituisali i povukli u jednu učionicu da se demonstracija pripremi. U tom odboru, ako me sećanje ne vara, bili su,

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

On beše moćan i silan, pa se najposle toliko osilio i poneo da je počeo i samom Bogu da prkosi kako je on, po sili svojoj, ravan Njemu, Bogu Svemogućem.

Ako je to istina, onda najposle niko neće ni dolaziti da kupuje od mene hleba... Baš mu ne dam!... — I ljutito okrete glavu od njega.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Od tih šala najvoleo je one, koje su se nekako vrzle oko suknje... Šta ćeš mu — momak je!... Ali mu je najposle i suknja omrznula. O tome ćemo i da pričamo.

Ja veseo, kao obično kad je mnogo sveta: glas mi zvoni kao čisto srebro, samo udešavam da sam u jednome tonu s horom. Najposle iziđem sa svećom na amvon i zagrmim mnogoljestvije...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

za dana; Šunjao se kroz otkose Za rose, za rose; Spavao je poput bana Za dana, za dana; Tri godine vukao se I najposle — Idući sve tako Ka jugu, Ka jugu, Iz jedne je livade Prešao u drugu.

A šta posle, šta najposle? Nije važno! U štalama carskim nek me tad zaposle! ŽALOPOJKA PRED PRAZNOM KASOM Takvu žalost nikad dosad ne opeva

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

skupljen je neocenjivi naučni materijal koji je postepeno i pouzdano, u toku danonoćnog rada vodio ka cilju i najposle uči— nio da se ovaj i dostigne.

Mreža se iz zaustavljenog broda spušta tako, da joj vrh konusa najpre uđe u vodu, a najposle otvor; tako uspravno spuštena i vučena svojom težinom, ona postepeno silazi na dno i za to joj, kad se spušta u velike

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

se kako je, ma da se bojao, strepio da od svega možda neće ništa biti, ipak za srećan slučaj spremio osobit dar. Najposle nađe to. Izvadi veliku, gustu nizu sve od samih dubla, svako zrno od po pet dukata.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Pripovijeda se kako se lisica bila ufatila u gvožđa, pa na svaku ruku obidovala da bi se oslobodila, te najposle rekla: „Daj da malo zaspem ne bi li me u spavanju prošlo!“ a u to prispije lovac i ubije je. Moja kuća moja sloboda.

a on sve jednako čini znake ustima da ne mari ni najmanje, a sve jednako pjeva, pa najposle): — O đede Eleze, bolan! Ne pjevaj, umrla ti je žena!

zaveže glavu bijelom krpom, stavi između usnica nekoliko zrna oguljena luka bijeloga (česna) kao da su mu zubovi. Najposle, kad se tako nagrdi, pošlje onoga te ga je posipao brašnom po obrazu, da ištuva u društvu svijeću, a mrtvac onda uljeze

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Onda čoban pođe sa zmijom kroz šumu i najposle dođe na jednu kapiju koja je bila od samih zmija. Kad dođu tu, zmija na vratu | čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah

On će se dugo zatezati, ali će ti najposle opet dati.” U tome dođu u dvor k ocu, i otac plačući zapita zmiju: „Za Boga, sinko! gde si?

što ti je? ne znam ni sam.” Ali što se on više branjaše, ona sve više navaljivaše nanj da joj kaže za što se nasmejao. Najposle joj čovek reče: „Ako ti kažem, ja ću odmah umreti.

Paunice više ne dođu na jabuku, i za to je carev sin jednako tužio i plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu, i da se ne vraća kući dok je ne nađe; pa onda otide k ocu i kaže mu što je

Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvorati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! pa najposle otvori i dvanaesti podrum, had tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno | pa iz njega

Posle dođu sluškinje i kažu carevome sinu šta je i kako je, a on siromah od žalosti nije znao šta će raditi; najposle naumi opet da ide u svet da je traži.

nađe svoju ljubu, i oboje se vrlo obraduju kad se sastanu, pa se stanu razgovarati šta će sad, kako će se izbaviti. Najposle se dogovore da beže. Brže bolje spreme se na put, sednu na konje pa beži.

Kad zmaj dođe kući, ona mu se stane umiljavati i previjati se oko njega, i od svašta se s njime razgovarati; pa mu najposle reče: „Ala imaš brza konja! Gde ga dobi? tako ti Boga!

iziđe i on pred zmaja, a zmaj kako ga vidi, stisne se na njega, a Stojša ga dočeka pa se uhvate u koštac te se ponesi. Najposle Stojša obori zmaja i pripuši ga, pa mu reče: „Šta ćeš sad?

pa po- | leti s na 44 čardak, a Stojša ga dočeka, pa se ponesi: niti se Stojša daje oboriti, niti može zmaja da obori; najposle reče Stojša zmaju: „Kako ti je ime?” A zmaj mu odgovori: „Moje je ime Mladen.

Ali kad se sin nikako ne dadne odvratiti, najposle mu dopusti otac da ide da uči zanat. Onda se on digne u svet da traži zanata.

prođu tri godine dana, i kad bi god majstor zapitao dete šta je naučilo, ono bi mu svagda odgovorilo da nije ništa. Najposle ga zapita đavo još jednom: „Jesi li štogod naučio?

Sveti Sava - SABRANA DELA

Bogorodici poj napred, zatim „Slava u višnjima“, tropari, zatim molitvu „Gospode, Gospode, koji nas izbavljaš“ poj najposle, zatim ,,Gospode pomiluj“ 40 puta, ako li je post 50 puta.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Za svima izišao sam najposle, pak sam ga pratio očima dok god nije ušao u svoj dvor. | Ja sam otišao u dućan moj, uzeo sam katihisis da što čitam.

Nađem zbornik, časlovac, psaltir, mesecoslov, kanonik, polustav, trebnik, alfavit duhovni. Najposle otvorim jednu veliku strašnu knjižetinu; vidim, žitija svi[h] sveti[h] na tri meseca: marta, aprila i maja.

ljubeznih naših dušam, mi ištemo kosti nji[h]ove, koje se moraju s drugim podobnim kostima pomešati, izgubiti i, najposle, črez stotine godina, u ništa obratiti.

Meždu tim, postane soveršeni mir u Germaniji; ništa manje o više rečenom putu Niko ne misli. Pišem mitropolitu o tom i najposle javim mu da je već dosta tri godine i da više neću čekati. Ni odgovora!

stajahu jošte na astalu) o delam parlamenta, o Indija-kompaniji, o novoprišedšim otuda korabljem, o kupečestvu, pak najposle i o no|voizdatim knjigama: koje su, kakovi su ljudi ovi[h] knjiga spisatelji i o čemu pišu.

Sverh svega i najposle, što sam god govorio i napisao, iz prave ljubovi k dobrodetelji k čelovečestvu i k srodnim mojim i govorio sam i pisao.

se — ugodno se osećati komplimentiranje - udvaranje konat — račun konac — kraj, završetak, Namera; na konac — najposle konzilijar — savetnik, većnik konrektor — najstariji učitelj do upravnika kont — grof, knez konfeti — sitni kolači

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

obleću oko njenog oca i kako se on sve više od mene libi kao da mu se činim pomalo priprost za njegov novi položaj, a najposle sam osetio i to, kako svoju verenicu počinjem voleti nekako drukče, ne kao ranije, nego nekako slično kao kad se voli

Čuju se topovi? I ti uvek veruješ i ostavljaš me da luda od stra’ drhtim cele noći dok se ne vratiš. Ja slutim... Najposle će te uhvatiti, pa šta ću posle i kako me ostavljaš? Ali prekor ne pomože.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kaži jednoga po imenu, šta ti jedan veli... šta hoće svaki ?... — Mahni se toga, najposle. Ja sam ti samo kazao šta oni traže, a nisam rekao da i ja to hoću...

Čekaj, doznaću ja to; nek ide ovaj sa mnom«. — Pa dobro najposle, kad ti je on kazao... — odgovori Đurica ravnodušno. Moramo da se odmorimo u zabranu. — Baš dobro!

Zna se šta, i imaće pravo!... O, kako je strašno kažnjena detinja neposlušnost!... A svet?... »Šta će ovo da bude najposle ?... Jest, došlo je ono poslednje, ono najposle, došao je kraj, ali šta ću sad, kud ću? .... Da umrem... Ali zašto?

A svet?... »Šta će ovo da bude najposle ?... Jest, došlo je ono poslednje, ono najposle, došao je kraj, ali šta ću sad, kud ću? .... Da umrem... Ali zašto?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Tako su se ove dve nadvlačile čitav jedan sahat. Najposle će smrt reći: — Devojko, niti ga ti možeš oteti od mene niti ga ja od tebe, nego hajde da ga izmerimo — moj neka bude

Ona reče: — Šta, gospode, pomorila? A bog reče: — Najprije djecu, pa onda sredovječni svijet, a najposle stare ljude. Smrt kaže: — Nijesam ja, gospode, nikoga morila, van kopala kamen. — Kakav kamen? pita je bog.

Onda čoban pođe sa zmijom kroz šumu i najposle dođe na jednu kapiju koja je bila od samih zmija. Kad dođu tu, zmija na vratu čobanovu zvizne, a zmije se sve odmah

On će se dugo zatezati, ali će ti najposle opet dati. U tome dođu u dvor k ocu, i otac plačući zapita zmiju: — Zaboga, sinko, gde si?

Što ti je? Ne znam ni sam. Ali što se on više branjaše, ona sve više navaljivaše na nj da joj kaže zašto se nasmejao. Najposle joj čovek reče: — Ako ti kažem, ja ću odmah umreti.

Paunice više ne dođu na jabuku, i zato je carev sin jednako tužio i plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu, i da se ne vraća kući dok je ne nađe; pa onda otide k ocu i kaže mu što je

Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvarati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! Pa najposle otvori i dvanaesti podrum; kad tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno, pa iz njega

Posle dođu sluškinje i kažu carevom sinu šta je i kako je, a on, siromah, od žalosti nije znao šta će raditi; najposle naumi opet da ide u svet da je traži.

nađe svoju ljubu, i oboje se vrlo obraduju kad se sastanu, pa se stanu razgovarati šta će sad, kako će se izbaviti. Najposle se dogovore da beže. Brže-bolje spreme se na put, sednu na konje, pa beži.

Kad zmaj dođe kući, ona mu se stane umiljavati i previjati se oko njega, i od svašta se s njime razgovarati, pa mu najposle reče: — Ala imaš brza konja! Gde ga dobi, tako ti boga!

Idući tako od sela do sela i od grada do grada, najposle dođe u drugo carstvo i u carev grad, pod kojim je u jezeru bila aždaja.

A ona joj ne htedne odmah kazati, ali kad je svekrva zaokupi nekoliko dana jednako za to pitati, najposle joj reče da on nije zmija nego momak da ga lepšeg u svetu nema.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

No niodkuda dobra glasa! Najposle, kad im dotuži, skupe se u gomilu da se dogovore bi li ostali do sutra, ili bi krenuli put druge obližnje varoši.

sporazumeo, k Iliji; nagovara ga, stavljajući mu pred oči sramotu na sudu: ljudi će mu se u brk smejati, pa komu će najposle škoditi? Sebi. A kud će sa decom kad bude ona u zatvoru? A danguba i hiljadu drugih krajeva?

” Pa što bi i bilo tu zla da se čovek prevari kad naleti, samo da nije ruga i prigovora ljudi. Diže se najposle i u rpi napipa najmlađe dete i leže uza nj, sa strane kućnih vrata, da njega i ostalu decu odbrani od studeni koja se

— Idi! ponavlja Cveta, i jednako Pavlu na Iliju miga. — I suveznici smo, — ne da se razlogu Pavle. Ilija najposle iznebuha obujmi ženu rukom oko pasa i požuri. Pavle, teturajući, zastade i prisloni se uza telegrafski stub.

Dugo i dugo gledao je talase i porušene kule i osluškivao blagi šum večito nemirnoga mora. Najposle izvali iz svoje putničke torbe svoj ručak. Posle opet luta pored starih, narezanih zidova i posrnulih kula.

Ilija jednako poboljeva, — dan radi, dva nastajna gubi i, onako bolešljiv, luta po gradu, dok ga najposle bolest ne savlada i posvema prikova na krevet. Ilija gine s dana u dan.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

određeno u formulaciji naslova sedme glave: „Tumarali su, kao muve bez glave; jeli su, pili su, spavali su, da najposle trčećim korakom poginu, zakoračivši u prazninu, po tuđoj volji i za tuđ račun”.

ali upravo u času kad im se ukaže prilika da to i dosegnu, oni - odmah posle preljubničke noći - počinju da osećaju „najposle tu groznu, vrtoglavu prazninu pred sobom, u kojoj više nema ničega”.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

odgovara, ne znam; to znam da ne bi pozorište ovo bez djejstva ostalo kad bi mogućno bilo prvobitnu mu rolu zadržati. Najposle, da ne pomisli tko da mi je scena, koja se u Rodoljupcu od G.

Tu sam i Finesku povela, o beštija jedna, i ona se baš dobro častila, pak najposle zaspala pod astalom. Vičem ja: Fineska, Fineska,...

JOVAN: I pantalone? FEMA: Zar ti nisi vidio da madame nose frak? JOVAN: He, he! Tako bi najposle ja morao obući suknju, kad bi se na modu dao. FEMA: To može biti, Žan, propopo, Žan.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

000 boraca. Borba oko Gramade i Derventa trajala je tri dana i Hrvatović najposle bi prinuđen da se povlači naglo Knjaževcu, jer mu je pretila opasnost da mu Sulejman preseče odstupnu liniju.

«) i reče: — Pa najposle ostaću ja, kad nema koga drugog. Černjajev ga poljubi, zahvali mu i zamoli ga da se drže hrabro, pa onda pođosmo.

Ja sam se starao da pri prevađanju ublažim đeneralove izraze. Najposle Černjajev pritrča majoru Velimiroviću, (koji je bled i skrušen sedio na konju), sa stisnutom pesnicom, i povika od gneva

, pa stvar može uzeti vrlo ozbiljan oblik. — Pa najposle neka bude i tako, bolje neka naši vojnici makar i prodaju meso od ove stoke, no da padne Turcima u ruke.

Neki hoće da znaju, kao da je Kristifor osećao neki teret na svojoj savesti zbog majorove smrti, što ga je najposle nagnalo da se i sam ubije. No pouzdano se ništa ne zna. Kad sam docnije govorio u Paraćinu sa pukovnikom g.

ima još neke divlje poezije, koja zanosi, a posle tu je još sve sveže: sveža krv, sveže rane, još sveži, topli trupovi. Najposle tu je čovek u nekom razdraženom, gotovo pijanom stanju, pa i ne opaža cve.

Skoro čitav sat trajalo je ovo puškaranje po šumi. Mi smo se postepeno pomicali napred i najposle istiskocmo Typke i zauzesmo izlaznu ivicu šume, a Turci utekoše u jedan streljački rov, iza koga je malo podalje grmila

Ono će nas najposle uvući i uplesti u sam rat. Treba li ratovati ili ne? govorili smo mi, o tome se može razno suditi. Ali jedno je jasno:

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

„Ja bih rekla, on je dobar, — ne daj mu odavle!“ Druga na to u svom sercu: „Zaljubljen si, Pavle! Ja sam ček'o do najposle to slovo odavno: Što sam takav, evo, budi svemu sv'jetu javno.

Al’ najposle, kad dobi trista rana, Kad hiljade već turskih glava sruši, Kad Toplica i Kosančić s mejdana U večnoj slavi nađe mest

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

što na devetom ustaviti« A čitave noći onoga koji čeka da se seme prospe plašiće sve utvare kojih ima na svetu, dok ga najposle san ne savlada i »nešto dođe da sjeme sakrije, a ko se uvatilo na devetom šudaru«.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Na zidu uokolo sjedio je mlađi svijet. Razgovarahu o rubaču i porezu i o koječem drugom, dok najposle nadvlada mladićko veselje i nekoliko ih u po grla zapjeva...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Sve sam već probao. Ono što sam dobijao bilo je bledo, boje cigle, a ja sam hteo boju trešnje crnice. Najposle sam izgubio strpljenje pa sam počeo sve one praške besomučno mešati, što nije promaklo svevidećem Dimitrijevom oku.

ruku sa ogromnom glavom, ili jarcu koji propet na zadnje noge brsti džbun, ili bari što se račva u nekoliko rukavaca i, najposle, preseku neke druge stene koja je odnekud dospela u sigu.

Ilić, Vojislav J. - PESME

“ Zasmeja se nestašnica, Nasmeja se i on blago, I prošapta, ljubeći je: „Pa, najposle, što mu drago.“ 1887. PLAČ AFRODITE NAD ADONIDOM O zvezde na visini. Čujete l' moju tugu? Ja plačem u tišini...

Kmetica, snažna i sniska, vukući prepuna vedra, Zasuk'la rukava oba i malko otkrila nedra, Te kravar ušara mnogo. Najposle ukrsti oči, Kad vredna kmetica poče da hladnu rakiju toči. I sasvim izgubi pamet. „Kmetice!

3. Izmučen ljubavnom sumnjom i kmet se, najposle, diže, Obiđe sudnicu svoju i rano u krčmu stiže, Preko svog običaja. Krčmar se začudi jako Što dogna brižnoga kmeta da

„Tamo nekoga ima!“ jauknu sa pritvornom stravom, „No nije nikako klisar, al tu je klisarka glavom.“ I kmet je, najposle, čovek; pa tako i samog njega Ljubopitljivost strašna ovaj put obuzme svega, Nadviri u okno prvo, pa rukom lupati stade.

„Otvori jedanput, more!“ Kmet se očajno derô, kô selo da negde gore. Najposle ispade neko, komotan, iz vajata. Buktinja zasvetli jasno, a pred njim - opštinski ćata.

I ceo događaj ovaj svrši se, najposle, time: Klisarka sastanak poljski zakaza doveče s njime. Čim Amor u selo stiže, nasmejan i dobre volje, Istera svinju i

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

da se naš mladi putnik s Roksandom venčao (opet malo izgriženo), da se prekrasno detence rodilo (opet izgriženo), najposle da je Šandora najedanput nestalo, zašto? to je izgriženo, da je — opet izgriženo. »Dosta, g.

— Kad devojka, koja je deset i više godina momka probirala, najposle, kad sirječ prosioci prestanu, zaključi kakvom udovcu ruku dati, nisu li to prijatne za nju ogrižine?

strašnu sklonost (jamačno po uredbi sudbine) oseti da je danju i noću mislio kako bi so tim svoje uveselenije našao. Najposle jedno momče, koje je kod sveštenika služilo, da mu u svemu opstojatelnije izvestije, načini mu sablju od drveta, spravi

rugote pokrila; šilje im honere s mnogocenom lepezom, bez koje bi morala jezikom, i naravno, ne uvek dobro izražavati. Najposle sebe onom pokloni u kojega je farba od kaputa njojzi najpovoljnija.

ljudi celog veka svoga prespavaju, kad pomisle koliko ji je na svetu koji danju spavaju, a noću leventaju, kad uzmu najposle na rasuždenije da mlogi ne samo spavajući, nego i budni spavaju, zašt’ ne bi i našem junaku nekoliko časova na taj

Pri tom ne propusti svoju prediku obrnuti da je dužnost naša braniti bližnjega kad je u nevolji, i najposle parentaciju s apostrofiranjem svrši da bi se potrudili ovog nezvanog gosta kako-tako s vrata im skinuti.

Svetomir mučiti se, od nemila do nedraga [potuca]ti se, sa duhovima boriti se, za svojom ljubeznom uzdisati i tužiti. Najposle, gdi ni pomislio nije, nađe dragu svoju, koja mu pripoveda svoja udivlenija dostojna stradanija.

je ne jedanput nametnula ženi koja je dete nešto suvo imala da je sina sa zečijim nogama, potom sa zečijom glavom, a najposle pravog zeca rodila.

napao, na tri stotine juriš učinio, pedeset potukao, i sad u tamnici leži i tako dalje, od kuće do kuće idući, stigne najposle i do čestitoga age, gdi pridoda da je isti mladić neopisane lepote.

Ova je misao ne malo snesveseli, budući da ne bi želila oca svoga tako ostaviti, no najposle s tim se uteši da ona nije prva koja tako radi, niti će u ovom prizreniju poslednja na svetu ostati.

— ali kod nje nije mana samo obraz, koji se može od crnog da je beo ili rumen načiniti. Najposle mu padne žitije Tezeja na pamet, koji je takođe svoju blagodetelnicu napustio.

Koliko najposle puti mlada nevesta obeća poslušanije svome suprugu, al’ čim mesec proteče, gledi da ga pod papuču pritisne!

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Je l' razumete sad? — Razumemo! Drali smo se iz glasa da razumemo, iako nismo razumeli, jer najposle, ako se i dopusti da se jedna svastika pridruži ženi, ali kakav bi izgledao, na primer, grešni direktor banke sa

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

nežno kao idealnu braću čiju ljubav njihove žene ili vile kvare; „istorijskog karaktera ove su pesme potpuno lišene“. Najposle pevaju i događaje lokalne, bojeve s Turcima i nesreće i avanture po Boki Kotorskoj i severnoj dalmaciji, po celom

hrabro odolevali zajedničkom mletačko-austrijskom pritisku: bili nasilno iseljavani iz Senja i opet se vraćali u njega. Najposle su se neprijateljstva pretvorila u uskočki rat (1615—1617).

junak toga vremena (ima pesama koje i njegovu smrt opisuju); Janko Đurašinović, koji je u tom boju poginuo, tada. Najposle se iznose sitni bojevi, upadi turski u sela crnogorska, „udari na ovce“, smrt i osveta junaka; tu se peva o Vuku

napolje nadó — čelik nazorice — izdaleka pratiti nekoga ali tako da se ne gubi iz vida na ino — drukčije najpotlje — najposle nakaliti — usijano gvožđe naglo rashladiti kvašenjem nakititi knjigu — napisati pismo nakititi se (vina) — dobro se

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

š njome i napusti na Jeđiptene: pruge gusenice, šaške, žabe, ljute komarce, s neba gorući grad, danjom učini crni mrak, najposle po svoj onoj zemlji jednu noć sve prvorodno od čoveka do skota, svega imanja pobi i pomori.

A duša kade proznade onde i vide jedne polate ponajlepše što mu je ukazao najposle angel, i poče se duša moliti da bi joj dao onde boraviti teke isto u jednom budžaku.

Počeše jesti mrtve svoje lešine i svaku lipsotinu. A i toga im ne nastača. Najposle što habe čovečaska lajna s prahom mesiše te jedoše.

Ako najposle kroz Nemce i izgubiše je oni sami, jer osobito se šmanjiše kroz Atilu prvoga mađarskoga kralja. A ti Lesi od Rusa su tako

Te onoga se suda ti boj, a za ovi ljudski zemljani sud hič i ne mari. A najposle ja za to baš slabo hajem bila li s tobom ujedno, danas li od tebe otišla i rastala se.

Odsekoše mu glavu nasred piarce i trup su mu na konjski repovi po ulica vlačili, pak najposle turiše ga u vodu, u Tiver, u reku.

Od svakoga omražen. Eda imaš što ovoga sveta kome posletku bolje se koje nadanje? Prebiva sve gore, gore, huđe i crnje; najposle nesvidovna, ružna li i nagla smrt.

ognjuštinom, kašljem: snapolja gubeći pomor, iznutra drhat, — a ni so tim ne osvešćujemo na bolje, da ne uzbudemo najposle prilični jevanđelskom onom vinogradu uglednom, zamilovanom, lepo posađenu, obgrađenu i sa svačim nasporenu: s bunarom,

Isto poći za njega i sve će tvoje biti: i blago i gospodstvo, zemlje i gradovi svi... Zberite svi skupa svoju misao! A najposle, ako tko dočuje ako li ne sluša, manja mu har o tome!

meri s prekretanjem ili tako stajah ka nizbrdo leteća kišna voda nezaustavno, i s vetrovi na sve strane gibata grana. Najposle kad videh a ne mogu se proću jače snage obdržati, ta i pregnuh se na jednu stranu kruto i savijeno, kad me nadbori i

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Ali šta ne može čvrsta volja i odlučna namera?! I Mane je vrebao, i najposle uspeo. Jednoga dana, u prvi sumrak, baš kad se umotana u bundu, pošivenu zelenim atlasom, vraćala Zona preko sokaka

I tamo ima bogatih trgovačkih kuća, a lepoticama se baš ne može bogzna kako pohvaliti to mesto. A najposle, ako joj se baš i ne javi sreća, a ono je i to neka fajda što će se neko vreme ukloniti ispred očiju sveta: svet će je

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti