Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Ne, živoga mi boga! Ja volim šalu isto kao ti i ova druga braća. Vidjećeš kako se i ja umijem šaliti usred najljućeg okršaja!... Ma, ovo ti rekoh da znaš da se ovijem stvarima ne šali!... — Tako je!
Oči su mu sevale. — Pravo vele! — reče Nogić. — Kad nekog voleš, pa kad te ujede za srce, gore ga mrziš od najljućeg dušmana!... I Stanko opet obori glavu, i opet se podade svojim mislima. Jelica mu nije silazila s očiju.
Ljudi su padali kao kruške sa drveća, pa se preko njih gazilo kao da nisu od mesa i kostiju... Usred najljućeg boja, usred najvećeg okršaja Zeka pogleda Stanka, čije je oko sevalo od razdraženja: — Veliš li, pobro? — upita ga.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Čovek nije ni travka pa da može i od najljućeg kosača poslednje kolence da skrije i opet pod suncem da izduži vrat. Mrtvaci su otrovali zemlju, pa je sada jalovaci
Petrović, Rastko - PESME
Ujed njegovog genija: iz tela Izazvaće lučenje najljućeg otrova; Ali jedna jedina reč, besprimerno sazrela, Otpašće - ko smolom - s usnih uglova.