Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
(I to se onda govoraše: da je Gušanac nazvao nji̓ neverom, kad ga ostavljaju, i da je pisao Karađorđu da će oni iz Beograda pobeći, da i̓ dočeka i pobije. Ta prilika može biti).
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Vražda seje ljuto seme, Vera s zove neverom, Vuk se diže, Miloš pada, Miloš, dika rodu svom. Burno sviće Vidov danak, Da opravda prošlu noć, Al’ je slaba ruka
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ivo mine i zadnju kuću i zastade na jednoj uzbrdici da posmatra pred neverom rani suton. Selo i more bijahu zastrti surim, nepomičnim zastorom.
Stanković, Borisav - TAŠANA
MIRON (pokazujući na njenu sobu): Idi tamo! TAŠANA (vukući se odlazi). MIRON (sam): To? I još sa neverom! (Hvata se za glavu.) Pih! (U grčevitom smehu): Aha-ha!
osuđivalo koji će paša, koji će krvnik između naše nevere da bude ubijen, smaknut, pa ko sad sve to, baš sa neverom, opogani? (Seda, oko njega hadžije i ostali.) HADžI RISTA (tapše rukama). Ulazi Stana.
Vidiš, Tašanu, jedinče, u kakvu će se lepotu razviti, pa zašto ovde, u selu, da vene i suši se?« A sad? S neverom... KATA (okreće se hadžijama, u očajanju): Za Boga, ljudi Božji! Kakvi su to obrazi? Kakve »nevere«?