Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Dan za danom, nedjelja za nedjeljom, pa i mjeseci klize neosjetno. Što prođe, izgleda da je maločas bilo, samo u budućnosti vidi vječnost srce koje čeka.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Posljednje što mi je od te večeri ostalo u očima bio je razigran plamičak djedove vatre, koji se neosjetno preselio i u moj san, i tamo se razrastao u moćan i stravičan mjesečev požar.
Ta hladna „svetačka“ odrvenjelost, poput nevidljive struje, raziđe se neosjetno po čitavoj družini. Prestadoše Đurine i samardžijine šale, splasnu razgovor.
gimnazije u selo, otkrio sam na tavanu pune sanduke „Srpskog književnog glasnika“ i tako se uzbudljivi svijet literature neosjetno spleo s čudnim bogatim svijetom potkrovlja, koji sam ja godinama otkrivao.
po stopu, zabrinuto sjedila na ivice vode, povlačila se i opet se vraćala, ali je jezero nemilosrdno napredovalo. Neosjetno je mililo kroz travu, dizalo uvis perje, suvarke, slamu.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi zâri. Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi časi neosjetno teku. Na polju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim.
Šantić, Aleksa - PESME
Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi zâri. Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, i gluhi časi neosjetno teku. Napolju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim.