Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
najlakše mogu da se ureknu lepa devojka ili lep momak, malo, nejako dete, mlada životinja, odnosno sve ono što je nezaštićeno, mlado, osetljivo i lepo. („Ureći se more najlakše malo dijete, s toga mu se ne valja čuditi kad dobro napreduje.
U našem narodnom mitsko-magijskom shvatanju dete se pojavljuje kao malo, slabo, nezaštićeno i zlim silama ugroženo biće, kojem su neophodne magijska briga, zaštita i pomoć da bi preživelo i odraslo (o tome
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
iskopčao protezu, kad se s naših lica sapere njihov zaštitni izraz — kako li tek tada bijedna izgleda ljudska mašina! Nezaštićeno, bespomoćno, kao prezava okrvavljena tkiva kornjače išupane iz njena oklopa.