Dučić, Jovan - PESME
PESMA 201 PESMA 203 ZABORAV 206 PESME SRCA 207 ĆUTANjE 209 PESMA ŽENI 210 SUMNjA 212 STROFE JEDNOJ ŽENI 214 NAJTUŽNIJA PESMA 216 PESME BOGU 218 PESME SMRTI 221 PESME ŽENI 224 KNjIGA TREĆA: CARSKI SONETI 227 CARSKI
Što nosi podneblja drugih kopna; o, ti, Što se, neumitna, javi među nama Da daš svoj dah zemlji i svoj glas lepoti. NAJTUŽNIJA PESMA Znam za neizmerne i bolne samoće, Kad sat mre nečujno, kao cvet što vene, I kad srce prazno prestaje da hoće
A kada skrenuše u pomrčinu, nije se više raspoznavao čovek od psa. CRNA PESMA To je bilo dok ona beše najlepša i najtužnija žena u mračnom Eskorijalu; to je bilo obično u duge dane, u vrtovima gde su živeli suncokreti, puni bolne nostalgije.