Upotreba reči nemaran u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ostarivši, oronuvši sasvim na ovoj vojni, beše se navikao da hodi nemaran i rasejan, kao polubudan, po tuđini. Tek jutro, kada se probudio na skeli osečkoj, da opremi puk za pregled u gradu,

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

postaje žrtva izdavača, radi brzo, preko kolena, piše razvučeno, ponavlja se, gubi svoju originalnost, stil mu postaje nemaran, frazeološki, novinarski.

Milićević, Vuk - Bespuće

namazanom, pažljivo razdijeljenom kosom, sa visokom kragnom koja zasijeca u obraz — sušta protivnost bratu koji je bio nemaran, dosta neukusno odjeven, često neobrijan i zarastao u bradu koja je još više zamračivala njegovo lice.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— prekide ga Brne. — Nemoj dalje! Ne prođe mnogo, a fra-Brne posta mračan i nemaran prema svemu. Za divno čudo, to se desilo u jeku ljeta, kad ne samo što ne osjećaše nikakvijeh bolova, nego kad bješe

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Nije bio nametljiv ni previše bučan. Bio je prilično neuredan, nemaran, nimalo ambiciozan, i bilo mu je gotovo sasvim svejedno kako tavori.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— A, tuda si nemaran! Ja opet mislio, kako sam vidio da ste stari Isak i ti izrezali lađu, da ćete izrezati i more, i dosta forinti, i da

Josif je sad sedeo kao drvo, i, srećom, sve više nemaran i neosetliv na sve. Samo bi se bolno stresao na neki nepravilan i grub šum.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Podneo sam moju diplomu i on baci nemaran pogled na nju pa, pošto me odmeri, reče: — Nema potrebe. Imamo dovoljno činovnika!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti