Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Dan-noć u strahu... Kad samo pomislim na moje kod kuće, kojih se svi odrekoste, kad pomislim da oni behu roblje nezarobljeno ni krivi ni dužni; kad pomislim kako se pravi krivac bezbrižno šeće po Crnoj Bari — u meni se uzmuti utroba!...
— Imam. — Šta želiš? — Želeo bih da naši ljudi i u zbegovima podignu ovakve kućerke da se bar ono nezarobljeno roblje može skloniti od zla vremena. — E, to ti je već nešto pametno. To ćemo učiniti sad, odmah!