Matavulj, Simo - USKOK
Labud, može biti, pravo ima! Ja sam vještiji zato što sam se vježbao, ali drukčije to ide kad se i nevješt bori za svoj život!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Zla pod nebom što su svakolika čovjeku su prćija na zemlju. Ti si mlad jošt i nevješt, vladiko! Prve kaplje iz čaše otrovi najgrče su i najupornije. O da znadeš što te jošte čeka!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Priroda je sasvim prosta i... to jest stvar je sasvim prosta i prirodna, a vi ovdje kao nov i nevješt...“ „Ajte do vraga vi i vaša retorika!“ prekide ga srditi đeneral.
Ta znao sam ja da će biti mnogo naroda danas u gradu. Straža se prepala pa uzbunila vojsku, komandant nevješt, čovjek skoro došao, ne zna jezika itd.“ Palo je čudnijeh i smiješnijeh riječi o kontu Pjeru i družini njegovoj.
Razumije se, (u ono vrijeme) bješe obrijan i nosaše perčin, kao i svaki drugi Crnogorac. Da je kakav izvanjac, nevješt crnogorskim običajima, banuo u tu kuću, pa vidio toga kršnog Crnogorca, sa dvije ledenice za pasom, i sa jataganom što
„Ela ti, Simo, ti si najstariji!“ reče Milić Blagojeviću. Ovaj se stade nećkati, da je on nevješt tome, da neće; ali kad navališe, on pristade. „Hoćemo li pare najprije?“ „A da kako!“ odgovoriše drugovi mu u glas.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Najzad Srdarina, koji se jednako „klančao po kmetovi kâ obaćetan pas“, zateče ih na osami, ali se učini nevješt. Bakonja nemirna srca, vrati se k vozu, gdje zateče namrštena Srdara.
Ona bi se odma sjetila da sam ti ja pripovijedô. A ti, pošto se odmoriš, pošto te ona zapita ko si, učini se nevješt i kaži nemarno da si sinovac Brnin. E, već zamišljam šta će biti. — E, baš ću tako učiniti!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Braća se pogledaju i prezavo obaziru na nj, a stariji, Spasoje, upoznaje ga bolje i misli: „Sigurno je on; čini se nevješt i prenaša mirno kamenje, kao da ni za šta ne zna”. Jednako se strahivo pogledaju, sve im oči bježe na nj.
Stari se čini nevješt i nagna vrčem da se napije, dok onaj iznebuha nadoda: —Bio bi' je vjenčao, da je ona htjela... Zar ne, stara?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
mimogred probudi, — To će dati da o meni sve to blaže sudi; Nek' me svidi i zaželi da me duže gledi, Ja ću proći, kao nevješt, šta se njojzi bredi; Dok vnezapu jednom zazrim i noga k njoj stupi, Pa neka ju od to doba ko može iskupi.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gazda čita i dalje i čini se nevješt. — Nemam čime utrnuti božićne svijeće, se isti plačljivi glas. — A što? Nemam čime ni kupiti je ....
Mislio je da će izazvati razgovor o ženama i curama. Biće sočne i debele šale, ali niko se ne odazva. Rade se čini nevješt, a ljudi su u brizi za pićom, pa večeras nisu za šalu. I ne stiču vatre, pa se stinjala. I ranije no obično razilaze se.
— upita Pavle, ono odugo momče dugih kosa što htjede Cvijetu curske nedjelje Radivoju oteti, učinivši se nevješt. — Vele, — prihvati Petar — a ni lijepo o tome pri ljudima ni govoriti. Ali, eto, ja govorim što sam čuo ... —Što vele?
Rade se učinio nevješt, ne odgovori, ali ga stričeve riječi ujedoše. Petar je nedavno pao. Gazda na dražbi odnese mu sve izim kuće, u kojoj
— Drži! — povika Ivov znanac gonjaču s izrazom velike brige u licu, i u tili čas sjaše s mazge; no kako je i on nevješt jahanju, zaplete mu se noga u praću i, posrćući, jedva se uzdrža na nogama.
Ali se župnik učini nevješt. U putu iza sebe čuše trku živoga. Gonjači, što su gonili vino na more, jašeći na mazgama, vraćaju se, razigrani šarom