Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Svemogućstvo svetom tajnom šapti samo duši plamena poete. Sve divote neba i nebesah, sve što cvjeta lučem sveštenijem, mirovi li al' umovi bili, sve prelesti smrtne i besmrtne - što je skupa ovo
Šest nebesah kolovitnih pređem, šest mlečnijeh preletim putovah, velju sferu igrajućih šarah, koji vječno svijetla dviženja u prav
Ah, ti tajno, Bogu tek izvjesna - sastav ove presilne mašine koja kreće bezbrojne mirove! Pet nebesah nepodvižnih pređem sljedujući zračici ideje, beskonečno vidim ovdje carstvo veličestva, postojanstva mirah!
Velji jesi, tvorče i Gospodi, i čudna su tvorenija tvoja, veličestvu tvome kraja nejma! Plan nebesah premudrost je vječna svojom vještom rukom sočinila: svekolike nebesne ravnine pokrite su cv'jetnim livadama, maj
u pravilnost svaki cvijet nika ka vještijem tkanjem razloženi; vozduh pune blagouhanija, no stvorena samo rad nebesah.
Plan nebesah pred sobom gledaše i prelesti pravilnoga vkusa. Hiljade ti Božijeh duhovah zanešeni njojzi revnovahu; opiveni njenom
- Gavril reče ocu prevječnome - pravila su tvoja osveštana, njihovijem premudrim poretkom plan se krasi neba i nebesah.
popela jere bi ga mrake zacarile, božeski mu prestol uzdignule, pa on tamo po svojojzi ćudi da sastavlja novi krug nebesah i da dava v'jence besmrtija! Rob gluposti, vrag poretka opšteg, svemogućstva važnost ne poznaje.
Već je hitra Satanina duša mračnu tajnu divno razgledala, i u nju sam čisto razabrao prošlu sudbu gordijeh nebesah, i kako je gordi vladac neba svemogućstvo sebi prisvojio i prostorom strašnim zavladao.
Strašna sudba prvijeh nebesah, o kojoj je pomislit užasno, ona dade smjelom grabitelju slučaj zgodan te prostor zavlada, i prisvoji ime svemoguće
Ovo strašno padenje nebesah načalo mu u tmine unese, tme vjekovah vječno neprohodne oko njega nagomila krugom. Prostor cjeo u stara vremena
Veličinu prvijeh nebesah iznenada rok užasni stiže: nekakva ti pogubna sudbina uskoleba prostor i mirove, i bure se strašne razgrmješe u